U prethodnom postu "O Humanae Vitae" prenio sam nekoliko razmišljanja iz Anscombina predavanja na konferenciji u Melbourneu, ovdje prenosim dodatno izlaganje na istoj konferenciji kojeg se prenosi pod naslovom "Address to the Clergy: On Contraception and Natural Family Planning". Dostupno u knjizi Faith in Hard Ground. (Pojam čednosti i čistoće u tekstu koristim kao sinonime.)
***
Anscombe motivirana pitanjem i odgovorom drugog izlagača o tome koja je razlika između prirodnog planiranja i planiranja obitelji (općenito) dodaje nekoliko komentara. Naravno, slaže se s katoličkim naukom o tome, razlikuje te stvari (bitan je način postizanja određenog učinka, i namjere), ali shvaća da je postavljač pitanja možda imao nešto drugo na umu, mogao bi reći; Vidim razliku, ali ne vidim kakvu razliku čini ta razlika [za moralnost "Planiranja Obitelji"].
[...] Prije nego što elaboriram ovaj odgovor, reći ću koju riječ o ovoj karakterizaciji "neprirodnog poroka" za homoseksualni odnos, uzajamnu masturbaciju, bestijalnost itd. Tako opisujemo prepoznatljivu lepezu grijeha. Ne radi se o tome da su drugi grijesi u "skladu s prirodom" u smislu da ne postoji ništa problematično za prirodu. Svi grijesi su u suprotnosti sa Zakonom prirode. Ali ta se posebna etiketa pridaje nekim oblicima grijeha jer poredak prirode koji je u njima narušen takvim obrazcem korištenja tjelesnih dijelova i funkciju nije specifičan za čovjeka, nego općenito za životinje. "Neprirodnost" o kojoj govorimo je (pozitivno) biološka, nije kršenje nekog specifično ljudskog poretka kao što je to u slučaju laganja, krađe ili preljuba. Preljub je također grijeh protiv prirode, ali protiv prirode kao specifično ljudske, a ne kao općenito životinjske, pa se tako ne naziva.
Ovo nije potpuno objašnjenje jer svi grijesi koji su tako označeni imaju veze s generacijom ili upotrebom ljudskog generativnog aparata. Liječnik me jednom upitao; ‘Nije li namjerno spremanje obroka od potpuno nenutritivne hrane oblik neprirodnog poroka?’ Mogla sam shvatiti njegovu poantu, ali takva se djela ne nazivaju tako, niti se nužno osuđuju. Radi se o zanimljivoj stvari, ali ne bih sada u to ulazila.
Da se vratim na svoju temu: tvrdila sam da ako je u redu promijeniti karakter vašeg namjeravanog seksualnog čina iz čina generativnog tipa u nešto drugo, čineći ga neplodnim (ako bi inače bio plodan), upravo radi snošaja, onda je vrlo teško vidjeti nešto loše u tim drugim činovima, činovima zajedničke masturbacije, recimo, ili homoseksualnog snošaja. Samo bi bili nešto devijantniji. Mislila sam da bi barem katolicima - kojima je argument bio upućen - bilo prilično jasno da su ta djela bila djela velike nečednosti, te da bi mogli zaključiti da su ta djela kontracepcijskog odnosa bila, u namjeri, obilježena istom vrstom nečednosti.
Mnogi su to prihvatili; to je više-manje poznati argument. No, na moje zaprepaštenje, naišla sam i na sljedeću reakciju: "Da, argument je dovoljno čvrst; pokazuje da je cijela slika 'protuprirodnog grijeha' povezana. Ali zašto bismo prihvatili bilo što od toga?’ Netko tko tako razmišlja će vjerojatno smatrati homoseksualne aktivnosti, i zapravo svaki obostrano prihvatljiv oblik seksualnog zadovoljstva između dvoje ljudi (nisam siguran zašto bi to zapravo trebalo biti samo dvoje) prihvatljivim dok se radi o "izrazu ljubavi". To je ono što bi dr. Billings nazvao ljudima "superzvijerima"; ali bi sam njegov opis bio odbačen.
Naravno, ovdje se susrećemo sa potpunim odbacivanjem čitave katoličke doktrine čednosti. [...] Ako je to protivno čistoći, zašto bismo uopće trebali imati obzira prema čistoći?
Mislim da je Humanae Vitae ponudila odgovor na općenito pitanje o čistoći, iako su njena razmatranja bila ograničena na kontekst braka i kontracepcijskih odnosa unutar braka. Razmatranja imaju u sebi sjeme odgovora duž cijele fronte. U tom će se odgovoru ocrtati obilježje čistoće koja je u drevnim poganskim vremenima bila jedna od odlika dobrog kršćanskog života: ne rijetka, gotovo nemoguća vrlina, već nešto što je izvedivo običnim ljudima.
Papa je rekao da bračni čin ima dva značenja, sjedinjujuće i prokreativni, te da između njih postoji neraskidiva veza. Moramo pažljivo promotriti ovo učenje.
Za "neraskidivu vezu" se ne kaže da je između sjedinjavanja i prokreacije, nego između toga da ima sjedinjujuće značenje i da ima prokreativno značenje. Ukoliko su ta "značenja" neodvojiva, slijedi da ako imate čin koji uspije biti prokreativan (tj. rađati) a da nije čin sjedinjenja, on neće imati "prokreativni značaj bračnog čina". Takav bi mogao biti čin ejakulacije u cijev koja vodi do pravog mjesta za izazivanje začeća.
A jednako tako to znači da ako imate čin koji uspije biti ujedinjujući, tj. spojiti partnere, a pritom je uništen njegov karakter generativnog tipa čina, taj čin nema "ujedinjujuće značenje bračnog čina".
Ovo je učenje kritizirano na temelju toga što čin može biti ujedinjujući iako je rađanje isključeno. Ali simetrija koju sam naznačila pokazuje da je to nevažno. Očito, čin može jednako biti prokreativan iako je zajedništvo isključeno. Ako bi mu unatoč tome nedostajalo "prokreativno značenje", to što je ujedinjujuće, iako je rađanje isključeno, ne bi pokazalo da mu još uvijek ne nedostaje "ujedinjujuće značenje".
Vrlo dobro bismo razumjeli nekoga tko bi rekao: "Nisam ništa začeo, nisam začeo, samo sam ispustio svoje sjeme u onu cjevčicu koju su mi ponudili"—iako je sperma stigla na odgovarajuće mjesto i došlo je do začeća.
(Znamo da Crkva kaže da djecu treba rađati, a ne proizvoditi na bilo koji drugi način.)
Dakle, možemo razumjeti "nedostatak prokreativnog smisla" u činu koji rađa bez sjedinjenja; možemo li razumjeti nedostatak sjedinjujućeg značenje u činu sjedinjenja koji je namjerno onesposobljen za prokreativno značenje?
Kažemo da ima sjedinjujuće značenje samo ako je bračni čin, to jest: takav čin koji zahtijeva brak kao svoje prikladno okruženje. Potpuni spolni čin - ejakulacija - ostvaren tijekom uzajamne masturbacije, na primjer, nema ništa što bi ukazivalo na to da je njegov pravi dom brak. Samo činovi generativnog tipa imaju taj karakter odgovarajućeg pripadanja braku. I zato takva djela [generativnog tipa], učinjena u braku, nisu nikakva derogacija ljudskog dostojanstva – dok sva druga, pa tako i ona izvan braka, narušavaju dostojanstvo ljudske naravi.
Vjerujem da je univerzalno smatrati da brak ima neku vrstu časti i dostojanstva. To je očito povezano s njegovom ulogom u reprodukciji i odgoju djece.
Dr. Billings je već utvrdio vezu između svog programa [Billingsova metoda] i vrijednosti čistoće [čednosti], vrline seksualnog ponašanja u skladu s ispravnim razumom. Iz mnoštva razloga čast i slava te vrline nisu istaknuti u današnjoj zapadnoj kulturi. Ljudi misle da je čednost samo apstinencija; čak i ako joj se dive, o njoj razmišljaju samo u vezi sa svećenicima, časnim sestrama i redovnicima. Kršćanski je celibat doista veličanstvena stvar - ali posebno je primjereno našem vremenu (zbog njegovih posebnih iskušenja) jurišati u bitku sa stijegom čistoće oženjenih ljudi. Po mom mišljenju, najveća stvar u vezi s ovim programom je to što razvija navedenu vrlinu. Svjedočili smo tome, čuli možda nesvjesno, ali vrlo je jasno svjedočanstvo o tome. Što više učenja o ovulacijskoj metodi postoji, to će ljudi imati više šanse naučiti ovu vrlinu i zasjati pred svijetom. Postoji legenda o mladoj ženi po imenu Thecla, koja je bila toliko opčinjena propovijedanjem svetog Pavla o čednosti, kojeg je slučajno čula zbog položaja svoje kuće, da se odmah krstila i prigrlila djevičanstvo. Ova vrsta entuzijazma je rijetka - danas. Poštujemo stvarno dobrovoljno siromaštvo više nego druge zavjete. Ali plamen treba ponovo zapaliti, a mjesto, prilika za njegovo rasplamsavanje je među oženjenima. Među kontracepcijskom katoličkom populacijom vlada strahovito duhovno mrtvilo, koje će trajati sve dok se ne odviknu od svojih poroka. Vrline bračne čistoće mogu se radosno propovijedati kao nikada prije.
Ne znam je li potrebno dodati; Za populacije koje stvarno pate od pritiska velikih obitelji zbog gladi, prirodno planiranje obitelji mora biti blagodat u mogućnosti reguliranja rađanja bez vršenja nasilja nad ljudskom prirodom. Među kontracepcijskim populacijama Zapada, vjerujem da bi poruka trebala biti "Rađajte djecu!—upropastit ćete svoju zemlju, a često i svoju osobnu budućnost, smatrajući, recimo, dvoje sasvim dovoljnim, kad nemate dobar izgovor. Upamtite da ste morali iz ozbiljnih razloga prihvatiti politiku krajnjih ograničenja, a ne samo zbog lakšeg života. Zbog sadašnje mode na Zapadu već vlada užasna nestašica djece.
[...] To [ideja da je Augustin osuđivao metode sigurnog perioda] me natjeralo da čitam svetog Augustina. Ono što sam otkrila jest da je na različite načine osuđivao pokušaje manihejaca da nikada uopće nemaju djece. Njihove su metode uključivale korištenje onoga što su smatrali neplodnim razdobljima, kao i sredstva za pobačaj.
Doktrina se nije promijenila; Gledište sv. Augustina još uvijek prevladava. Odlučnost da nikada nećete imati djece poništava brak. To će naravno biti razlog za nove bračne usluge, u kojima par iskazuje svoju spremnost za prihvaćanje djece. Ako je netko odlučio da nikada neće imati djece, ne može sebi laskati da se pokorava božanskom zakonu i slijedi nauk Crkve, samo zato što se uspješno pokušavalo izbjeći djecu ritmom ili metodom ovulacije, a nikad se nije koristila kontracepcija. Cjelokupni duh u kojem je netko imao seksualne odnose bio bi protivan tom zakonu i tom učenju. No, relativno gledano, malo tko će imati takav stav, a bitno je odakle dolaziš i prema čemu ideš. Trenutačno bi bio ogroman poticaj u smjeru kreposti i kršćanskog života odviknuti populaciju koja koristi kontracepciju od njihovih poroka navodeći ih na praksu prirodnog planiranja obitelji.
Ovdje je svećenstvo važno. Svećenstvo s kojim bih željela razgovarati, vjerujem, nije ovdje: oni drugi, koji izbjegavaju stvar, bježe od toga, koji preziru nauk Crkve i govore svakome tko ih pita: "To je samo stvar osobne savjesti". Ovo je kukavički i nemarno prema ljudskim dušama. Takvo svećenstvo ne shvaća koliko štete može učiniti. Postoje stvari koje su "stvar osobne savjesti": za mene primjerice znači odnositi se prema toj-i-toj osobi s konvencionalnim poštovanjem, tebi bi to značilo nešto drugo. Ali takve su stvari nužno podložne ponovnoj procjeni u skladu s okolnostima; a muž, recimo, koji neće prihvatiti kontracepciju iako je njegova žena sklona tome, mogao bi izgledati kao arogantna tvrdoglava zvijer svojim inzistiranjem na tome da slijedi svoju "osobnu" savjest. Upoznata sam s takvim slučajevima.
Kako se takvo svećenstvo može razbuditi, ne znam. Očito su biskupi u najjačoj poziciji da ih potaknu da prestanu to govoriti, da se uozbilje i preuzmu svoju pastoralnu zadaću.
PS
Anscombe je imala sedmero djece, ali to je nije omelo u njenoj filozofskoj karijeri. (Istina, njen mentor Wittgenstein, koji je cijenio nju i njenu "ein schöner kopf", znao se začuditi u kakvoj se atmosferi bavi filozofijom - ponekad su joj bili potrebni čepići u ušima.)
Naravno, toliko djece značilo je da je često bila trudna, tako se jednom pročulo (pretpostavljam primjetilo) da je Anscombe opet trudna. Netko je kredom prije predavanja na ploči napisao "Ansombe [se] razmnožava". Kada je ušla u dvoranu, primjetila je tekst na ploči, bez reakcije je mirno došetala do nje i nadopisala "besmrtna bića". [eng. Anscombe breeds – immortal beings.] (U engleskoj verziji prvi dio zvuči uvredljivije jer se glagol "to breed" koristi za životinje. Možete kod nas naići na slične uvrede namjenjene djeci i majkama.)
---
Ideja privlačnosti čednosti će danas mnogima djelovati strano, vjerojatno i neshvatljivo, ali možda će nekima, baš zbog kulture kojom su okruženi, ona postati privlačna. To je nešto što možete ponekad i čuti, mlada osoba koja je čula o vrlini čednosti i odmah prepoznala da je to nešto što želi živjeti, nešto o čemu želi znati više.
Lako je prepoznati da je nešto pogrešno u prevladavajućoj (medijski odobrenoj) kulturi, ali odgovori na tu kulturu se razlikuju. Jedan odgovor će reći da je problem taj što je nemamo dovoljno, potrebno je činiti još onoga što nas je i dovelo do takve situacije. Ipak, postoji i suprotni odgovor, odgovor koji prepoznaje i spoznaje dostojanstvo ljudskog bića, odgovor koji je zadivljen našim mogućnostima prokreacije.
Već sam prenio Anscombina razmišljanja o ovoj temi Kontracepcija i čednost, Zašto imati djecu?, Par misli o Humane Vitae; Haldenov Argumentum ad Consummationem se dotiče jednog razmišljanja koje se spominje; općenito kategorija seks, seksualna revolucija itd.
---
Pojam čednosti i čistoće u prijevodu koristim kao sinonime iako to vjerojatno nije ispravno. U komentarima koji se tiču određenih vrsta čina spominjanje "čistoće" navelo bi nekoga tko nije upoznat da je shvati kao doslovni opis, a ne kao vrlinu.
