subota, 9. ožujka 2013.

Poroci i vrline, progresivci i konzervativci

Za konzervativce, vrline koje hvali naša liberalna elita predstavlja poroke koji potkopavaju društvo. Ono što liberal vidi kao toleranciju, konzervativac vidi kao suučesništvo u nedjelu; ono što liberal vidi kao suosjećanje za slabe i potrebite, konzervativac vidi kao nagrađivanje neodgovornog ponašanja. Vanbračna djeca, ovisnost o državnoj pomoći, razvodi i raspad braka, čak i porast zlouporabe droga i kriminal su za konzervativca upravo ono što morate očekivati kada moralne dužnosti prepustite sentimentalnom moralu. Kada se svaki pokušaj uvođenja standarda smatra oblikom diskriminacije, kada je jedini odgovor na društvene promašaje povećati prava i smanjiti odgovornosti onih čija djela su i uzrokovala te promašaje, i kada najveći grijeh predstavlja grijeh neodobravanja, je li onda iznenađujuće što se društvo počinje raspadati? Liberalu paše kada oplakujete socijalnu katastrofu određenih područja, ali ako se svaki pokušaj da kažete istinu prozove rasističkim, seksističkim, ili osuđujućim, kako je moguće promijeniti situaciju?
Roger Scruton

Iako se gornji citat, za sada, ne može potpuno primijeniti na našu situaciju, mislim da naglašava bitnu stvar; razliku razmišljanja konzervativaca i liberala - poroci konzervativaca su vrline liberala, podsjetilo me to na jedno razmišljanje Charltona koju u False opposites in political correctness: e.g. Love, Hate, Fear, Pity, Disgust kaže;
Ovo je samo jedan od aspekata opće zloupotrebe jezika, ali je nevjerojatno kako liberali/politički korektni podmeću svojim neprijateljima stavove koji su lažna suprotnost stavovima Ljevice.

Primjerice, postoje različite skupine, često "skupine žrtava" prema kojima PK iskazuje Ljubav i Divljenje.

Podmeću neprijateljima ono što smatraju suprotnošću Ljubavi i Divljenja, prema njima to su Strah i Mržnja – zbog toga podmeću "x"-fobije kako bi opisali one koji nisu PK.
[... bgc razrađuje temu i opisuje razliku između emocija koje ljevičari miješaju (imaju drugačiju biološku funkciju i aktiviraju različite dijelove mozga). U nastavku zaključak, (prevodio sam pride kao "ponos", iako bi bilo točnije da sam prevodio kao "oholost") ...]
Ali suprotnost Ljubavi nije mržnja nego Ponos.

Ljevičarska pogreška pretpostavljanja kako je nasuprot Ljubavi Mržnja stoga radi daljnju štetu prikrivanja smrtnog grijeha Ponosa; i Ponos postaje – za Ljevicu – vrlina.

Razmislite o tome: najveći kršćanski grijeh je pretvoren u Ljevičarsku vrlinu.
***

Inače, (početni) Scrutonov citat je iz eseja: Decencies for Skeptics. Izdvojio sam još samo završni dio;
Konzervativci u americi se počinju suočavati sa ovim pitanjima, iako ih možda ne definiraju u religijskim terminima, počinju prepoznavati štetu učinjenu od strane liberalnih predrasude prema živima i njihovim "pravima". Znaju da kriminal, droge, vanbračnost, i razvod proizlaze iz jednog uzroka: nemogućnosti da prepoznate obveze koje su jače od želje.

Ali također znaju da stare religije neće biti učinkovite protiv tih stvari, dakle umjesto da se povlače od Prosvjetiteljstva, konzervativci bi se trebali suočiti sa liberalnim idejama na njihovom terenu. Pravo pitanje nije "kako opravdati autoritet?" nego "Kako opravdati prava?" Možda prava ne postoje; i možda je cijela ideja jednakosti iluzija. Ukoliko je to istina, onda je liberalna pretpostavka moralne i intelektualne superiornosti pogrešna. Suočeni smo sa sukobom ne između prosvjetiteljstva i predrasuda nego između dvije vrsti predrasuda. Konzervativna pozicija bi bila podržati predrasude običnih ljudi. Liberali će prezirati takvu poziciju, jer predrasude prosvijećenih ljudi se nikada ne čine kao predrasude onima koji ih imaju; ali prezir liberala je nešto što konzervativci moraju naučiti podnositi.
Da podsjetim na stariji post Predrasude prema predrasudama.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove