O Moralnoj Inverziji, razvodu i promiskuitetu – BGC

Moralna inverzija se temelji na hedonističkoj računici – moral je stvar sreće i patnje, užitka nasuprot patnje. Prema takvom razmišljanju, ne postoji stvar koja bi sama po sebi bila dobra ili zla – postoje samo posljedice za ljudsku sreću ili patnju.

Možda je sve započelo razvodom. Tvrdili su da nema ništa intrinzično pogrešno s razvodom kao takvim (radi se o pravnoj proceduri – očito, jer brak nema božansku dimenziju, jer nema Boga); prema tome jedino što bi bilo pogrešno s razvodom je što su ljudi zbog njega nesretni.

Iz toga slijedi da ne postoji ništa pogrešno s razvodom jer su ponekad ljudi nesretniji ako ostanu u braku nego ako se razvedu. Zapravo (prema takvom razmišljanju), ako su ljudi zbog razvoda sretniji onda je razvod dobar.

A ako nema ništa loše s razvodom, osim ne-sreće, i ako ponekad razvod rezultira ljudima koji su sretniji onda oni koji su stvarno zli su oni zbog kojih se razvedeni ljudi osjećaju krivim i jadnim.

Prema svemu tome, moramo se zalagati i promovirati razvode, slobodni i laki i prihvaćajući stav prema razvodu – jer tada bi život bio sretniji (a sreća je ultimativno "dobro").

Jedine izopačene ideologije su one koje snažno obeshrabruju li sprečavaju razvod (jer nameću bijedu), jedini zli ljudi su oni zbog kojih (njihovih stavova, riječi i ponašanja) se razvedeni osjećaju krivima i jadnima. Prema tome, kršćanstvo i kršćani su (kao i neki drugi) zli; a oni koji promoviraju nekomplicirane, jednostavne, jeftine, brze i lake, vesele razvode su čestiti ljudi.

Tu dolazimo do fenomena – moralne inverzije; ono što je bilo zlo (razvod) sada je dobro; ono što je bilo dobro (kršćanstvo) je sada zlo.

***

U mojoj mladosti radilo se o promiskuitetu.

Seks (među odraslima koji daju pristanak, kao što veli popularna fraza), rezultira sretnim ljudima, a sreća je dobra (a Bog i kršćanstvo su djetinjaste gluposti) – prema tome nema "ništa pogrešnog" u promiskuitetu, sve dok su ljudi zbog njega sretni.

Ali promiskuitetni ljudi nisu uvijek bili sretni: zašto? Pa, često zato jer su osjećali krivnju, ili su osjećali zavist. Prema tome, problem su bile ideologije i ljudi zbog kojih su se promiskuitetni ljudi osjećali krivim; I ideologije i psihološke navike zbog kojih su ljudi osjećaju zavist.

Sretni, šarmantni, atraktivni, uspješni promiskuitetni ljudi su promovirani u masovnim medijima i u umjetnosti – oni su nam pokazivali "kako to učiniti". Utopiju se moglo ostvariti tako što ste bili otvoreni, slobodni, opušteni, tako što ste sve prihvaćali i niste osuđivali ... tako što se se riješili opresivne religije (posebno kršćanstva) i Viktorijanskih vrijednosti (koje su zapravo kapitalističke, opresivne, seksističke i rasističke).

Kada to sve učinimo, i mi možemo postati poput tih ljudi (pop zvijezda, glumaca, umjetnika i drugih kul tipova) o kojima čitamo u novinama – oni su moralni heroji, ukazuju nam put prema svijetu slobodnom od zavisti i krivnje, svijetu u kojem je sve veća mogućnost sreće. Ideal su bili oni koji su imali odnos sa bilo kime, bilo gdje i bilo kada – i u njemu su uživali kakav je; bili su veseli, uvijek su se zabavljali i bili zabavni, bili su svakome prijatelj, bili su svakome ljubavnik (kada je to netko želio.)

***

Radilo se o idealu. Naravno, bolesti su se našle na putu, iako su antibiotici izliječili većinu (odgovorni ljudi bi uzimali lijekove poslije svakog odnosa – zapravo stalno su pili antibiotike.) Seksutopija je spriječena prvo neizlječivim herpesom, a kasnije je i potencijalno smrtonosna sida zakočila svingerski život – ali ideal slobodnog i lakog univerzalnog promiskuiteta nije se promijenio. Radilo se o najvišoj vrijednosti, a ograničenja koja su bolesti postavila shvaćena su kao tragedije jer su prekinule utopijski životni stil; ne kao nešto što je rezultat tog životnog stila.

***

Jedini stvarno zli ljudi su bili oni koji su željeli priječiti taj utopistički životni stil promiskuiteta – oni ljudi koji su rekli da je promiskuitet intrinzično pogrešan (čak i kada je bio zabavan i kada su ljudi bili sretni, čak i kada nitko nije bio zavidan zbog partnerova promiskuiteta); ti zli ljudi su bili protiv sreće, uništavali su užitak, ugnjetavali su.

Dakle s jedne strane smo imali dobre, zabavne i sretne, divljenja vrijedne heroje promiskuiteta; a nasuprot njih zle, dosadne, deprimirajuće, jadne, patetične i prezira vrijedne zlikavce koji su bili protiv promiskuiteta (iako smo također znali da su oni zapravo licemjeri; oni su zapravo bili podjednako promiskuitetni kao i svi ostali, samo su se pretvarali da nisu.)

Opisani proces moralne inverzije je, desetljeće po desetljeće, proveden kroz sve vrste seksualnog ponašanja, preferencija, identiteta – uvijek temeljen na pretpostavci da "nema ništa intrinzično pogrešnog s ..."

***

Vidimo da moral ovisi o pretpostavkama o tome što je intrinzično dobro a što loše, i zašto.

Zapad je zamijenio religiju s hedonističkim računanjem maksimuma užitka i minimuma patnje, ali nismo uništiti moral – samo smo ga invertirali – Utopija seksa u kontekstu trajnog braka u kojem ima djece zamijenjen je utopijom slobodnog i lakog zabavnog seksa s bilo kime kada god to želimo.

Ono što je bila vrlina sada je izopačeno, a ono što je bilo izopačeno sada je vrlina. Ne radi se o Nietzscheovoj teoriji, to se stvarno dogodilo, sada je mainstream.

Zapravo, sada je obvezno.

Danas je definicija dobre i divljenja vrijedne osobe onaj koji je uspješan i bezbrižan u svojoj potrazi za užitkom; a zla osoba je ona ili one ideje koje pokušavaju ograničiti ili osujetiti uspješnu potragu za užitkom.

Bruce G Charlton, Moral inversion starts with "There's nothing *intrinsically* wrong with..."

PS

Nekoć naivni(i/ili licemjeri) danas zli.

BGC-ov opis razvoja, barem kako ga je on doživio kroz svoj život, nije mi toliko zanimljiv kao kritika modernog morala nego kao jednostavan i razumljiv opis fenomena.

O problemu modernog shvaćanja morala sam već pisao, primjerice Anscombe; Moderna Moralna Filozofija, Kontracepcija i Čednost, Zašto imati djecu?,  ili Haldane Argumentum ad Consummationem za "istospolne brakove", Moralni relativizam,  Seksualna politika, prirodno i normalno; Scruton o Millu i liberalizmu, općenito kategorija postova seks1, seks 2,  seks 3, seks 4,.

Izdvojio bih Osam kćeri pohote, Što je tako posebno kod seksa? Kako izgleda suvremena seksualna etik, također Poroci i vrline, progresivci i konzervativci, O redu i slobodi – R. Kirk. itd.