Već sam spominjao Scrutonov
dokumentarac o Ljepoti (i modernoj umjetnosti); ako ga već niste
pogledali znate što vam je činiti, nećete se razočarati.
(60min, eng)
Nemam ništa za dodati, samo preporuke. (Pogledajte barem prve dvije minute.)
Par napomena; Dokumentarac je potrebno
gledati (ne samo slušati u pozadini) kako bi shvatili reference.
(Pretpostavljam da možete samo gledati ako vam je teško pratiti
glas). Poveznica je na vimeo servis, postoje verzije i na drugim
stranicama tako da možete potražiti ako uklone video.
Lako je pronaći Scrutonova predavanja
slične tematike koje je vrijedno pogledati. Na blogu
postoji kategorija Roger Scruton (3, 4, 5), post Roger Scruton – najbitniji živući filozof konzervatizma.
***
Uvod dokumentarca je, prikladno za dane
u kojima se nalazimo, popraćen glazbom iz Stabat Mater (GiovanniBattista Pergolesi) koju Scruton opisuje riječima;"Glazba
preuzima riječi i zbog nje mi one progovaraju drugim jezikom."
Na intenetu možete pronaći više verzija hrvatskih prepjeva Stabat Mater, primjerice ovdje - ali je ukomponirana u križni put.
Par citata o Ljepoti iz dokumentarcu (koji u ishitrenom prijevodu gube ljepotu);
Ljepota je bitna. Nije samo subjektivna
stvar nego univerzalna potreba ljudskih bića. Ako ignoriramo ovu
potrebu nalazimo se u duhovnoj pustinji.
Umjetnost je nekoć njegovala kul
ljepote. Umjesto toga, danas imamo kult ružnoće. Time je umjetnost
postala razrađena šala, šala koja je prestala biti smiješna.
Ponekad je namjera šokiranje. Ali ono
što šokira prvi put, dosadno je i isprazno kada se ponavlja.
Umjetnost i glazba osvjetljuju značenje
svakodnevnog života, kroz njih smo u stanju suočiti se sa stvarima
koje nas muče, pronaći utjehu i mir u njihovoj prisutnosti.
Ako uzimate u obzir samo korisnost,
stvari koje napravite će uskoro biti beskoristne... nitko ne želi
biti u njima.
Kroz potragu za ljepotom oblikujemo
svijeta kao dom, a time pojačavamo našu radost i pronalazimo utjehu
za naše boli.
Ništa nije korisnije od beskorisnog.
U našoj demokratskoj kulturi ljudi
često misle da je opasno suditi o tuđem ukusu. Neki su čak
uvrijeđeni sugestijom da postoji razlika između dobrog i lošeg
ukusa, ili da je bitno što gledate, čitate ili slušate.
Prepoznajemo ljepotu u konkretnim
objektima i apstraktnim idejama, u djelima prirode i umjentičkim
djelima, u stvarima, životinjama i ljudima, u objektima, kvalitetama
i djelovanju. Širenjem popisa tako da uključuje gotovo svaku
ontološku kategoriju (postoje lijepe teze, kao i lijepe riječi,
lijepe dokazi, kao i lijepi puževi, čak i lijepe smrti i lijepe
smrti. ) postaje očito da ne opisujemo svojstvo poput oblika,
veličine ili boje ... kako je moguće da jedno svojstvo iskazuju
tolike različite vrste stvari?
Puno toga što je rečeno o ljepoti i
njenoj važnosti u našim životima ignorira malu ljepotu
nepretenciozne ulice, ljepi par cipela ili komad papira za zamatanje,
kao da te stvari pripadaju drugom redu vrijednosti od Bramanteove
crkve ili Shakespeareova soneta. Ipak, te stvari male ljepote su puno
važnije za naše svakodnevne života, i puno su zamršenije upletene
u naše racionalne odluke, nego što su to velika umjetnička djela
koja (ako imamo sreće) ispunjavaju naše slobodno vrijeme. Dio su
kontektsta u kojem živimo svoje živote, a naša želja za skladom,
uklapanjem i uljudnošću je ujedno i izražena i potvrđena od njih.
Osim toga, ljepota velikih arhitektonskih djela često ovisi o
skromnom kontekstu kojeg te manje ljepote pružaju.
PS
Ljepota je, poput Dobra i Istine,
vrijednost sama po sebi.
