Što reći o modernoj 'umjetnosti' koja je zavladala u izgradnji novijih katoličkih crkvi? Što reći o ponoru između prave duhovnosti i umjetničkog izražavanja? Što reći o svim tim znamenima ispraznosti današnje(barbarske) civilizacije? Umjetnost je već više od stoljeća neprepoznatljiva, ne nudi nikakvu blagodat duši, jedino pokušava šokirati, ali sve je manje onih koji se šokiraju.
Umjetnost je već duže vrijeme zabrinjavajuće izgubljena. Možemo se samo zapitati, kao i mnogi prije, što je u duši onoga koji stvara takvu umjetnost i gradi takve crkve, kakav je taj njihov izopačeni Bog kojeg slave takvim građevinama?
Možemo se samo nadati da će akcije poput apela skupine umjetnika dovesti "do povratka na autentičnu katoličku svetu umjetnost". Mogli bi pisati o liturgijskoj glazbi, o nakaradnim kipovima i slikama, o svom tom lošem ukusu koji je degenerirao liturgiju u jeftini show, ali zapostavit ćemo trenutno svu tu ostalu duhovnu patologiju i promotriti modernu sakralnu arhitekturu.
U nastavku se nalaze fotografije crkvi i nekih sekularnih, utilitarističkih građevina. Možete li prepoznati što je tu crkva, a koje su namjene drugih građevina?
 | |
| |
| |
| |
| |
| |
Možda niste znali što gledate, na fotografijma su crkve, zatvori, klaonica, (duševna)bolnica, tvornica(čokolade), koncertna dvorana. Točno identificirane zgrade možete pronaći u ovome postu koji me inspirirao za ovaj post, bilo mi je lakše samo preuzeti slike, iako pretražujući neke ključne riječi u par sekundi možete pronaći još mnoštvo sličnih(i gorih) građevina.
Srećom te crkve nisu u Hrvatskoj. Nesrećom, ne bi nam trebalo puno da slične primjerke pronađemo i kod nas. Kao što je rekao šef Vatikanskih muzeja, suvremena religijska umjetnost pokazuje sav loš ukus, "ljudi žive u ružnim kućama u otužnim predgrađima. Idu u crkvu, a ona je još ružnija". Nećemo ni ulaziti u ono što ih očekuje kada stvarno i uđu u te crkve. Nadbiskup Ravasi bio je još oštriji kada je rekao "današnje crkve ne nude ljepotu, nego upravo suprotno - ružnoću".
Jedan video koji objašnjava važnosti forme, o komuniciranju putem arhitekture;
Poznata je priča o žabi i vrućoj vodi(pridružuju je poznatom biskupu Sheenu);
Uzmite žabu i postavite je u vodu. Polako zagrijavajte vodu, svaki dan pomalo povećavajte temperaturu sve dok voda ne proključa. Niti jednog trenutka tijekom zagrijavanje žaba neće pružati otpor. Neće ni shvatiti da je voda prevruća sve dok ne ugine. To je slučaj i sa našom duhovnošću. Navikli smo se na temperaturu svijeta i ne shvaćamo da nas polako opsjeda, sve dok nas čvrsto ne zagrabi. Dakle vodimo bitku sa jednolikošću, površnošću i dosadom, moramo se oduprijeti i krenuti drugim smjerom.
Možda pretjerujem u ovom postu, a možda bi stvarno trebalo porušiti sve te moderne spomenike bogohulja. Nije problem samo u građevinama, nije ni problem samo u poremećenom umu koji ih je projektirao, problem je u onima koji su ih odobrili. Rekao bi Chesterton; "Nije da ne vide rješenje, nego oni ne vide ni problem". Ni psihijatar im ne bi bio dovoljan, možda egzorscist bi.
Zar su današne crkve najbolje što možemo izgraditi za kuće molitve i liturgije, prebivalište Duha Svetoga?
Zar su današne crkve najbolje što možemo izgraditi za kuće molitve i liturgije, prebivalište Duha Svetoga?
