Čitajući raspravu o hodočasnicima (na cesti) naišao sam na komentare koji očekivano ne gledaju s previše simpatija na njih, ali su me iznenadili žarom kojim brane (nepromjenjive ) zakone autoceste.
Inače navodni nihilisti i materijalisti, spremni negirati stvarnost bilo kojeg zakona - posebno ismijati mogućnost Zakonodavca, ovdje su osjetili nužnost apsolutnog podržavanja autoceste. Znamo da ne štuju Boga, navodno ne štuju ništa, ali od kuda toliki žar? (Odjednom su postali takvi poznavatelji zakona da bi im na njihovoj predanosti pozavidjeli ultraortodoksni židovi koji čitav život posvjećuju izučavanju drevnih spisa.)
Iako su ljudi oduvijek radili puteve - neke civilizacije i vladari su poznati upravo po izgradnji cesta, svima njima je bilo jasno da se radi o običnom alatu, sredstvu koje omogućuje kretanje ljudi i robe s jednog na drugo mjesto. Ponekad je cesta imali i neko simboličko značanje, ali općenito je bilo prepoznato da cesta nije sama sebi svrha.
Ipak, čitajući komentare, mogli bi zaključiti da danas više ne postoji takvo shvaćanje. Izgleda da ne postoji mogućnost ili razlog koji bi opravdavao "kršenje"zakona autoceste – odnosno ono što oni doživljavaju kao takvo. (Iako u drugim situacijama neće reagirati.)
Podsjetilo me to na nekoć poznatog kritičara Ivana Illicha koji je kritizirao sustav suvremenog prijevoza kao nečega što je zapravo ograničilo mobilnost na industrijski definirane rute, onemogućilo organsko kretanje ljudi. Na određeni način ljudi su porobljeni prometom. Ljudski prostor je izobličen, sve je organizirano oko vozila, ne oko ljudi. (Prema njemu, percepcija prostora i vremena je industrijski izobličena.)
Njegova (ljevičarska) kritika ima svojih manjkavosti, ali učinilo mi se prikladnim spomenuti ideju da smo postali porobljeni alatima koje smo razvili.
Odjednom je autocesta sama sebi postala svrha, nedopustivo je da se njome kreću ljudi, nema mjesta za hodošašće koje utjelovljuje život zajednice tog prostora. Takvo što šokira komentatore na koje sam naišao.
Prvo su bili šokirani jer su se, prema njima, nenajavljeno pojavili hodočasnici na cesti. Tko ih je pustio? Potrebno ih je odmah protjerati, ustvrdili su. Neki su preporučili da bi trebali ubrzati pokraj njih i davali su razne "samo dodaj gas" ideje – ili želje. (U svakom slučaju, zaključak je bio da bi trebali kazniti svakog hodočasnika koji se našao na autocesti.)
Možemo prepostaviti da su takvi radikalni komentatori protiv hodočasnika jer su općenito radikalno protiv vjere. Ipak, nekoliko komentatora se, kao i uvijek u takvim raspravama, izjasnilo kao vjernici - ali oni su pravi vjernici, nisu licemjeri. Neki čak i hodočaste na Mariju Bistricu, ali oni idu drugim putem, ne vide zašto bi netko išao autocestom, odnosno jedini razlog bi bio taj jer se žele pokazivati.
Takvi pravi kršćani, za razliku od ovih licemjera, znaju da nikakvo javno svjedočenje ili okupljanje nije potrebno. Nisu potrebni nikakvi "hramovi" ili hodočašća. Prema njima, Isus nikada nije išao u hram, nije svetkovao blagdane, apostoli nisu nikada svjedočili, nisu se nikada okupljali itd.
***
Zatim su saznali da hodočašće ima policijsku pratnju, odnosno da se radi o organiziranom događaju. Ubrzo su zaključili da treba "žestoko kazniti" onoga tko je to dopustio. Dio komentatora je uvjeren da bi svatko tko se našao tog dana na autocesti trebao tužiti hrvatsku na europskom sudu. (Spominjem samo komentare koji su se pokazali najpopularnijim.)
Neki komentatori su ipak istaknuli da se radi o dobro organiziranom javnom događaju koji je usklađen sa svim javnim službama – prijavljen i najavljen, imaju vlastite redare, policijsku i medicinsku pratnju itd. Kreće se iz Velike Gorice koja nije u Zagorju što znači da dio hodočasničke rute uključuje i autocestu. (Takvi komentari se nisu pokazali toliko popularni.)
Dakle, ne radi se o skupini koja je zalutala na autocesti, nego organiziranom javnom događaju kojeg organizira više institucija i niz volontera. Prvo takvo pješačko hodočašće organizirano je 1991. godine kada je tadašnji župnik dao zavjet da će hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj ako njenim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja. Od tada, tisuće vjernika iz velikogoričkih i lokalnih župa hodočasti svake godine.
Informacije o organiziranosti će samo dodatno razjariti pojedine komentatore. Nedopustivo je da država dopušta vjernicima da se kreću autocestom na putu do svetišta.
Cesta nije mjesto koje bi moglo poslužiti zajednici, koje bi moglo poslužiti hodočasnicima, velikogoričkim braniteljima koji se sjećaju svojih poginulih suboraca, svima onima koji pokušavaju živjeti život kao nešto što ima viši zajednički smisao, autocesta ne postoji da pomaže društvu u kojem se nalazi, nego je sama sebi smisao.
***
Dio komentatora je izgleda zbunjen i poviješću svetišta Marije Bistrice koji je poznat po Marijinom kipu. U strahu od Turaka, 1545. godine lokalni župnik je sakrio kip koji je pronađen 40 godine poslije. Turska opasnost je opet usljedila pa je kip još jednom sakriven. Nakon nešto dužeg vremena ga opet pronalaze. Oba puta, prema predaji, pronalazak sakrivenog kipa popraćen je neobičnim događanjima. Najpoznatiji je po požaru 1789. godine kada je izgorjela crkva i sve u njoj, ali je kip Majke Božje ostao što je dodatno osnažilo vjeru puka u važnost kipa.
Bogata je povijest svetišta Marije Bistrice i velika povezanost Zagrebačke regije s tim svetišem. Radi se omiljenom mjestu hodočašća za mnoge vjernike, obitelji i župe. Hodočasnici s autoceste se u tome ništa ne razlikuju.
Ne razlikuje se ni povijest Turopolja. Turci su ga samo 1592. godine pustošili u više navrata, spaljeno je četrdeset sela, nestale brojne obitelji, odvedena su tisuća kola žita, nebrojena stoka, u roblje je odvedeno tisuće ljudi, a na kolima su na kolce nataknuli glave Turopoljaca kako bi zastrašili preostalo stanovništvo. Ukratko, uobičajena priča za područje Hrvatske u to vrijeme. (Iz nekog razloga ljevičari smatraju hrvate kolonijalizatorima koji se trebaju ispričavati za svoju ugnjetivačku povijest.)
Kasniji napadi su spriječeni velikim snijegom na blagdan Sv. Lucije koja je tako proglašena zaštitnicom. (U današnja vremena naravno više ne ovisimo o oštroj zimi koja bi spriječila "ilegalne imigracije".)
Nevjerojatna stradanja nisu strana Zagrebačkom području, ali ljudi su ipak pronašli snage obnoviti svoja područja, nastaviti živjeti i izgrađivati društva, a u tome su tražili i zagovor Blažene Djevice Marije. (I prije više stoljeća, i u domovinskom ratu, i danas. Neovisno o okolnostima.)
Nesumnjivo hodočasnici imaju različite motive i iskustva; možda neki vide hodočašće kao oblik društvenog članstva, možda su neki u potrazi za svetim, neki su u bijegu od očaja kojeg nudi sekularni svijet, neki uživaju u ritualu i svečanosti. Kod nekih su zasigurno prisutni prizemniji razlozi; pomodarstvo, izazov takvog iskustva ili što već, možda i nešto ciničnije. Ipak, nekima sigurno to omogućuje transformaciju duše i uma, oblikovanje vlastitih emocija i vjerovanja u prisutnosti Gospodina.
Koja god da je istina, vjernički život je život prakse, štovanja, hodošašća. Alati(ceste) koje smo razvili i izgradili kao društvo su tu da nam služe, ne da mi služimo njima.
Naravno, štovanje Blažene Marije Djevice će biti strano sekularnim sugrađanima, ali vjernicima je još čudnije njihovo novootkriveno štovanje autoceste.
PS
Ne radi se o nikakvoj zabrinutosti za sigurnost, barem ne kod ovih komentatora na koje sam naišao. (Ionako su očito sami organizatori dovoljno zabrinuti zbog toga, sumnjam da je to ikome najdraži dio rute.)
Teško je vjerovati da ljudi stvarno ne razlikuju status tradicionalnog hodočašća na kojem sudjeluju tisuće ljudi i nekog pijanca koji prolazi kroz crveno. Zašto reagirati onda na takve izjave? Možda mi je to još jedan podsjetnik da bih trebao smanjiti čitanje određenih kutaka interneta, ostalo bi mi tako više vremena za hodočašća. Istina, ova koja podrazumijevaju prometnije ceste ne zvuče primamljivo, ali siguran sam da su svi toga svjesni, ne znam postoji li ostvarivi alternativni put. (Svakodnevno se različiti trgovi i ceste zatvaraju, preusmjeravaju, pa se nitko toliko ne buni.)
Stariji postovi Kako odgovoriti na ludost? - J.B., Raspravljanje (ni)je uzaludno, Zašto (ne) raspravljati sa Novim Ateistom... itd
K suncu prosi vsaka roža,
K suncu trava vsaka,
Tak i k tebi, Majka Božja,
Srce siromaka.
Milostiva vsakom ti si,
Vse ti vračiš boli,
Odbila još nikog nisi,
Koi za pomoč moli.
Čuj molitve vruče ove,
Draga naša Mati,
Tvoj te vezda narod zove,
Romari Hrvati:
Dobra nam naviek ostani,
Zmoli nam pri Sinu,
Da od vsega zla obrani
Nas i domovinu.
