srijeda, 13. svibnja 2020.

Kirk i Brownson o protestantizmu i demokraciji

R. Kirk u The Conservative Mind skreće pažnju na O. Brownsona i prenosi nekoliko razmišljanja;
Protestantizam propada kroz tri stanja; prvo, podvrgavanje religije civilnoj vlasti; drugo, odbacivanje autoriteta temporalne vlasti i podvrgavanje religije pod kontrolu vjernika; treće, individualizam koji "prepušta religiju kontroli pojedinca, koji izabire vlastito vjerovanje ili ga osmišljava po svojoj želji, osmišljava vlastito bogoslužje i disciplinu, ne podvrgava se nijednome ograničenju kojeg nije sam postavio." Kada se dođe do posljednje faze, raspad vjerskog duha je neminovan; jer čovjek nije dovoljan sam sebi, nepotpomognuti um ne može zadržati vjeru, potreban je Autoritet kako bi očuvali kršćanstvo od degeneracije u skup fanatičnih sekti i egotističnih profesija.

nedjelja, 10. svibnja 2020.

Konzervatizam, liberalizam i negiranje grijeha - Kirk

Kirk, raspravljajući o J. Adamsu koji je smatrao da je postojanje grijeha neoboriva činjenica, a to znači da je potrebno balansirati strastima i interesima u društvu - nasuprot Emersonu koji je (naivno i štetno) to negirao, zapisuje u svojoj knjizi The Conservative Mind;

Prepoznavanje trajne sile grijeha je glavno načelo konzervatizma. Lord Hailsham, u svojoj knjizi The Case for Conservatism, ponovno naglašava nužnost tog uvjerenja. Konzervativni mislioci vjeruju da je čovjek iskvaren, da njegove apetite treba ograničiti, i da su sile običaja, autoriteta, zakona i vlasti, baš kao i moralna disciplina, potrebne kako grijeh ne bi izmakao kontroli.

Možete pratiti to uvjerenje kroz Adamsa do kalvinista i Augustina, ili kroz Burkea do Hookera i [...]

Čitava društvena tendencija emersonianizma je bila ili zagovarati neku radikalnu mjeru - Solomonski sud bez njegove spasavajuće lukavštine, ili (ako to nije dovoljno) negirati da problem postoji. Malo je naroda bilo toliko samozadovoljno oko postojećg zla u njihovu društvu kao što je to slučaj s amerikancima poslije građanskog rata, i nijedan narod nije toliko negirao samo postojanje zla. Amerika predstavlja prizor nacije koju muči zločin, urbani poroci, politička korupcija, raspad obitelji, i sve veća proleterizacija; a sred tog prizora je korpus sociologa, psihologa i neo-pozitivista na propovjedaonicama, koji proglašavaju da grijeh ne postoji i da će "Prilagodba" izliječiti svaku društvenu bolest. [...]

Kao društveni optimist ignorirajući činjenicu grijeha, Emerson je bio radikalni mislioc, možda najutjecajniji od svih američkih radikala. Vjerujući, poput Rousseaua, u premoć dobronamjernih instikata, žustro je zagovarao odbacivanje svih starih društvenih običaja kako bi napravili mjesta novoj strukturi emocija.


Evolucija liberalizma, od klasičnog do modernog

Russell Kirk u knjizi The Conservative Mind piše o konzervatizmu i općenito o povijesti ideja. Dotakao se i transformacije liberalizma. (Uz male izmjene prenosim u nastavku);

S obzirom da je čovjek kompleksan, njegovo vodstvo ne može biti jednostavno. Humanitarijanski teoretičari koji izmišljaju projekte ingeniozne jednostavnosti ubrzo dolaze do vladajuće jednostavnosti despotizma. Započinju raspojasanim individualizmom, svaki čovjek je lišen starih sankcija i prepušten svojim vlastitim moralnim izvorima; a kada se takvo stanje stvari pokaže nepodnošljivim, što se i mora dogoditi, onda su natjerani ka masivnom i netolerantnom kolektivizmu; centralne smjernice pokušavaju kompenzirati gluposti nepromišljenog moralnog i ekonomskog atomizma. Revolucionarni idealisti te vrste su vjerni jednostavnosti, i ničemu drugome. Ne mogu poštivati nikakvu sredinu između apsolutne slobode i apsolutne konsolidacije.

četvrtak, 7. svibnja 2020.

Aristokracija je uvijek prisutna – Kirk, Adams

Kirk u The Imaginative Mind piše o Adamsu koji je smatrao da ne možemo izbjeći koncept aristokracije. Francuski spekulatori (učenici Voltairea ili Rousseaua) nudili su egalitarnu sliku čovjeka i društva, ali radi se o naivnom razmišljanju. Naravno, ljudi su rođeni s "jednakim" pravima, ali imaju različite sposobnosti i kapaciteta tako da društvo opravdano može biti puno "nejednakosti".

Kirk prenosi Adamsova razmišljanja u osam točki; Prvo, aristokrat je svaka osoba koja upravlja s dva glasa, svojim i onim na koji utječe. Aristokracija su svi oni koji zapovijedaju, utječu i okupljaju više od prosjeka glasova. Dakle oni koji utječu na glasovi drugih ljudi osim sebe; takva prirodna aristokracija vrlina i talenata postoji u svakoj naciji i svakoj stranci, svakome selu i svakome gradu.

utorak, 5. svibnja 2020.

Kirk o moralu, medijima i demokraciji

Kirk pišući o Amesu (1758-1808) koji nije bio toliko optimističan oko određenih američkih ideala ističe u The Conservative Mind" (Nisam upoznat s Amesom, ali čini se kako je smatrao da demokracija kao demokracija ne završava onako kako to njeni zagovornici vole prezentirati.);
Od svih užasa demokracije, najgore je uništavanje moralnih običaja. "Demokratsko društvo će uskoro shvatiti da je njegov moral smetnja, mrzovoljni pratitelj raspojasanih užitaka... Ukratko, neće biti morala bez pravde; Iako pravda možda može podržavati demokraciju, demokracija ne može podržavati pravdu." Ovdje progovara kalvinizam koji ima blaži izričaj kod J. Adamsa.

Postoji li brana tim ekscesima? Neki ljudi misle da je slobodan tisak "izašao poput još jednog sunca na nebu, daje novo svijetlo i radost političkom svijetu." Obična besmislica. Mediji pružaju neograničeni poticaj popularnoj imaginaciji i strastima; mediji ovise o uzavreloj i sirovoj drami, neprestanom nemiru. Ignorancija postaje samouvjerena tako da oni kojima ne može vladati razum, ne osjećaju strahopoštovanje pred autoritetom."

Ne mogu niti ustavi, koliko god vješto bili osmišljeni, biti dovoljni da ograniče ljude koji su prihvatili doktrine potpune jednakosti i neotuđivog popularnog prava na vlast. "Ustavi", kaže Ames, "su samo papir, društva su supstrat vlasti." Poput Samuela Johnsona, smatra da je ključ političke pristojnosti u privatnom moralu. "Postoje mnogi koji će, vjerujući da puno nalivpero može unijeti besmrtnu energiju u ustav, i koji vidjevši, s ponosom i radošću, dva ili tri nadodana kožna pergamenta, poput novih zidova oko tvrđave, biti zapanjeni." [...] Propadanje se neće prestrašiti običnog slabašnog dokumenta. Kada nestane starog poštovanja, preostaje samo gola sila, a ustav se može odmah rastrgati na dijelove.


ponedjeljak, 4. svibnja 2020.

Kirk o apsolutnoj slobodi

Russell Kirk u The Conservative Mind napominje;

Ne samo da diktati pravde obvezuju međusobnu ovisnost, nego to čine i diktati općeg morala. Niti divljak niti civilizirani čovjek ne može izbjeći kontakte sa svojim bližnjim; a kada god to čini, u određenoj mjeri njegova "prirodna" sloboda mora biti ograničena jer ona ugrožava ovlasti drugog. Francuska predanost "apsolutnoj slobodi" (koju još uvijek traži Lamartine, pola stoljeća nakon Burkea) bila je povijesna i društvena besmislica: "A što se tiče prava čovjeka da uvijek čini u skladu sa svojim vlastitim užitkom, bez ikakvih moralnih obveza, takvo pravo ne postoji. Ljudi nisu nikada u stanju potpune nezavisnosti jedno od drugog. Ne radi se o stanju naše prirode; niti je zamislivo da se bilo koji čovjek može upustiti u određeno ponašanje bez da pritom njegovo ponašanje nema učinka na druge; ili da takvo ponašanje ne rezultira određenim stupnjem odgovornosti za njegovo ponašanje."


Kirk o civilnom društvu i ljudskim pravima

Kirk u TheConservative Mind;

Čovjekova priroda je zamršena, društvo je začuđujuće kompleksno: primitivna jednostavnost je pogubna kada ju se primjeni na političku situaciju velike države."Kada čujem lakoću izmišljanja kojem je cilj, i koje hvali, svako novo političko uređenje, lako mi je prepoznati da su tvorci uvelike neuki u svojoj zadaći, ili da su uvelike nemarni u svojoj dužnosti".

U svom djelu Tracts on the Popery Laws (posthumno objavljeno), Burke još jednom napada društveni primitivizam. Svrha civilnog društva je "očuvanje i osiguravanje naših prirodnih prava"; a ukidanje ili obustavljanje tih istinskih prirodnih prava, kako bi se uskladili s nekom fantastičnom shemom uvođenja imaginarnih ljudskih prava, ili pod izgovorom da ih osiguravaju, "je postupak toliko apsurdan i okrutan u svojoj argumentaciji kao što je despotski i okrutan u svome učinku."

PS

Naprednjački ideolozi i aktivisti u ostvarivanju svojih ingenioznih shema i vizije društva uništavaju stvarna ljudska prava.

Nude nam sliku ljudskih prava koja je politički, metafizički i moralno pogrešna.

Uništavaju istinska ljudska prava i uvode svoja "nova" ljudska prava. Primjerice uništavaju obitelj i uvode "stručnjake" koji preodgajaju djecu suprotno pristanku roditelja (koji imaju dužnost, stoga i pravo, odgajati svoju djecu).

Burke ističe; "čovjek nema pravo na činjenje onoga što nije razumno, i onoga što im [ljudima] nije na korist." (Ili nešto slično, kao što bi bi zagovornici tradicionalnog prirodnog prava rekli, moralno ponašanje je ponašanje u skladu s razumom – odnosno prepoznavanjem naravi čovjeka. )

Raniji post; Ljevica uništava civilno društvo, Teorija prirodnog prava - ukratkokategorija Burke itd.   


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove