Najraniji dan kada Pepelnica može pasti je 4. veljače. Prema nekim tumačenjima božićno vrijeme traje do Svijećnice, blagdana Prikazanja, 2. veljače. Stoga bi bilo moguće da božićno vrijeme uđe izravno u korizmu sa samo jednim danom između, fašnikom. Ovo nije uobičajeno. Posljednji put se to dogodilo 1818., a sljedeći put će biti 2285. U svakom slučaju, vidimo da je moguće da se Božić i korizma spoje, ali je njihovo preklapanje nemoguće.
Mislim da se radi o važnoj činjenici, i mislim da je namjerna jer takav raspored odvaja ali i daje zasluženo mjesto dvama velikim otajstvima naše vjere: otajstvu utjelovljenja i otajstvu muke – otajstvu Gospodinova rođenja sa svim njegovim posljedicama i otajstvu njegove smrti, koje je naše otkupljenje.
Ako promišljamo o liturgijskoj godini sažetoj na ovaj način, tada nam Crkva daje oko dva mjeseca za razmišljanje o utjelovljenju, nakon čega sljede još dva za razmatranje muke – a zatim ostatak godine, nakon slavljenja Uskrsa, da živimo u novosti života u Kristu. Doba Božića i Uskrsa stvorena su jedno za drugo, čak i kada ih razdvaja nekoliko tjedana običnog "vremena kroz godinu"
Ovako protumačena liturgijska godina predstavlja nam ono što bismo mogli nazvati “sakramentalnim evanđeljem”. Sakramentalno evanđelje smatra Radosnu Vijest nečim što je Bog učinio ljudskoj naravi i cijelom ljudskom rodu. Božanstvo je bilo u interakciji s čovječanstvom i nije ga ostavilo istim. On je uzeo našu narav. Uzevši našu narav, svojom smrću platio je cijenu u naše ime.
Ovo sakramentalno evanđelje je antiteza "Isusa, velikog učitelja morala". Može se propovijedati bez propovijedanja bilo kakvih "velikih moralnih učenja", kao što imamo u Vjerovanju: koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i utjelovio se ... od Marije Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. Vjerovanje u jednoj rečenici utvrđuje Utjelovljenje, a u sljedećoj Muku, spojena otajstva, ali ipak odvojena. Ljudsko je tijelo ono koje je u utrobi, ljudsko tijelo je ono koje je pokopano.
Što je s Kristovim životom? Pokazuje li sličnu strukturu, podijeljenu između dva misterija? Na prvu bi se reklo da nije. Trideset godina proveo je u skrovitom životu, a tjedan dana predao se patnji i smrti. Jednostavno u smislu duljine vremena, u Kristovu životu, utjelovljenje se čini dominantnim otajstvom.
Pa ipak, metafizički, Utjelovljenje je bilo radi Muke: "Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." (Mt 1,21) Doista, jedan pisac evanđelja, Marko, počinje s Ivanom Krstiteljem, izostavljajući sve o Rođenju, nakon čega njegovo pripovijedanje požuri do uhićenja i smrti našeg Gospodina.
Ali Matej vidi podjelu i komplementarnost. Petrovo priznanje, "Ti si Krist", ako se računaju grčke riječi ili stihovi, nalazi se gotovo točno na pola puta. Kao da je prva polovica Matejevog evanđelja argument da "Krist" znači utjelovljeni Bog - sa svojim različitim izvještajima o anđelima, magovima, iscjeljenjima i autoritativnom davanju zakona - dok druga polovica objašnjava što znači biti Krist.
Njegova uloga nije ostvariti utopiju ("Nosi se od mene, sotono!"), nego, kako kaže Matej: "Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne." (Mt 16,21) Otada, ne prije. Sakrio je od njih otajstvo muke. Ali sada on to podučava i pokazuje.
Pronicljivi protestantski komentator primjećuje: "Evanđelje se može podijeliti na dva dijela, iz kojih je vidljiv Božanski plan. Prva tvrdnja je, Isus je Krist; druga, Krist mora patiti, umrijeti i ponovno uskrsnuti."
Je li Mateju pomoglo njegovo iskustvo prikupljanja poreza da vidi stvari na ovaj način? Tako tvrdim u svojoj posljednjoj knjizi, objavljenoj ovaj tjedan, Be Good Bankers: The Economic Interpretation of Matthew’s Gospel.
Pretpostavimo da je bio ambiciozan poreznik srednje razine, upoznat s najboljim praksama rimskog računovodstva i bankarstva, a svako rimsko domaćinstvo u to vrijeme vodilo je knjigu pod nazivom codex accepti et expensi, čija je prva polovica bila posvećena prihodima, a druga rashodima.
Ako je Kristova smrt plaćanje, otkupljenje ili "otkup"; ( "[Ot]Kupljeni ste velikom cijenom" uče i sveti Pavao i sveti Petar) tada utjelovljenje izgleda kao polog: božanstva u ljudski rod. I tada Matejevo evanđelje postaje svojevrsna (knjigovodstvena) knjiga za kućanstvo Božje. Prva polovica daje obračun pologa božanstva, pripisanog na račun ljudske rase, dok druga daje obračun kako je to bogatstvo potrošeno, kako bi nas otkupilo iz ropstva grijeha.
Na Čistu srijedu, kad smo moja supruga i ja objasnili našem najmlađem djetetu da obitelj počinje sa svetkovanjem korizme, razdoblja koje vodi do Uskrsa, on je skočio u zrak s likovanjem, visoko podigao ruku i udario šakom, i povikao: "Jupi! Još samo sedam tjedana do Uskrsa!" Mogao je učiniti isto na početku adventa.
Dječaku u kršćanskom kućanstvu lako je nositi radost Božića sa sobom u svakom trenutku. Stariji kršćani to možda teže čine. No, kako bi nam pomogli – tu su liturgijska godina, vjerovanje i Matejevo evanđelje, koji se slažu: Božić nas pokreće u radosti ususret Uskrsu.
Michael Pakaluk, Christmas in Lent
PS
Prošli smo sredoposnu nedjelju pa je možda bilo prikladno da podsjetim na razdoblje u kojem se nalazimo. U skladu je i s prethodno objavljenim postovima u kojem prenosim Anscombina razmišljanja o grijehu i otkupljenju.
Podsjetiti ću na ranije prenesenu Feserovu meditaciju Križ i Božić u kojoj raspravlja na koji način je Križ prisutan u Božiću; slično razmišljanje u Značenje Pasije i Značenje Uskrnuća. (Memento, homo, quia pulvis es et in pulverem reverteris.)
---
Nisam posvetio previše pažnje prijevodu. Nisam se u stanju upuštati u analizu što bi bilo naprikladnije za stih "You have been bought at a great price"; "Jer kupljeni ste otkupninom", "Skupo ste otkupljeni", neprocjenjiva itd.
---
Nisam upoznat s Pakalukovim knjigama, spominje najnoviju o "bankarstvu". Koliko sam shvatio piše o "bankaru" u smislu skrbitelja, maniri dobrog gospodara, ali i doslovno bankara. Inače predaje i kolegije koji se tiču etike (i poslovnog svijeta), izdao je knjigu o etici knjigovodstva pa se radi o temama o kojima je duže razmišljao. (Uz to se bavi klasičnom filozofijom i jezicima, odnosno komentarima Evanđelja.)
Općenito sam skeptičan prema "novim" uvidima u Pismo, ali s obzirom na autora ovdje se vjerojatno ne radi o takvim "inovacijama" koje su same sebi svrhom. Ono o čemu piše jest ideja da trebamo gledati kako je Matej možda izabran ne unatoč svojem znanju i životu, nego baš zbog njega. Odnosno pokušava protumačiti što njegova pozadina i razumijevanje svijeta znače za njegovo razumijevanje onoga čemu je svjedočio.
 |
| It's beginning to look a lot like Lent |
