ponedjeljak, 16. rujna 2013.

Moderna Moralna Filozofija - G.E.M. Anscombe

Gertrude Elizabeth Margaret Anscombe opisuju kao "diva među filozofkinjama", kao "najvećeg engleskog filozofa svoje generacije", kao jednog od "pionira obnavljanja Katoličke misli". Ali i bez referenci na spol, nacionalnost ili religiju bila je "titan svjetske filozofije", "cijenjena kao jedan od najvećih filozofa dvadesetog stoljeća". (Iako je "najveća filozofkinja" u povijesti taj joj se naziv ne bi posebno sviđao.) 

Jedan od njenih radova nosi naziv Modern Moral Philosphy. Utjecajan rad možete pročitati ovdje;

( ili čitljivije u pdf formatu ovdje ili ovdje)  


***

U uvodu zapisuje;
Započet ću navođenjem tri teze koje predstavljam u ovome radu. Prva je da u ovom trenutku nemamo koristi od bavljenja moralnom filozofijom; trebamo to zapostaviti sve dok nemamo adekvatnu filozofiju psihologije, koja nam očigledno nedostaje.  
Druga teza je da koncept obveza, i dužnosti – odnosno moralne obveze i moralne dužnosti – i onoga što je moralno ispravno i pogrešno, i koncept moralnog smisla "treba" odbaciti ako je to psihološki moguće; jer se radi o preživjelim stvarima, ili izvedenicama iz preživjelih, ranijeg koncepta etike koji više ne preživljava, a bez tog koncept su samo šteti.
Moja treća teza je da su razlike između poznatih engleskih autora moralne filozofije od Sidgwicka nadalje od male važnosti.
Anscombini radovi su izrazito akademski, obično ih je teško shvatiti jer nije uvijek osjećala potrebu objašnjavati što točno misli, ponekad je potrebno više vremena da bi se uvidjela poanta onoga što Ancombe tvrdi, ali razlog je taj što se bavila teškim problemima, nije imala vremena za posebna pojašnjenja.

U nastavku sam izdvojio nekoliko odlomaka koji govore o navedenom radu, više o Anscombe i njenim doprinosima možete pročitati u člancima filozofskih enciklopedija: IEP i SEP.
 

***

Anscombe je predavala na Oxfordu različite teme, ali ne i etiku koju je predavala Philippa Foot. Međutim kada je Foot morala otputovati u ameriku, zamolila je Anscombe da ju zamijeni. Anscombe se počela pripremati čitajući standardne radove moderne moralne filozofije te se zgrozila pročitanim. Unatoč međusobnim razlikama, svi autori su dijelili jednu stvar: nije bilo akcije koju su apsolutno isključivali. To je u oštroj suprotnosti s Deset Zapovijedi hebrejske Biblije, a što se toga tiče, i učenja stoika, Aristotela i mnogih antičkih filozofa.

Ta promišljanja su bila osnova Anscombina članka (1958.) "On modern moral philosophy". Opisala je "konzekvencijalizam" kao svjetonazor po kojem ne postoji djelo, koliko god loše, kojeg ne možemo opravdati nadom u dobre posljedice, ili strahom od loših posljedica. Ako je to točno, onda je moguće tvrditi da je nepravedni čin, primjerice osuđivanje na smrt nedužne osobe (kako bi spriječili bijes okupljenih i potencijalne posljedice), nešto što "trebamo" učiniti. Ako netko takvu mogućnost uzima ozbiljno onda se radikalno udaljio od tradicionalnog shvaćanja vrline.

Osim napadanja konzekvencijalizma, esej kritizira suvremeno korištenje pojma "moralno pogrešnog" i "moralno ispravnog". Ideja ispravnog i pogrešnog, i moralne dužnosti se oslanja na "zakonskom konceptu etike". Povijesno, to se povezivalo sa božanskim zakonom i božanskim zakonodavcem. Bez takve pozadine upitno je ima li ideja moralnih obveza stvarni sadržaj. Doista, upravo zato što nema specifični sadržaj netko može zamisliti kako je namjerno optuživanje na smrt nevinog čovjeka "moralno ispravno". Suočeni s takvim lišavanjem sadržaja moralnog jezika Anscombe predlaže da je bolje ne koristiti fraze poput "moralno ispravno", "moralno pogrešno", "moralno potrebno" i da se umjesto toga treba okrenuti riječima koje opisuju različite vrline i poroke kao pravedan i hrabar, ili neumjeren i glup.

Ovaj esej je imao veliki utjecaj. Razbila je gotovo neupitnu pretpostavku kako postoje samo dvije vrste etike: deontološka etika (temeljena na pravilima) i teleološka (temeljena na posljedicama). Anscombe se zalagala za povratak etici utemeljenoj na ljudskim vrlinama i detaljnom opisu ljudskog ponašanja i ljudskog napredovanja. Poput mnogih Anscombinih zapisa, esej nije lako štivo jer se bavi dubokim pitanjima.

***

Anscombin članak "Modern Moral Philosophy" potaknuo je razvoj etike vrlina kao alternative utilitarizmu, kantovoj etici, i teorijama društvenog ugovora. Njezin primarni prigovor u članku je da su, kao sekularni pristupi moralnoj teoriji, bez temelja. Koriste koncepte poput "moralne potrebe", "moralne obveze", "moralnog prava" i ostale koji su legalistički i kojima je potreban zakonodavac kao izvor moralnog autoriteta. U prošlosti je Bog zauzimao tu ulogu, ali sustavima koji su raskrstili s Bogom kao djelom teorije nedostaje odgovarajući temelj za smisleno korištenje tih koncepata.

Članak je imao utjecaj na razvoj etike vrlina. Dio utjecaja možemo povezati s negativnim procjenama tada vodećih teorija, posebno utilitarizma i kantove etike. Prema njoj, utilitarizam obvezuje nekoga da prihvaća zla djela, a kantova etika, sa svojim pojmovima "samozakonodavstva" je jednostavno nekoherentna. Ako su glavni izbori ili zlo ili nesuvislost, onda je to ozbiljan problem koji poziva na razvoj nekog alternativnog pristupa. Nažalost za Anscombin cjelokupni projekt, njezina publika je smatrala kako je nadnaravni pristup problematičniji nego naturalizirani. Ukoliko ćemo se vratiti ranim pristupima, poput Aristotelova, onda je prirodni pristup razvijanju alternativa "etika vrlina" i bavljenje kompliciranim pitanjima ljudskog napredovanja (procvata) i dobra.

***

U nastavu nešto opširnije o njenim razmišljanjima;

Konzekvencijalizam

Zato što, prema njoj, čin može biti loš i može se za njega znati da je loš bez njegova promatranja i promatranja njegovih rezultata, Anscombe odbija široki skup teorija o etici. Jedan od njenih glavnih doprinosa etici je uvođenje riječi "konzekvencijalizam" kao oznake za te teorije, zajedno s opisom njihovih nedostataka. Konzekvencijalizam je negiranje da postoji značajna moralna razlika između rezultata djelovanja koja su nastala namjerno i onih koji predviđeni, ali nisu namjeravani. Možete razmišljati o konzekvencijalizmu kao teoriji da su namjere nebitne u etici. Ancombe se protivi takvoj vrsti teorije iz više razloga. Riječ konzekvencijalizam se često koristi kao vrsta tehničkog sinonima za utilitarizam, ali Anscombe ju je osmislila upravo kako bi razlikova određene vrste moralnih teorija od utilitarizma. Izgleda da je vjerovala kako niti Jeremy Bentham niti John Stuart Mill nemaju koherentnu moralnu filozofiju, s obzirom da su se oboje oslanjali na (ono što je ona smatrala) beznadno pojednostavljenom pojmu sreće ili užitka.

Njezin glavni prigovor konzekvencijalizmu je moralan. Ako je jedino bitan rezultata, onda ne postoji ograničenje onoga što možemo učiniti kako bi postigli najbolji mogući rezultat. Primjerice kako bi spasili živote naših vojnika mogli bi ubiti puno djece. U osnovi to je ono što ona smatra da se dogodilo u Hiroshimi i Nagasakiju, a to je nezamislivo unutar njene moralne perspektive. [...] Jasno je kako Anscombe smatra da je utilitarizam Benthama i Milla fatalno manjkav zato što zagovara najveću sreću najvećeg broja bez da je (prema njoj) adekvatno određeno što se misli pod sreća i bez shvaćanja (prema njoj) da "najveća sreća najvećeg broja" nema smisla.

Još jedan problem s konzekvencijalizmom je da ignorira namjere, bez kojih ne možemo shvatiti ljudsko ponašanje. To znači da, iako možemo prosuđivati djelovanja na konzekvencijalistički način, ne možemo dosljedno živjeti kao da je konzekvencijalizam istinit. Odnosno, ne možemo živjeti naše cijele živote kao da namjere nisu bitne, iako se možemo pretvarati da nisu važne kada odlučujemo što ćemo učiniti ili iskazujemo ne/odobravanja nekog ponašanja. Konzekvencijalisti onda gotovo neminovno djeluju mala fides. Prave se da vjeruju ono što ne mogu, i što stvarno ne mogu, vjerovati.


Moralna obveza

Prije objave "Moderne Moralne Filozofije", glavna vrsta etičke teorije, osim utilitarizma, koje su se filozofi držali je bila Kantova deontologija, koja, u svojem najčićem obliku, kaže kako su određena djela zabranjena ili dopuštena, neovisno o posljedicama. Anscombe preispituje tko ili što bi trebalo zabranjivati ili dopuštati. Tradicionalno je odgovor bio Bog. Ali mnogi filozofi ne žele uvesti vjeru u Boga u svoje teorije. Dakle na što se misli u teoriji, koncipiranoj neovisno od vjere u Boga, prema kojoj su neka djela dopuštena ili ispravna ili čak obavezna, a druga su zabranjena ili pogrešna? Prema Anscombe, ne možete se smisleno obvezati; a ideja da nešto poput društva ili vlade odgovara za dopuštenje nije ono što žele ljudi koji teoretiziraju na ovaj način. Anscombin zaključak je da je govor oko moralnih obveza, moralne dužnosti, posebni moralni smisao riječi "treba" itd. zapravo besmislen.

Anscombe prigovara sekularnom korištenju religijskog koncepta (ne samo riječi). Postoji religiozna tradicija prema kojoj su određena djelovanja naređena, a druga zabranjena od Boga. Unutar te tradicije, ljudska vrsta ima povijesni odnos s Bogom, u kojoj su dana različita obećanja, sklopljeni savezi, i tako dalje. Dakle ima smisla, unutar tih tradicija, biti obvezan ili dužan činiti ovo ili ono. Međutim, nema nikakvog smisla da možete biti podjednako vezani na isti način ukoliko se ta tradicija odbacuje ili zanemaruje, ostavlja po strani, radi filozofskih svrha. U najboljem slučaju, stvar je zablude ako se netko misli baviti filozofijom na religiozno neobvezujući način, a svejedno se pita što je zabranjeno, grešno, dopustivo i tako dalje. Jedan problem s takvim izrazima je što se čini da impliciraju izrazito religiozni način razmišljanja kojeg izričito odbijaju filozofi koja ga koriste.


PS

Rad se pokazao utjecajnim zbog svoje kritike moderne moralne filozofije, odnosno konzekvencijalizma (i utilitarizma), ali i deontologije; te predstavlja početak buđenje interesa za etiku vrlina. Jedan od najbitnijih moralnih filozofa druge polovice dvadesetog stoljeća je Alasdair MacIntyre koju je dao veliki doprinos razvoju etike vrlina, autor je više knjiga, najpoznatija After Virtue objavljena je kod nas pod naslovom Za Vrlinom. (Na vimeu možete pronaći više snimki njegovih predavanja.)

Inače, već sam objavio jedan Anscombin rad; Kontracepcija i čednost.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove