Filozof Peter Singer u drugom izdanu
svoje knjige Practical Ethics zapisuje;
"Prva stvar koju treba reći o etici je da se ne radi o skupu zabrana koje se posebno bave seksom. Čak i u doba AIDS-a, seks ne dovodi do nikakvih jedinstvenih moralnih pitanja. Odluke o seksu mogu uključivati razmatranje poštenja, brigu za druge, razboritost itd., ali seks nije ništa posebno jer se ista pitanja mogu postaviti za odluku o vožnji automobila."
Već dugo smatram [Feser] da se radi o
jednoj od najimbecilnijih stvari koje je bilo koji filozof ikada
izrekao. Činjenica da seks ima posebno moralno značenje, zapravo
ogromno moralno značenje, je zasljepljujuće očita. Zbog toga su
sve religije, uključujući mislioce još od Platona do Augustina, pa
sve do Akvinskog, i Kanta, i Freuda, smatrali da spolni odnos ima
ogromni moralni značaj. Ne morate se slagati sa učenjima bilo koje
od religija ili navedenih mislioca kako bi vidjeli da spolni odnos
ima ogromni moralni značaj. Ne morate niti imati određeni stav o
poznatim pitanjima – pobačaj, vanbračni seks, homoseksualnost,
kontracepcija, itd. - kako bi vidjeli da spolni odnos ima ogromnu
važnost. Zapravo, morate uložiti poseban trud kako ne
bi vidjeli jedinstvenu važnost spolnog odnosa. Za to vam je potrebno
ideološko razmišljanje, intelektualna nepoštenost i aljkavost, ili
jednostavno obična moralna zatupljenost – ili sve navedeno, kao
što je to u primjeru "etičara" poput Singera.
Postoje barem tri stvari u kojima seks
ima posebnu moralnu važnost koja je očita:
1. Seks je način na koji nastaju
novi ljudi. Naš odnos prema ljudima, posebno u pitanjima života
i smrti očito ima moralnu važnost. Zapravo se etika uvelike (ako ne
i potpuno) bavi time kako se odnosimo prema drugim ljudima. Dakle, s
obzirom da je seks način na koji ljudi uopće i nastaju, očito je
da ima posebnu moralnu važnost. Osim toga, nitko ne negira da imamo
posebnu moralnu odgovornost prema našim užim članovima obitelji,
posebice djeci; a novi ljudi koji nastaju seksom su naravno upravo
naša djeca. Stoga je seks izrazito moralno bitan.
Naravno, neki ljudi će negirati da
novi ljudi nastaju "direktno" kroz seks. Primjerice
branitelji pobačaj često tvrde da embriji, pa čak i fetusi, nisu
zapravo osobe nego samo "potencijalne osobe".
Naravno, ne slažem se s time, embriji i fetusi nisu "potencijalne
osobe" nego su osobe, ali osobe koje još nisu realizirale
određene ključne potencijale; Ali ta rasprava nije bitna za ovu
raspravu. Čak i ljudi koji tvrde takve stvari priznaju da je pobačaj
ozbiljno moralno pitanje kojim se potrebno pozabaviti, jer čak bi i
oni priznali da su embriji i fetusi "potencijalne osobe" na
način na koje druge stvari nisu "potencijalne osobe", u
smislu da imaju prirodnu tendenciju postajanja osobe koje druge
stvari (neoplođena jajna stanica, pas, itd.) nemaju; A način
na koje takve "potencijalne osobe" nastaju je obično,
naravno, kroz seks. Stoga seks ima barem jedinstvenu indirektnu vezu
sa stvaranjem novih osoba. Prema tome ako pobačaj takozvanih
"potencijalnih osoba" izaziva ozbiljna moralna pitanja,
slijedi da seks izaziva ozbiljna moralna pitanja.
Naravno, branitelji pobačaja imaju
različite stavove o tome koliko je ozbiljno moralno pitanje
pobačaja, neki smatraju da je žalosno i da ga treba izbjegavati,
čak i ako misle da ga treba dopustiti. Smatraju da bi trebao biti
"siguran, zakonit i rijedak". Druge ne zanima je li
rijedak, ali i oni obično priznaju da je potrebno dosta
argumentacije da bi pokazali kako je taj stav moralno legitiman.
Stoga čak i Singer – koji objašnjava da njegova knjiga "ne
sadrži raspravu o seksualnom moralu" – posvećuje čitavo
poglavlje pitanju pobačaja. No, da nema seksa naravno da ne bi bilo
niti pobačaja. Stoga ukoliko čak i Singer priznaje da pobačaj
izaziva moralno bitna pitanja, onda mora priznati i da seks ima
poseban moralni značaj. Na kraju krajeva, razlog za većinu pobačaja
je upravo izbjegavanje posebne moralne odgovornosti za novo ljudsko
biće do koje bi došlo kada bi dopustili djetetu da se rodi. Čak i
branitelji pobačaja trebaju priznati da svako ponašanje koje vas
dovodi u situaciju u kojoj morate ili pobaciti ili preuzeti posebno
moralnu odgovornost za novo ljudsko biće je samo po sebi prilično
moralno bitna vrsta ponašanja.
Primijetite da nema koristi od
prigovara da je toliko seksualnog ponašanja zapravo ne rezultira
novim ljudima, i da novi ljudi ljudi mogu nastati na druge načine
(umjetnom oplodnjom i kloniranjem). Očito su seks i
produkcija novih ljudi svejedno povezani na poseban način. Prvo,
biološka funkcija seksa je raditi nove ljude, čak i ako zapravo ne
rezultira novim ljudima. Seks postoji samo zato što ima tu
reproduktivnu funkciju. (To je točno čak i s obzirom na
redukcionističku naturalističku analizu biološke funkcije,
nasuprot neredekucionističke aristotelijanske analize; i to je točno
neovisno o tome mislite li da biološke funkcije imaju specifične
moralne implikacije koje teoretičara prirodnog prava tvrde da
imaju.) Drugo, različiti načini na koje je moguće ostvariti
nove ljude su ili relativno rijetki (mali postotak trudnoća je
rezultat umjetne oplodnje) ili su još uvijek teoretski
(kloniranje), i zapravo su parazitski s obzirom na uobičajeni
način na koji nastaju ljudi - spolni odnos. Upravo zato što se
ljudi reproduciraju kroz spolni odnos postoje prirodni procesi u koje
se možemo uplesti i time uzrokovati da ljudi nastaju na te
drugačije, idiosinkrazijske načine.
Razmotrimo sljedeću analogiju; Mislim
da možemo pretpostaviti kako bi većina ljudi koji se slažu sa
Singerovim stavom prema seksu, također tvrdili da oružje izaziva
posebna moralna pitanja koja nisu izazvana drugim ljudskim
artefaktima, zato što predstavljaju posebno opasnost ljudskom
životu. To će tvrditi unatoč tome što većina pištolja ne
rezultira smrću, i većina smrti nje rezultat korištenja pištolja.
Pištolji imaju sklonost izazivanja
smrti što znači da trebamo biti vrlo oprezni kada ih koristimo, a
to izaziva posebna moralna i pravna pitanja. (Primijetite
da izaziva takva pitanja neovisno o tome kako na njih odgovorimo.
Poanta nije imate li liberalni ili konzervativni stav o pitanju
kontrole oružja.) Isto tako,
seks očito ima sklonost izazivanju novih ljudi što je dovoljno da
ima posebnu moralnu važnost, čak i ako svi spolni odnosi ne
rezultiraju novim ljudima, i čak ako svi novi ljudi nisu rezultat
spolnog odnosa.
2. Seks
je sredstvo kojima smo komplementirani qua
muškarci i žene. Nepotrebno je reći da seksualni organi
osobe zahtijevaju organe drugog ljudskog bića suprotnog spola kako
bi ispunile svoju biološku funkciju. U tom smislu smo nepotpuni bez
seksa; Ali ne radi se samo o fiziologiji. [...]
Naravno, postoje iznimke, postoje ljudi
koji ostavljaju takve odnose zato što su pozvani na više stanje
kakvo predstavlja svećenstvo ili redovnički život. Upravo zato što
je to dobro više dobro, osoba može nadvladati frustracije koje bi
inače mogle prevladati. Postoje i ljudi koji jednostavno nemaju
takve značajne seksualne ili romantične želje. [...]
Naravno, mi koji se zalažemo za
tradicionalno prirodno pravo smatramo da takav odnos treba postojati
samo u kontekstu braka, i također da je (kao što je raspravljeno
u ranijem postu) prirodni cilj kojoj je ljudska seksualna
psihologija usmjerena ljudsko biće suprotnog spola, a ne samo neka
"osoba" u apstrakciji.[...]
Prisutnost seksualnih aspekata u drugim
nevoljama i nesrećama otežava njihovo podnošenje. Preljub se
smatra puno većom izdajom od običnog kršenja ugovora; silovanje i
zlostavljanje djece su daleko okrutniji i psihički štetniji od
ne-seksualnog zlostavljanje. Izlaganje nečijih privatnih seksualnih
slabosti se promatra s više poniženja nego objava neke financijske
nepravilnosti ili drugih zločina.[...]
3. Seks je područje ljudskog života
u kojem se životinjska strana naše prirode najneumornije bori s
racionalnom stranom naše prirode. Seksualno zadovoljstvo je
najintenzivnije zadovoljstvo; to je povezano s onime što smo rekli u
prve dvije točke. Seks je nužan za stvaranje novih ljudskih bića,
ali stvaranje novih ljudskih bića nameće nama velike troškove i
odgovornosti koje vrlo nevoljko preuzimamo. Priroda je stoga učinila
seks tako ugodnim da bi ga ljudi svejedno prakticirali, unatoč
njegovoj sklonosti stvaranja novih ljudi za koje je potrebno preuzeti
odgovornost. [...]
Stoga nije iznenađujuće da nas
zadovoljavanje ove vrste užitka može navesti na činjenje
različitih duboko iracionalnih stvari. Zbog samo par trenutaka
seksualnog užitka, mnogi ljudi su spremni naštetiti svojoj
reputaciji i razoriti brakove i obitelji, svoje i tuđe. Seksualne
ili romantične strasti mogu nekoga spriječiti da shvati kako
određena osoba jednostavno nije prikladni bračni partner odnosno
netko s kime imati djecu. Romantična i seksualna ljubomora može
navesti ljude da špijuniraju i uhode onoga tko im se sviđa, ili čak
da počine ubojstvo. Potraga za romantičnim i seksualnim užitkom
može poprimiti kompulzivni karakter; ljudi postaju promiskuitetni,
ili ovisni o pornografiji, ili skloni prekomjernim romantičnim
fantazijama, stalno se zaljubljujući i odljubljujući. Naravno
postoje i manje ozbiljni načini na koje nas romantična ljubav ili
želja za seksom navodi na ponašanje koje bi inače smatrali očito
glupim (nepromišljeni pokušaji impresioniranja osobe koja nas
privlači, sirovo seksualno udvaranje, itd.).
Postoji i drugi način na koji nas seks
može navesti da se ponašamo iracionalno. Možemo biti toliko
zabrinuti zbog sklonosti da se zbog njega ponašamo iracionalno
pa pretjerano reagiramo zbog potencijalnih opasnosti. [...]
Ljudi koji kažu, unatoč svih
očitim dokazima, da seks "nije nikakav bauk" time samo
pružaju dodatni primjer iracionalnosti kojoj smo skloni u tim
stvarima. Takva primjedba je obično pokušaj racionaliziranja ili
opravdavanja seksualnog ponašanja koje se smatra moralno upitnim,
ali u koje se davaoc izjave svejedno želi upuštati.
Za sada sam se pozvao na razmatranja s
kojima će se složiti svaka razumna osoba, neovisno o tome prihvaća
li sve što teoretičara prirodnog prava ili katolički moralni
teolog prihvaćaju u pitanjima spolnog morala. Poanta je pokazati da
ne morate biti potpuno predani tradicionalnom spolnom moralu da bi
vidjeli kako seks očito ima moralnu važnost koju Singer negira.
Ipak, čak i ono što smo do sada
rekli pokazuje razumnost tradicionalnog seksualnog morala. Katolička
moralna teologija prepoznaje tri cilja ili svrhe braka: rađanje i
odgoj djece, uzajamnu pomoć supružnika, i pomirivanje strasti.
Trebalo bi biti očito kako se te tri svrhe bave upravo trima
područjima u kojima seks predstavlja posebne moralne probleme. Seks
ima sklonost rezultiranju stvaranjem novih ljudskih bića; brak
osigurava tim novim ljudskim bićima stabilnu okolinu u kojoj se
ispunjavaju materijalne i duhovne potrebe. Naše želja za seksualnim
i romantičnim odnosom odražavaju naš osjećaj da smo u nekom
dubljem smislu nepotpuni; institucija braka, kojom se predajemo
drugoj osobi u dobru i zlu, osigurava da pronađemo ispunjenost koja
je stabilna i stvarna, a ne prolazna i površna. Seksualne želje nas
mame da se ponašamo suprotno razumu na načine koji ugrožavaju i
nas same i druge; brak disciplinira seksualnu želju usmjeravajući
je na način koji je i društveno konstruktivan i koji doprinosi
našem najboljem interesu.
Očito, potrebna je daljnja
argumentacija da bi obranili čitav raspon tvrdnji katoličke moralne
teologije i teorije prirodnog prava o seksualnom moralu, ali to za
sada nije bitno. Poanta je da jednostavno nema temelja za
razmišljanje – koje nikako nije jedinstveno za Singera –
da "seks uopće ne potiče nikakva jedinstvena pitanja",
ili za čestu zamornu optužbu da zabrinutost tradicionalnog
moralista oko spolnog morala odražava obično praznovjerje ili
čistunštvo.
Još se puno toga može reći o
posebnim moralnim problemima koje izaziva seksa, ali o tome drugom
prilikom.
Autor je filozof Edward Feser, izvorni post What’s the deal with sex? Part I.
PS
Sve što Feser
spominje je naravno povezano i sa širim društvenim i političkim
razmatranjima, ali to je već druga tema .
Sve izrečeno ne znači samo po sebi da
ćete prihvatiti tradicionalna razmišljanja nego da ćete prepoznati
da spolni odnos predstavlja posebnu stvar odnosno dovodi do
jedinstvenih pitanja. Društvo (i pojedinac) s razlogom ima
jedinstveni odnos prema njemu.
Analiza je korisna i zato jer nam
pomaže shvatiti različito prosuđivanje o određenim seksualnim
praksama. Možda je u društvu većinom izgubljeno shvaćanje prve
točke, ali druge dvije će još uvijek pronaći svoje tradicionalne
zagovornike. Analiza također pomaže pri praćenju degeneriranja
ispravnog shvaćanja seksualne želje i odnosa.
Već sam pisao o
sličnim temama, npr. kategorija seks, brak, pobačaj, obitelj,
prirodno pravo, društveni konzervatizam itd.
