Anscombe je održala predavanje "On Humanae Vitae" na konferenciji u Melbourneu (1978.). Konferencija se bavila spomenutom enciklikom i ovulacijskom metodom prirodnog planiranja obitelji. (Rad je objavljen u Human Love and Human Life, Melbourne: The Polding Press, 1979. Dostupan je i u knjizi Faith in Hard Ground.)
***
Anscombe napominje važnost namjera. Ovdje napominje i egalitarnost Pavlova učenja, muškarac ima podjednako prava kao i žena u tom području, iako u praksi to povjesno vjerojatno nije bilo tako, posebno u nekršćanskim društvima.
Napominje da bračni čin ima svoj "prokreativni značaj" i "ujedinjujući značaj", dopušteno je ono što ne bi mijenjalo taj čin i njegov značaj. (Čin je prokretivan u svojoj vrsti, ne mora biti u svom rezultatu.)
Prenosim tek nekoliko završnih napomena;
---
Sam papa Pavao je u ovoj enciklici učinio puno kako bi pridonio 'uvažavanju odnosa bračnih čini prema bračnoj ljubavi'. Glavni način je bio tako što je govorio o 'značaju' takvih djela. Naučavao je da bračni čini imaju "prokreativni značaj" i "ujedinjujući značaj" koji se ne mogu odvojiti jedan od drugoga. O ovome treba dobro razmisliti. Prvo, jasno je da "prokreativni značaj" ne znači da je čin zapravo [ostvaren u rezultatu] prokreativan. Ima značaj te vrste čina, bilo da rađa ili ne: te činove nazivamo 'generativnim činima'. Ista je poanta reći da je žir sjeme hrasta — iako većina žireva ne izraste u hrastove. Poduzeti korake da učinite čin neplodnim u slučaju da bi trebao biti plodan znači denaturirati ga u vašoj namjeri.
[...] Nemojmo se zavarati: cijela katolička kršćanska ideja čednosti je na udaru kritika u modernom svijetu. Također je na udaru onih katolika koji odbacuju Humanae Vitae. Nekad sam mislila da možete tvrditi, dovoljno da uvjerite katolika, da nijedna vrsta spolnih radnji ne može biti isključena ako jednom priznate kontracepcijski odnos. Ali čini se da neprijatelji Humanae Vitae sada prihvaćaju taj zaključak. Ne doista bez ikakvih ograničenja, ali barem što se tiče seksualne aktivnosti između dvoje ljudi; pretpostavljam odraslih ljudi. Jer iako poznajem katolike koji ozbiljno brane i hvale homoseksualne aktivnosti, ne poznajem nijednog koji propagira bestijalnost, grupni seks ili pedofiliju. Nema sumnje, međutim, sve će se to dogoditi kada svijet u cjelini počne prihvaćati ove stvari. Stoga moramo dobro razmisliti o tom 'unitivnom značenju' o kojem je Humanae Vitae govorila. Jasno je da jedinstvo ima veze s brakom, da dobiva svoj karakter iz braka. Ali o tome treba više reći kako bismo predstavili snažnu i blistavu krepost čistoće kako je shvaća Katolička Crkva. Ne mogu reći više o ovome ovdje. To je nešto o čemu treba razmisliti. Ukratko ću završiti ukazujući na njegovu povezanost s ljudskim dostojanstvom. To je shvaćanje na koje smo svakodnevno upozoravali na misi:
Deus, qui humanae substantiae dignitate m mirabiliter condidisti et mirabilius reformasti …
i voljela bih da molitva nije prebačena samo na Božić. Jer ideja ljudskog dostojanstva danas je popularna, pro tem. Moj mladi afrički prijatelj (koji nije katolik) kad je Humanae Vita izašla, izjavio je ‘Papa je napravio veliku stvar za ljudsko dostojanstvo!’ i bilo mi je drago to čuti od njega.
Postoje dvije slike toga. Ona Crkve i ona svijeta. U slici svijeta, međutim, ljudska bića mogu biti sve više i više ubijena kako bi drugi mogli imati život kakav misle da žele: ljudsko dostojanstvo nije činjenica zbog koje bi se ponašali s poštovanjem prema bilo kojem ljudskom životu, već standard koji život treba postići. Dostojanstvo i čast ljudske seksualnosti koja se ispravno provodi jednako ne ulazi u svjetovnu sliku ljudskog dostojanstva: ona nije, za svijet, mjesto za postavljanje standarda. Tako su svijet i Crkva upravo suprotni u svojoj tendenciji. Crkva ne zahtijeva standarde prije nego što poštuje ljudski život; i postavlja standarde kojima se moramo prilagoditi u našoj seksualnosti ako ih želimo koristiti da odražava, a ne da huli, dostojanstvo ljudske prirode. Svijet će pak postaviti standarde, dijelomice standarde zadovoljstva (gdje?), a ukoliko ih ne ispunjava ljudski život ne zaslužuje poštovanje; dok štuje seksualnost neobuzdanu standardima, kao što mi to činimo sa životom.
PS
I prije nego što je enciklika objavljena, Anscombe je branila tradicionalni nauk iako to nije bilo popularno. Postojalo je očekivanje da će enciklika nekako promijeniti shvaćanje. Bila je poznata i po svojoj filozofskoj originalnosti i po obrani nauka Katoličke Crkve tako da je održalo više predavanja u kojima se bavi takvim temama.
Već sam ranije prenio njen poznati rad Kontracepcija i čednost koji je izazvao dosta pažnje – i reakcija; neke pristojne, neke nimalo pristojne. Ipak, Anscombe je bila u stanju obraniti se i odgovoriti na svakakve provokacije.
