srijeda, 11. lipnja 2014.

Scruton o Millu i liberalizmu

Poznato je da je Mill, član liberalne struje u parlamentu, Konzervativnu Stranku nazivao "glupljom strankom"; i nesumnjivo je da se prosječni član nije mogao nositi s umom koji je osmislio System of Logic – trajni klasik i Millovo najveće postignuće.

Ipak Mill je patio od iste mane kao i njegov otac. Nikada nije shvatio da je mudrost dublja i rjeđa od racionalne misli. Nikada nije shvatio da se intelekt, koji tako lagano leti prema zaključcima, oslanja na nešto drugo za svoje premise.

Konzervativci koji su podržavali ono što je Mill nazvao "despotizam običaja" nasuprot "eksperimenta među živima" što zagovara u On Liberty nisu bili glupi samo zato što su prepoznali ograničenja ljudskog intelekta. Upravo suprotno, bili su svjesni da su sloboda i običaji međusobno ovisni; a da osloboditi se moralnih normi znači predati se državi jer samo se država može nositi s katastrofom koja iz toga slijedi.

Roger Scruton, Thoroughly Modern Mill

PS

Navedeno je razlika liberala i konzervativaca; prvi su spremni prihvatiti različite eksperimente ne računajući na to da dozvola da činite što god želite često ugrožava slobodu, odnosno da slobodna društva i ljudi ovise o suzdržanosti, postojećim normama i običajima koji su se razvijala kroz generacije. (Konzervativac će biti skloniji promatrati slobodu ne kao dozvolu da činiti što god želite, nego kao moć da činite ono što morate.)  

Poznati citat Adamsa iznosi, po meni povezano, razmišljanje:
Naš [američki] Ustav je stvoren samo za moralne i religiozne ljude. Potpuno je neprimjeren za upravljanje bilo kojom drugom vrstom.
Mislim da citat objašnjava promjene u američkom društvu, promjene često pogonjene aktivističkim sucima, gdje ne postoji problem da se bilo koje "pravo" pronađe "zapisano" u ustavu, iako bi sve donedavno bilo potpuno neprihvatljivo većini ljudi.

U društvu koje priznaje samo državu i pojedince, narasti će država s pripadnim zakonima jer uvijek postoje stvari koje sam pojedinac, pogotovo maloljetan, ne može ostvariti – a to je tradicionalno bio zadatak obitelji, zajednice, crkvi, udruženja itd. Raspad normi i običaja rezultirao je širenjem zakona na sva područja života, velikom intruzijom države u živote obitelji i pojedinaca. Chesterton je izrazio sličnu misao; "Ukoliko ljude neće voditi Deset Zapovijedi, onda će ih voditi deset tisuća zapovijedi."; odnosno "Kada prekršite (razlomite) velike zakone, ne dobijete slobodu, ne dobijete čak niti anarhiju. Dobijete male zakone."

Ponovit ću link na intervju Voices of Liberty:Interview with Roger Scruton, iz serije video razgovora o libertarijanizmu.

Za kraj još par razmišljanja iz Scrutonova eseja o Millu;
Millova pobuna protiv utilitarizma nije ga spriječila da napiše kvalificiranu obranu istog, a njegovo djelo Utilitarizam se danas smatra jednim od nekolicine čitljivih opisa moralnog poremećaja koji bi izumro prije dva stoljeća da ljudi nisu otkrili kako utilitarijanac može opravdati svaki zločin.

Lenjin i Hitler su bili revni utilitarijanci, kao i Staljin i Mao, baš kao i većina članova Mafije. Kao što je Mill prepoznao, "princip najveće sreće" je potrebno kvalificirati nekim jamstvom prava pojedinca, ukoliko ne želimo opravdati tirana. Kao odgovor na vlastito kolebljivo učeništvo napisao je On Liberty, možda njegov najutjecajniji, iako ne najbolji, proizvod.
___

Kako mogu dokazati da akcija jedne osobe ne šteti drugoj? Primjerice, kako mogu dokazati da drugi ljudi nisu oštećeni mojim javnim kritiziranjem njihovih religioznih vjerovanja – vjerovanja o kojima ovisi njihov mir i emocionalna stabilnost? Kako mogu dokazati da konsenzualni seks između dvoje odraslih ne utječe na nas ostale kada se čini da se toliko značenja života temelji na pretpostavci zajedničkih seksualnih normi?
___

Millovo neprijateljstvo prema privilegijama, zemljoposjedima, i nasljeđivanju imanja imalo je implikacije koje, čini se, nije želio, ili nije mogao, predvidjeti. Njegov argument da bi svo vlasništvo država trebala oduzeti nakon smrti, i redistributirati prema svojoj vlastitoj velikoj mudrosti ima implikaciju da državu, a ne obitelj, trebamo tretirati kao osnovnu jedinicu društva – istinskog arbitra naše sudbine, i stvar kojoj sve dugujemo.  

Argument pretvara svu imovinu u privremeni zakup od države, i ujedno osigurava da je država najveći potrošač, onaj najmanje ograničen osjećajem odgovornosti prema nasljednicima i susjedima. Ukratko, radi se o receptu za katastrofu kakvu smo vidjeli u komunističkim i socijalističkim sustavima, i radi se o znaku Millove nemogućnosti da, za razliku od Smitha, predvidi vjerojatni rezultata politike koju favorizira.

Zapravo, kada uzmemo zajedno djela On Liberty i Principles pronalazimo slutnju onoga što konzervativci prigovaraju suvremenom liberalnom svjetonazoru. Doktrina "štete" iz On Liberty se opetovano koristi kako bi potkopali one aspekte zakona koji su utemeljeni ne na političkoj odredbi nego u našem naslijeđenom osjećaju svetoga i zabranjenog. Stoga ta doktrina onemogućava da zakon zaštiti temeljnu instituciju društva, a to su brak i obitelj, od seksualnih predatora.

Istodobno, etatistička moralnost iz Principles naišla je na moralni vakum tako da isti onaj zakon koji odbija intervenirati kako bi zaštitio djecu od pornografije će inzistirati da je svaki aspekt naših života uređen propisima koji stavljaju državu na glavno mjesto.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove