Jesu li kršćanstvo i znanost uvijek bili u sukobu? Ili vrijedi obrnuto, kršćanstvo je stvorilo znanost? Pitali smo Davida Lindberga, umirovljenog profesora povijesti znanosti i direktora Instituta za istraživanja u humanističkim znanostima na Sveučilištu u Wisconsinu. On bi trebao znati odgovor. Lindberg istražuje povijest srednjovjekovne i rane moderne znanosti, posebno odnos između znanosti i vjere. Njegova knjiga Počeci Zapadne znanosti jedna je od najvažnijih knjiga za svakog tko proučava to razdoblje. Veliki broj ljudi misli da je crkva oduvijek gušila znanost. Je li to stvarno istina?
Takav pogled poznat je kao "teza sukoba". Porijeklo joj je u 17. stoljeću, ali pravi procvat doživljava sa određenim radikalnim misliocima Francuskog Prosvjetiteljstva. Ti ljudi su željeli osuditi Katoličku Crkvu i krenuli su u napade na nju. Tako je primjerice matematičar i filozof Condorcet(1743-1794) uvjeravao svoje čitatelje da je kršćanska kultura u Srednjem Vijeku rezultirala u "potpunom propadanju filozofije i znanosti".
Kako se dakle taj mit proširio iz Francuske 18. stoljeća do Sjeverne Amerike u 21. stoljeću?
Najzaslužniji su John Wiliam Draper(1811-1882) i Andrew Dixon White(1832-1918). Utjecajniji je bio White, prvi predsjednik sveučilišta Cornell, koji je izazvao snažne kritike iz vjerskih krugova zbog sekularnog nastavnog plana(sa naglaskom na prirodne znanosti) kojeg je uveo u Cornellu.
White im je odgovorio sa oštrim napadima što je kulminiralo sa njegovim dvosvešćanim djelom "Povijest sukoba između Znanosti i Vjere"(1874.) Whiteova knjiga, koja se i danas izdaje, nastavlja utjecati na razmišljanja ljudi.
Koji su drugi mitovi o znanosti i kršćanstvu i dalje općeprihvaćeni?
Jedan od najpoznatijih je da su prije Kolumba, svi Europljani vjerovali u ravnu Zemlju – vjerovanje koje su navodno preuzeli iz određenih biblijskih izjava i koje im je nametnula srednjovjekovna crkva. Taj mit ima svoje podrijetlo u 18. stoljeću, osmislio ga je i popularizirao Washington Irving koji je izmislio dokaze za svoje četverosvešćano djelo o povijesti Kolumba. Mit su tada preuzeli White i drugi.
Istina je da je gotovo nemoguće pronaći obrazovanu osobu poslije Aristotela(322 pr. Kr.) koja sumnja da je Zemlja sfera. U srednjem vijeku niste mogli završiti bilo kakvo obrazovanje, katedralnu školu ili sveučilište, a da vam nije potpuno jasno da je Zemlja sferičnog oblika, pa čak i približni opseg.
Zašto je taj mit i dalje prisutan?
Zato što predstavlja odličnu ilustraciju ostalih mitova u koje ljudi vjeruju, poput barbarskog neznanja srednjovjekovnih ljudi i teze o sukobu. Teško se odreći najbolje ilustracije onoga u što duboko vjerujete.
Je li postojao sukob između kršćanstva i znanosti prije znanstvene revolucije?
Kršćanstvo i znanosti su bili u kompleksnom odnosu.
Prije Kristovog rođenja, Aristotel, Platon, Ptolemej i Galen su pisali rasprave o znanstvenim pitanjima. Te knjige su došle do srednjovjekovnog kršćanskog svijeta u 12. stoljeća kao latinski prijevodi grčkih i arapskih zapisa. Kršćanski su znanstvenici odmah shvatili da su te knjige nevjerojatno impresivne i vrijedne, i da mogu naučiti o mnogim znanstvenim pitanjima.
No, bilo je i potpuno jasno da ti zapisi(posebno Aristotelovi) sadrže i teološke probleme. Aristotel je vjerovao u vječni svijet. Također je smatrao da je svijet deterministički, bez ikakvog mjesta za Božju providnost i djelovanje. Aristotelova filozofija je bila razvijena unutar racionalističkog razmišljanja da pravo znanje možemo doseći samo putem promatranja i razuma – samim time odbacuje Objavu kao izvor istine.
Jedan od najizdržljivijih mitova o znanosti i vjeri je o tome kako je crkva zbog tih teoloških problema odlučila potisnuti sve Aristotelove zapise, kao i cijelu antičku znanstvenu tradiciju grka.
Što se stvarno dogodilo?
Srednjovjekovni učenjaci(sveučilišni profesori, uključujući profesore teologije) suočili su se sa velikom dilemom. Nisu bili spremni promijeniti centralnu crkvenu doktrinu kršćanske teologije, ali su prepoznali da klasične znanosti imaju veliku moć objašnjavanja.
Željeli su pomirenje, a ne sukob, tako da su tražili načine kako uklopiti tu moćnu tradiciju. Tamo gdje je bilo potrebno su ispravili antičke izvore, a ponekad su promijenili i tumačenje teoloških doktrina. Žestoko su branili korisnost klasičnih znanosti.
Sigurno je bilo i okršaja, uključujući par slučajeva u kojima su učenjaci sa sveučilišta bili osuđeni zbog podučavanja doktrina koje su bile ocjenjene opasnima, ali većina takvih događaja je bila tek lokalnog i privremenog karaktera. Nikada nije postojalo ništa što bi mogli protumačiti kao intelektualni rat između teologa i znanstvenika.
Roger Bacon, izvrstan znanstvenik trinaestog stoljeća je dobar primjer takvog razvoja događaja. Oslanjajući se na Sv. Augustina, tvrdio je da klasična znanstvena tradicija može biti koristan alat teologije i znanosti.
Toma Akvinski i Albert Veliki su također dali svoj doprinos tom pothvatu. Prošli su kroz Aristotelove radove, liniju po liniju, tražeći načine na koje mogu protumačiti njegove ili kršćanske teološke doktrine kako bi ih uskladili
Poanta svega je da se na kraju kršćanski svijet pomirio sa klasičnom tradicijom. Aristotelov zapisi postali su središnje djelo srednjovjekovnog sveučilišnog obrazovanja, a crkva je postala njihov najveći pokrovitelj.
Što je vodilo srednjovjekovne učenjake dok su radili na tom prilagođavanju?
Sv. Agustin(354-430), najutjecajniji teolog Srednjeg Vijeka, dao im je glavni alat. Augustin je upozorio da se kršćani izlažu ruglu kada pokušavaju naučiti astronomiju iz Biblije. Nemojte sramotiti kršćansku vjeru sa takvim pristupom znanosti.
Evo što je Augustin zapisao u svojim komentarima na Knjigu Postanka:"Obično i nekršćani znaju nešto o Zemlji, nebesima, i drugim elementima ovoga svijeta, o kretanju i orbitama zvijezdi, pa čak i njihovoj veličini i relativnoj poziciji, o predvidljivim pomračinama sunca i mjeseca, godišnjim ciklusima i dobima, o vrstama životinja, grmlja, kamenja i tako dalje, to znanje sigurno posjeduje zbog razuma i iskustva
Sramotna je i opasna stvar da čuje kršćana, vjerojatno objašnjavajući značenje Svetog Pisma, kako priča besmislice o tim temama; trebali bi učiniti sve što možemo kako bi spriječili takvu sramotnu situaciju, u kojoj ljudi prepoznaju veliko neznanje u kršćaninu te ismijavaju i preziru to neznanje."Radovi koje su pisali Bacon, Toma, Albert i mnogi drugi manje poznati učenjaci rezultirali su sa kristijaniziranim Aristotelom i aristoteliziranim krščanstvom.
Je li takva kristijanizacija ograničila znanost na neki način?
Ovisi o području. U tehničkim područjima – matematičkih znanosti, medicine i drugih znanosti koji nemaju svjetonazorski utjecaj – niti najmanje. Na primjer, u povijesti geometrijske optike(omiljena tema srednjovjekovnih učenjaka i moja osobna povijesna specijalnost), nisam naišao niti na jednu tvrdnju da je istraživanje promijenjeno zbog utjecaja kršćanstva.
Je li kristijanizacija ikada motivirala znanstvena istraživanja?
Definitivno. Primjerice Roger Bacon je tvrdio da ukoliko želite tumačiti Biblijski odlomak koji se tiče nebesa ili nekog drugog predmeta znanstvenog istraživanja, morate poznavati znanost. Poprilično velika količina znanstvenog sadržaja nalazi se u srednjovjekovnim teološkim raspravama.
Uzevši u obzir sve što ste rekli do sada, što možemo zaključiti o uzrocima znanstvene revolucije?
Postoje dvije raširene teorije, obje uključuju religiju. Jedna tvrdi da je znanstvena revolucija produkt sekularizacije Europe jer je kršćanstvo izgubilo utjecaj na obrazovane europljane. Druga teorija kaže da je znanstvena revolucija produkt vjerskih reformi – posebice, Protestantske reformacije.
Prema mome mišljenju, nijednu poziciju nije moguće obraniti. Mnoštvo faktora je pridonijelo znanstvenoj revoluciji, ona predstavlja nastavak i razvoj srednjovjekovnih institucija(sveučilišta) i kristijanizirane klasične znanstvene tradicije Srednjeg Vijeka.
Dakle nisu niti protestanti niti katolici izumili modernu znanost. Njihova teologija nije bila izvor iz kojeg se moderna znanost pojavila; ali su pružali kontekst u kojem se prirodna znanost razvila i procvala.
Preuzeto sa ChristianityToday.com. Naravno, kao što je i sam Lindberg rekao, postoji više razmišljanja vezanih uz zadnje pitanje, a stvari se kompliciraju kada razmišljamo i o razvoju prirodne filozofije koja prethodi modernoj znanosti.
