subota, 10. veljače 2018.

Čitanje nije pasivna aktivnost – M.Adler

Strogo govoreći, ne postoji apsolutno pasivno čitanje. Mnogo ljudi misli, uspoređujući s pisanjem i govorenjem - očito aktivnim procesima, da su čitanje i slušanje potpuno pasivni. Pisac ili govornik moraju uložiti trud, ali čitatelje ili slušatelj ne moraju ništa učiniti. Čitanje i slušanje se smatra primanjem komunikacije od nekoga tko je aktivno daje ili šalje. Radi se o pogrešnoj pretpostavci da je primanje komunikacije poput primanje udarca, ili dobivanja nasljedstva, ili zaprimanja neke sudske odluke. Upravno suprotno vrijedi, čitatelj ili slušatelj nalikuje hvataču [lopte] u bejzbolu.

U jednom aspektu usporedba propada. Lopta je jednostavna stvar. Ili ste je potpuno ulovili ili niste. Međutim, neki tekst je kompleksan objekt. Možete ga primiti u različitim razinama kompletnosti, od toga da primite tek mali dio onoga što je autor namjeravao pa sve do primanja u cijelosti. Količina koju čitatelje "hvata" obično ovisi o trudu koji uloži u proces, kao i o vještini s kojom provedi potrebne mentalne aktivnosti.
Mortimer Adler, How to read a book


PS

U postu O čitanju knjiga i načitanosti  sam već objavio nešto iz Adlerove knjige How to read a book u kojoj se bavi kompleksnim umijećem čitanja knjige te analizira osnovna pravila čitanja različitih tekstova. (Adler daje savjete koji su korisni za čitatelje svih razina.)

Različiti tekstovi zahtijevaju različiti pristup, čitanje telefonskog imenika nije ista stvar kao čitanje Pascala. Postoje knjige kojima je potrebno posvetiti puno pažnje, a neke druge je dovoljno prolistati – ponekad je i to previše. (Post Čitanjem Velikih Knjiga protiv vremenskog provincijalizma bavi se značajem najvećih djela Zapadne civilizacije.)

No, kao što opširno objašnjava Adler, potrebno je dobro čitati. Postoje oni koji su pročitali mnogo knjiga, ali pogrešno. Radi se o posebnoj vrsti ignorancije, pogrešnom čitanju knjiga zbog kojeg takvi čitači postaju, prema A. Popeu, "načitani tupani".

Oduvijek su postojali obrazovani ignoramusi koji su čitali naširoko, ali ne i dobro. Grci su imali naziv za takvu mješavinu učenosti i bezumlja kojeg možemo primijeniti na loše načitane knjiške tipove svih doba. Svi su oni sophomores (od sophos -mudro, i mōro -glupo).

Danas su česti pozivi na izbacivanje čitanja, a nije potrebno izbaciti čitanje nego je potrebno podučiti pravilno čitati.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana