Poznato je da je Mill, član liberalne
struje u parlamentu, Konzervativnu Stranku nazivao "glupljom
strankom"; i nesumnjivo je da se prosječni član nije mogao
nositi s umom koji je osmislio System of Logic – trajni
klasik i Millovo najveće postignuće.
Ipak Mill je patio od iste mane kao i
njegov otac. Nikada nije shvatio da je mudrost dublja i rjeđa od
racionalne misli. Nikada nije shvatio da se intelekt, koji tako
lagano leti prema zaključcima, oslanja na nešto drugo za svoje
premise.
Konzervativci koji su podržavali ono
što je Mill nazvao "despotizam običaja" nasuprot
"eksperimenta među živima" što zagovara u On Liberty
nisu bili glupi samo zato što su prepoznali ograničenja ljudskog
intelekta. Upravo suprotno, bili su svjesni da su sloboda i običaji
međusobno ovisni; a da osloboditi se moralnih normi znači predati
se državi jer samo se država može nositi s katastrofom koja iz
toga slijedi.
Roger Scruton, Thoroughly Modern Mill
PS
Navedeno je razlika liberala i
konzervativaca; prvi su spremni prihvatiti različite eksperimente ne
računajući na to da dozvola da činite što god želite često
ugrožava slobodu, odnosno da slobodna društva i ljudi ovise o
suzdržanosti, postojećim normama i običajima koji su se razvijala
kroz generacije. (Konzervativac će biti skloniji promatrati
slobodu ne kao dozvolu da činiti što god želite, nego kao moć da
činite ono što morate.)
Poznati citat Adamsa iznosi, po meni
povezano, razmišljanje:
Naš [američki] Ustav je stvoren samo za moralne i religiozne ljude. Potpuno je neprimjeren za upravljanje bilo kojom drugom vrstom.
Mislim da citat objašnjava promjene u
američkom društvu, promjene često pogonjene aktivističkim sucima,
gdje ne postoji problem da se bilo koje "pravo" pronađe
"zapisano" u ustavu, iako bi sve donedavno bilo potpuno
neprihvatljivo većini ljudi.
U društvu koje priznaje samo državu i
pojedince, narasti će država s pripadnim zakonima jer uvijek
postoje stvari koje sam pojedinac, pogotovo maloljetan, ne može
ostvariti – a to je tradicionalno bio zadatak obitelji, zajednice,
crkvi, udruženja itd. Raspad normi i običaja rezultirao je širenjem
zakona na sva područja života, velikom intruzijom države u živote
obitelji i pojedinaca. Chesterton je izrazio sličnu misao; "Ukoliko
ljude neće voditi Deset Zapovijedi, onda će ih voditi deset tisuća
zapovijedi."; odnosno "Kada prekršite (razlomite)
velike zakone, ne dobijete slobodu, ne dobijete čak niti anarhiju.
Dobijete male zakone."
Ponovit ću link na intervju Voices of Liberty:Interview with Roger Scruton, iz serije video razgovora o
libertarijanizmu.
Za kraj još par razmišljanja iz Scrutonova eseja o Millu;
Millova pobuna protiv utilitarizma nije
ga spriječila da napiše kvalificiranu obranu istog, a njegovo djelo
Utilitarizam se danas smatra jednim od nekolicine čitljivih
opisa moralnog poremećaja koji bi izumro prije dva stoljeća da
ljudi nisu otkrili kako utilitarijanac može opravdati svaki zločin.
Lenjin i Hitler su bili revni
utilitarijanci, kao i Staljin i Mao, baš kao i većina članova
Mafije. Kao što je Mill prepoznao, "princip najveće sreće"
je potrebno kvalificirati nekim jamstvom prava pojedinca, ukoliko ne
želimo opravdati tirana. Kao odgovor na vlastito kolebljivo
učeništvo napisao je On Liberty, možda njegov
najutjecajniji, iako ne najbolji, proizvod.
___
Kako mogu dokazati da akcija jedne
osobe ne šteti drugoj? Primjerice, kako mogu dokazati da drugi ljudi
nisu oštećeni mojim javnim kritiziranjem njihovih religioznih
vjerovanja – vjerovanja o kojima ovisi njihov mir i emocionalna
stabilnost? Kako mogu dokazati da konsenzualni seks između dvoje
odraslih ne utječe na nas ostale kada se čini da se toliko značenja
života temelji na pretpostavci zajedničkih seksualnih normi?
___
Millovo neprijateljstvo prema
privilegijama, zemljoposjedima, i nasljeđivanju imanja imalo je
implikacije koje, čini se, nije želio, ili nije mogao, predvidjeti.
Njegov argument da bi svo vlasništvo država trebala oduzeti nakon
smrti, i redistributirati prema svojoj vlastitoj velikoj mudrosti ima
implikaciju da državu, a ne obitelj, trebamo tretirati kao osnovnu
jedinicu društva – istinskog arbitra naše sudbine, i stvar kojoj
sve dugujemo.
Argument pretvara svu imovinu u
privremeni zakup od države, i ujedno osigurava da je država najveći
potrošač, onaj najmanje ograničen osjećajem odgovornosti prema
nasljednicima i susjedima. Ukratko, radi se o receptu za katastrofu
kakvu smo vidjeli u komunističkim i socijalističkim sustavima, i
radi se o znaku Millove nemogućnosti da, za razliku od Smitha,
predvidi vjerojatni rezultata politike koju favorizira.
Zapravo, kada uzmemo zajedno djela On
Liberty i Principles pronalazimo slutnju onoga što
konzervativci prigovaraju suvremenom liberalnom svjetonazoru.
Doktrina "štete" iz On Liberty se
opetovano koristi kako bi potkopali one aspekte zakona koji su
utemeljeni ne na političkoj odredbi nego u našem naslijeđenom
osjećaju svetoga i zabranjenog. Stoga ta doktrina onemogućava da
zakon zaštiti temeljnu instituciju društva, a to su brak i obitelj,
od seksualnih predatora.
Istodobno, etatistička moralnost iz
Principles naišla je na moralni vakum tako da isti onaj zakon
koji odbija intervenirati kako bi zaštitio djecu od pornografije će
inzistirati da je svaki aspekt naših života uređen propisima koji
stavljaju državu na glavno mjesto.
