Trenutno, i posebno u akademskog svijetu, postoji raširena sumnja i agnosticizam o samom postojanju Boga. Ali ako ne znamo postoji li takva osoba kao Bog, ne znamo prvu stvar (najvažniju stvar) o sebi, o drugima i o našem svijetu. To je zato jer (iz perspektive modela) najvažnija istina o nama jest činjenica da nas je stvorio Gospodin, i da naše daljnje postojanje potpuno ovisi o Njemu.
Ne znamo u čemu je naša sreća, i ne znamo kako je postići. Ne znamo da smo stvoreni na Božju sliku, ne shvaćamo značaj karakterističnih ljudskih fenomena poput ljubavi, humora, avanture, znanosti, umjetnosti, glazbe, filozofije, povijesti itd.
Alvin Plantinga, Warranted Christian Belief
PS
Plantinga prihvaća drugačiju filozofiju od klasičnog teizma, ali ovdje je dovoljno prepoznati da ističe problem s onima koji negiraju Božju opstojnost odnosno onima koji tvrde da je pitanje na neki način nebitno.
Često ćete čuti primjerice da djecu ne bismo uopće trebali podučavati o Božjoj opstojnosti – kao da se radi o pitanju postoji li paran ili neparan broj zvijezdi na nebu, kao da takvo ignoriranje ili negiranje nema nikakvih posljedica. (Naravno, takvo negiranje ima ozbiljnih problema, i dovodi u pitanje najosnovnije stvari i principe – primjerice, kada govorimo o klasičnim dokazima za Božju opstojnost, ako ćete negirati Božju opstojnost ujedno ćete negirati i kauzalnost, psr ili čak i sam princip kontradikcije, itd. No, ostavimo po strani takve rasprave i argumente s kojima većina nije nažalost niti upoznata, dovoljno je spomenuti da Božja opstojnost nije neka nebitna stvar, niti je Bog neka obična stvar u stvorenome svemiru.)
Što se tiče utjecaja Božje opstojnosti i naših života, očito je da ima najdublje implikacije. Tradicionalna moralna teologija naučava da je Bog konačna svrha čovjeka i njegovih čina, tako da je čovjek dužan svim svojim činima težiti Bogu i slaviti ga. Poznat je zapis Sv. Augustina "Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože!"
Slično Pascal zapisuje u mislima da postoji ponor – i potraga za srećom - koji može biti ispunjen samo beskrajnim i nepromjenjivim predmetom, a to je sam Bog. (Prenio sam tu misao u postu Taj beskrajni ponor može biti ispunjen samo beskrajnim i nepromjenjivim predmetom, a to je sam Bog)
PPS
Pascal sjajno piše o onima koji odbacuju odnosno ne istražuju vjeru. Prenio sam ta njegova razmišljanja u postu O onima koji zadovoljno odbacuju vjeru koju ne poznaju.
Preporučam da pročitate post, prenosim još jednom dio;
Dovoljno je poznato kako postupaju ljudi ovakva duha. Neki koji su utrošili nekoliko sati u čitanju poneke knjige Sv. Pisma odmah sebe uobrazuju kako su sve svoje sile uložili u to da se pouče. A isto tako kažu ako su o istinama vjere zapitkivali kojeg svećenika. Nakon toga se hvastaju da su bezuspješno tražili i u knjigama i među ljudima. Ali ja bih im zaista rekao ono što običavam često kazati: da je ovaj nehaj nepodnošljiv. Nije ovdje u pitanju površna pažnja nekog stranca da bi se moglo tako postupati; u pitanju smo mi sami i sve naše.
Besmrtnost duše je činjenica koja je za nas tako važna, koja se nas tako duboko tiče, te bismo morali biti posve bez osjećaja da budemo ravnodušni prema spoznaji onoga što to jest. Sve naše djelatnosti i sve naše misli moraju udariti posve različitim putevima, prema tome ima li vječnih dobara kojima se valja nadati ili ne, te je nemoguće učiniti i jedan korak sa smislom i s rasuđivanjem, a da taj korak ne bude usmjeren k toj točki koja nam mora biti glavnim ciljem.
Stoga je naš prvi interes i naša prva dužnost u tome da raščistimo ovo pitanje o kojem ovisi sve naše držanje. Zato ja među onima koji u to nisu uvjereni vrlo oštro razlikujem one koji se svim silama trude da se pouče od onih koji žive lagodno i ne misleći na to.
Ja osjećam samo sućut prema onima koji se iskreno jadaju u ovoj dvojbi, koji je smatraju najtežom svojom nesrećom. Ovi se po svaku cijenu žele iz toga iskopati, pa uzimaju ovo traženje za svoje glavno i najozbiljnije zanimanje.
Ali posve drugačije gledam na one koji provode svoj život ne misleći na ovaj glavni cilj života, i koji, samo zato što ne nalaze u sebi samima svjetlo vlastitog osvjedočenja, ne mare da ga potraže drugdje, te da temeljito ispitaju je li ovo mišljenje jednog od onih što ga nerado prima s prostodušnom vjerom, ili je to možda mišljenje jedno od onih koje, iako u sebi nejasno, ima ipak veoma čvrst i nepokolebljiv temelj.
Kakva li nehaja! A u pitanju su oni sami, njihov vječnost, sve njihovo. [...]
Kako je moguće da tako rasuđuje razuman čovjek?
"Ja ne znam tko me stavio u svijet, ja ne znam ni što je svijet, ni što sam ja. U strašnu sam neznanju o svemu. Ja neznam što je moje tijelo. Što su moja osjetila, moja duša, ne znam što je taj dio mene koji misli što ja govorim, koji o svemu razmišlja pa i o sebi, a ne pozna sebe kao ni ostale."
Vidim te strahovite prostore svemira što me okružuju, i nalazim se prikovan za jedan kutić ovog beskrajnog prostranstva a da pritom ne znam zašto sam smješten radije na ovo mjesto nego li na drugo, ni zašto mi je dodijeljeno ovo malo vremena života u ovoj radije negoli u nekoj drugoj točki čitave vječnosti koja mi je prethodila ili u onoj koja će doći poslije mene. Ne vidim drugo osim beskrajnosti sa svih strana koje me opkoljavaju kao atom i sjenu što traje samo trenutak i više se ne vraća. Sve što znam jest da moram naskoro umrijeti, a najpoznatija mi je sama smrt kojoj ne mogu izbjeći.
Kao što ne znam odakle sam, tako ne znam kamo idem. Znamo samo to da ću napuštajući ovaj svijet zauvijek pasti u ništavilo ili u šake rasrđenog Boga. Ali ne znam kojoj ću od ovih dviju sudbina zauvjek pripasti. To je moje stanje, puno slabosti i neizvjesnosti. A iz svega toga ja zaključujem, da moramo provesti sve dane svog života ne brinući se da istražim ono što će mi se dogoditi. Možda bih mogao u svojim sumnjama pronaći neko razjašnjenje, ali neću da se radi toga pomučim, niti da napravim koraka da ga otkrijem; a zatim, prezrevši one koje izjedaju ove brige, bez opreza i bez straha ću se upustiti u tako velik događaj, pa se opušteno dati povesti u smrt bez ikakve izvjesnosti o tome da li će moje buduće stanje biti vječno.
---
Ranije objavljeni postovi koji prenose Pascalove misli su vrijedni čitanja, kategorija Pascal 1, Pascal 2.
Povezano vidi i Što ovjeri podučavaju oni koji ne podučavaju, Je li religijairacionalna?,Zašto imati religiozna uvjerenja?, , kategorija klasični teizam 1, klasični teizam 2 , kategorija Plantinga, itd. (Već sam jednom prenio početni citat.)
