G.K. Chesteron nazvao je obitelj
anarhičkom institucijom. Pritom je mislio kako nije potrebno
djelovanje države da bi nastala ta institucija. Njeno postojanje
izvire iz fiksne stvarnosti ljudske prirode, a profinjeni oblika je razvijen kroz spolne norme i napredak civilizacije.
Taj zaključak je u skladu sa
briljantnom raspravom o temi obitelji u Ludwig von Misesovom
remekdjelu Socialism(objavljeno 1922.) Zašto je Mises raspravljao o
obitelji i braku u knjizi kojom pobija socijalizam? Shvaćao je, za
razliku od mnogih današnjih ekonomista, kako protivnici slobodnog
društva imaju sveobuhvatan plan koji obično kreće sa napadima na
tu najvažniju građansku instituciju.
"Prijedlozi za transformacijom
odnosa između spolova već dugo vremena idu ruku pod ruku sa
planovima za podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju, "
primjećuje Mises. "Brak mora nestati zajedno sa privatnim
vlasništvom... Socijalizam obećava ne samo pomoć svima –
bogatstvo za sve – nego i univerzalnu sreću u ljubavi."
Mises napominje kako je A. Bebelovo
djelo "Women Under Socialism", hvalospjev slobodnoj
ljubavi(objavljeno 1892. godine), bio najčitaniji ljevičarski
traktat svog vremena. Ta povezanost socijalizma i promiskuiteta imala
je svoju taktičku namjenu. Ako prihvatite sustav u kojem magično
dolazi do prosperiteta, onda se možete usmjeriti na nadanje u
oslobođenje od seksualne odgovornosti i zrelosti.
Socijalisti su predstavili svijet u
kojem nema društvenih prepreka neograničenom osobnom užitku, a
obitelj i monogamija su prve stvari kojih se moramo riješiti. Može
li takvo društvo uspjeti? Nema šanse, zaključio je Mises:
socijalistički planovi slobodne ljubavi su nemogući baš kao i
socijalistički ekonomski planovi. Oboje su u suprotnosti sa
ograničenjima koja su inherentna u stvarnome svijetu.
Obitelj je rezultat, poput strukture
tržišne ekonomije, ne politike nego dobrovoljnog udruživanja,
stvorena zbog bioloških i društvenih razloga. Kapitalizam je
pojačao brak i obitelj jer inzistira na suglasnosti u svim
društvenim odnosima.
Obitelj i kapitalizam tako dijele
zajednički institucionalni i etički temelj. Pokušavajući ih
uništiti, socijalisti su namjeravali zamijeniti društvu utemeljeno
na ugovoru sa društvom utemeljenom na nasilju. Rezultat bi bio
potpun društveni kolaps.
Kada su demokratski socijalisti Sidney
i Beatrice Webb putovali Sovjetskim Savezom, desetljeće nakon
Misesove knjige, izvjestili su o drugačijoj stvarnosti. Pronašli su
žene, oslobođene okova obitelji i braka, koje žive sretne i
ispunjene živote. Radilo se o fantaziji – zapravo običnoj laži –
baš poput njihove tvrdnje kako Sovjetsko društvo postaje
najprosperitetnije u povijesti.
Danas niti jedan normalan intelektualac
ne prihvaća sveobuhvatan socijalan ekonomski model, ali razvodnjena
verzija socijalističke agenda za obitelj je pokretačka sile
američke društvene politike. Ta agenda ide ruku pod ruku sa raznim
preprekama koji se postavljaju tržišnoj ekonomiji u drugim
područjima.
Nije slučajno da porast slobodne
ljubavi u Sjedinjenim Državama prati uspon potpuno razvijene
socijalne države. Cilj oslobođenja od rada(i štednje i ulaganja) i
oslobođenja od naše spolne prirode proizlaze iz sličnog ideološkog
impulsa: prevladati fiksne stvarnosti u prirodi. Zbog toga trpi
obitelj, baš kao što je Mises predvidio.
Zagovornici obitelji i zagovornici
kapitalizma trebali bi biti ujedinjeni u zajedničkom političkom
cilju umanjivanje intervencionističke države, ali obično nisu.
Zagovornici obitelji, čak i oni konzervativni, često promatraju
financijski kapitalizam kao otuđujuću silu, i zagovaraju nesmotrene
odredbe poput carina, monopole sindikata, minimalne plaće za
oženjene ljude.
U isto vrijeme, slobodni poduzetnici
pokazuju malo interesa za zabrinutosti zagovornika obitelji. Čini se
da nisu zainteresirani za radikalne napade i na slobodu i na obitelj
koje predstavljaju vladine odredbe po pitanjima dječjeg rada, javnog
školstva, socijalnog osiguranja, visokih poreza i podruštvovljene
medicine. Prema Misesu, takvo razilaženje je nepotrebno.
"Nije slučajnost da je prijedlog
da postupamo sa muškarcima i ženama kao radikalno jednakima, da
spolne odnose regulira Država, da dojenčad po rođenju stavljamo u
javne domove, da osiguramo da se djeca i roditelji međusobno niti ne
poznaju, ima svoje podrijetlo kod Platona, " koji nije nimalo
mario za slobodu.
Nije niti slučajno da iste prijedloge
danas daju ljudi koji nimalo ne mare niti za obitelj niti za ekonomske
zakone.
Preuzeto sa lewrockwell.com
PS
Mogao bih napisat više ograda i napomena na tekst, ali zbog lijenosti ću samo napisati da mi je bio cilj prilikom izbora članka pokazati povezanost obitelji i ekonomije. Državno promoviranje i poticanje "alternativnih obitelji" ima veliki utjecaj na društvo(da ne spominjem djecu). Vjerojatno treba dodatno napomenuti da ovo što imamo u Hrvatskoj nije kapitalizam(kao ni u EU, ni SAD-u).
