Za početak jedan primjer;
Prvo je bila kopija, pa elektronska kopija, a sada imamo fizikalnu kopiju.
Primjera je puno, a neki nisu ni
primjereni za obiteljski blog. Dakle što je retronim? Prvo se neki
termin X koristio u doslovnom značenju, zatim nastaje neki drugačiji
oblik ili verzija X, pa je na kraju potrebno na neki način
razlikovati početno X od redefiniranog X. Tako imamo sljedeću
situaciju;
Prvo je bio brak, zatim "istospolni brak", a sada raznospolni brak.
Nekoliko puta sam naišao na (strane)
komentatore koji eksplicitno spominju "raznospolni brak".
Radilo se o ljudima koji ne vide ništa problematično u
homoseksualnim aktivnostima, ljudima koji pristaju na zakonsko
prepoznavanje – ponekad i sam brak; te su u tome dovoljno revni pa
ne propuštaju svoje neistomišljenike opisati poznatim iritantnim epitetom. Unatoč tome, iznenadila ih je činjenica
da bi od sada mogli/morali napominjati kako je njihov brak
"raznospolan". Nesumnjivo da će to naprednjaci protumačiti
kao dodatan motiv za uvođenje još programa "tolerancije"
i "edukacije", ako treba i kod vrtičke populacije. Ali to
neće riješiti problem; i nakon uvođenja "bračne jednakosti",
neki uočavaju da takvo što ne postoji.
Dakle ti komentatori su odjednom
shvatili da se nešto bitno promijenilo, i s brakom i s društvom.
Moja prva reakcija na takva razmišljanja o "raznospolnom braku"
je bila čuđenje, zar stvarno nikada prije nisu obratili pozornost
na takav razvoj, kako ih je to moglo iznenaditi? Možda je stvar u
jeziku kojeg koristimo u tzv. "raspravama"?
Ukoliko želite promijeniti postojeću
definiciju braka, onda možete reći da ste za;
(a) "istospolni brak"
ili možete reći da ste za to da(b) od sada brak mogu sklopiti dvoje ljudi istog spola.(Postoje i drugi slogani, ali nisu sada bitni.)
Iako se može činiti da je (a) samo
skraćenica za (b), vjerujem da imaju drugačiji učinak. (Jezik je
bitan, o tome sam pisao više puta.). U
prvom slučaju zagovarate neku novu instituciju, a zatim je
izjednačavate sa postojećom, to se može činiti lakim zadatkom jer
je čak i ime slično. U drugom pak slučaju, vi priznajte da postoji
neka institucija, a ta institucija je već definirana. (Npr.
razlikuje muškarca i ženu.). Nezgrapno je reći; "da, to je
takva institucija, ali od sada joj može pristupiti dvoje ljudi istog
spola". Svima bi bila očita apsurdnost tog zahtijeva. Odnosno,
možda bi prihvatili taj zahtjev, ali bi im bilo jasno da se radi o
velikoj i važnoj promijeni. (Radilo bi se o zamjenjivanju
institucije, poništavanju postojeće. Uz odobravanje naprednjaka,
naravno.)
Unatoč problematičnosti samog termina
"istospolni brak", taj pojam je prihvaćen i u raspravama
ga koriste sve strane. (Inače, ukoliko ne vidite problematičnost
termina, zamislite da netko odjednom stalno spominje da je za okrugli
kvadrat – ako je neki lik kružnica onda nije kvadrat, ili će
barem tako tvrditi netko tko misli da brak ima svoju narav, ili nešto
slično. Naravno, ukoliko živite u nekom drugom svijetu, poput
naprednjaka, primjerice plošnozemskoj onda vam se može činiti u
jednom trenutku da su kružnica i kvadrat isti, ali
višedimenzionalna analiza nas uvjerava da
nisu.)
***
I tako dok sam razmišljao o svojoj
kratkoj analizi, naišao sam na naprednjački članak pod naslovom
"12 fraza kojih se progresivci moraju riješiti". Teško je
danas procijeniti kada se naprednjaci šale, a kada su ozbiljni, ali
primjerice u članku autorica predlaže da se "Vladinu
potrošnju" počne opisivati kao "investiranje u Ameriku".
No, za ovaj post zanimljivo je da autorica nije zadovoljna niti
raspravama o braku pa kaže;
Gay brak/istospolni brak: Iako su tehnički ove fraze točne, one su u skladu sa konzervativnom ideju da je brak dva muškarca ili dvije žene nekako drugačiji, i inferiorniji od "pravog" braka između muškarca i žene. Umjesto toga, progresivci moraju koristiti: "Bračnu jednakost"
Prije bih rekao, i "konzervativci"
bi se složili, da je "istospolni brak" apsurd, a ne točna
fraza. Ipak, članak mi je bio koristan jer je djelomice potvrdio
moje razmišljanje (oko važnosti jezika). Kao što sam već dovoljno
puta naglasio, "bračna jednakost" je tek slogan,
pretpostavljanje onoga što želite pokazati – da "istospolni
brak" postoji, i još gore, da su zli konzervativci protiv
"jednakosti". (Inače, jednakost/pravda zahtijeva da se
jednako tretira jednako, a različito različito, ako je nešto
različito onda to moramo tretirati različito jer to
jednakost/pravda zahtijeva.). U svakom slučaju, ne radi se o
argumentu, čak i ako to pojačate sa par izraza kojima pokušavate
zastrašiti oponente ne znači da ste dali ubitačan argument.
Iznenađujuće, autorica članka je
protiv još jednog čestog izraza (kojeg izbjegavam koristiti, iako
nekad spominjem), Za one koji se ne slažu s njome i "jednakim
pravima" za sve kaže;
[...] oni se ne "boje" kao što sufiks "fobi" podrazumijeva. Oni su zle, zadrte šu...[još malo uređivanja]. Umjesto toga, progresivci moraju probati sa: Anti-gay.
Čini se da su domaći naprednjaci već
primili sve upute kako raspravljati o različitim pitanjima (ostavili
su i prvotne izraze, kombinacija je još uspješnija). Tko zna, možda
postoje neke upute za raspravljanje koje kruže domaćim
naprednjačkim krugovima.
***
No, da se vratim na temu. Izgleda da su
"moji" internet komentatori prihvatili jeftinu retoriku
"jednakosti" i pripadne plitke argumente, ali svejedno ih
nešto muči. Iako su je i sami
donekle zagovarali, shvatili su da se radi o promjeni većoj od njih
samih. Možda su zabrinuti jer više ne postoji institucija koja
prepoznaje da su djetetu potrebni otac i majka, više ne postoji veza
muškarca i žene koja ima posebnu društvenu auru. Više ništa u
društvu ne poručuje mladima da bi svoje emocije i zahtjeve trebali
educirati kako bi jednog dana mogli stupiti u bračnu zajednicu, i
pridržavati se njenih normi. (Još jednom, sve to uz odobravanje
naprednjaka.)
Komentatori
su shvatili su da su zagovornici "istospolnih brakova"
– revizije braka – uspješno i glasno uveli neku promjenu, ali su
pritom bili potpuno tihi oko toga kakva ta promjena je. Nikada nije
došlo do rasprave oko toga što brak je, i zašto je to uopće
bitno.
"Moje" komentatore je
jednostavno iznenadila spoznaja da odjednom žive u "raznospolnom
braku".
PS
Na komentare koje spominjem sam naišao
u raspravama internet "sekularnih konzervativaca". To su
ljudi koji vide vrijednost u konzerviranju nekih vrednota i običaja,
vide i probleme sa naprednjačkim eksperimentima, ali to im se često
ne čini dovoljnim da bi inzistirali na svojim vrijednostima. Osim
toga, što će naprednjački prijatelji misliti o njima? (Na kraju
taj konzervatizam ispadne usporeno naprednjaštvo. Ne postoji razlog
zašto bi odbacili svoje stavove, nisu uvjereni opozicijom, ali
veliki broj njih jednostavno prihvati "napredak" – iako
prepoznaju da se u mnogim aspektima svodi na "nazadak".
Naravno, ima ih i onih čvršćih stavova.)
(Inače, tko zna, možda se neki od
njih jednoga dana snažno povedu idejom braka kao društvenog
konstrukta pa zaključe da su do sada živjeli u opresivnoj
patrijahalnoj instituciji, sad moraju otići na općinu poništiti
svoju društveno konstruiranu instituciju i sklopit novu, ovoga puta
puno bolje konstruiranu, otvorenu svima. Ili bi to država trebala
automatski napraviti, ne možemo dopustiti da ljudi i dalje žive u
staroj instituciji – možda su moji komentatori upravo o tome
razmišljali.)
Opsežnija analiza lingvističkog
vandalizma ljevice zahtijevala bi previše vremena pa umjesto toga jedan citat;
"Kao filozofa, najviše me impresionira briljantna strategija pokreta za gay brakove. Poput Orwella u 1984., pokret shvaća da je glavno bojište jezik. Ukoliko mogu redefinirati ključan pojam kao "brak" oni pobjeđuju. Kontroliraj jezik pa ćeš kontrolirati misli; kontroliraj misli pa ćeš kontrolirati ponašanje; kontroliraj ponašanje pa kontroliraš svijet".
(P. Kreeft, Iz posta Politička Korektnost i jezik)
Već sam spominjao neke; optužba za iracionalni strah (Lingvistički vandalizam i Homofobija), optužba za zatucanost (O naprednjačkoj zadrtosti i zatucanosti), slogan o "bračnoj jednakosti" (Reakcije na inicijativu "U ime obitelji"), optužba diskriminacije (Naprednjačko vikanje "diskriminacija" je vožnja u krug); o uključivosti, rasizmu, govoru mržnje itd. (LGBT(qqiaap) vs Cijeli Svijet), o tome kako samo ljevičari kritički razmišljaju (LGBT(qqiaap) vs Relevantnost), o verbalnim udarima kao specijalnosti Ljevice (Vokabular Ljevice).
Povezana s time je i politička korektnost; Što je politička korektnost?, Obilježja političke korektnosti, Podrijetlo političke korektnosti, Trijumf političke korektnosti. To je tek mali dio...
***
U zadnje vrijeme čujemo i da ljevica
"drugačije razmišlja" - ona pokazuje "neslaganje".
Pritom se ne misli na to da postoji netko tko misli na jedan način,
a oni misle drugačije; oni koriste taj izraz kao da su samo oni u
stanju "drugačije razmišljati". Svi koji ne razmišljaju
kao ljevičari ne poštuju "drugačije mišljenje".
Primjerice, možete čuti nešto poput; ti zadrti ljudi su protiv
onih koji "drugačije misle", potrebno je da se svi
aktiviraju i pokažu tim primitivcima da postoji "drugačije
mišljenje" - "ugroženi su svi drugačijeg
mišljenja" itd..
Ali pogledajte medije, politiku s
pripadnom birokracijom, sve više i školstvo – ne bi li nas
analiza dovela do zaključka da su upravo konzervativci ti koji
razmišljaju drugačije? Činjenica da je dobar dio naprednjaka
zastao u adolescentnom dobu pobune ne opravdava njihovo prisvajanje
"drugačijeg mišljenja". (Za zanimljiv opis vidi post
Oikofobija.)
Prije objave posta naišao sam na jedan
koristan domaći članak, izgleda da su mi iz jedne aktivističke
skupine odlučili pomoći u shvaćanju prisvajanja "drugačijeg
mišljenja". Nisam siguran koje točno događaje komentiraju -
valjda više događaja kroz prošle dane, ali to nije bitno jer me
samo zanima njihova definicija "različitog mišljenja".
Dakle izjavljuju sljedeće;
To nije ljudski. I nemojte se pozivati na nekakva različita mišljenja, jer različito mišljenje uključuju pragmatičan, racionalan, argumentiran, demokratski i čovječan pristup problematici. Različito mišljenje ne uključuje govor mržnje, pozivanje na nečije ubijanje i premlaćivanje, ne uključuje klerofašizam, rasizam, ksenofobiju, šovinistički nacionalizam, nacizam, fašizam, totalitarizam, zazivanje ratne prošlosti i sukoba.... Sve navedeno zove se dno dna djelovanja šljama koje se ne može svrstati u ljudsku vrstu. I kao takvi, neljudska gamadi, gubite se van iz ove države, jer ova država je za razumne ljude, ova država je za društvo čovječnih, ne za društvo podijeljenih na kojekakve Hrvatske, ova država je za multikulturalnost i različitost u mirnom suživotu. Ne prihvaćate to, niste niti domoljubi, a još manje ljudi i stoga marš van iz Hrvatske!
Mislim da je citat dovoljno jasan. Iako
ovdje koriste sve navedene pojmove u kontekstu konkretnijeg
obraćanja; prema izjavama političkih, aktivističkih i medijskih
ličnosti jasno je da tema nije niti bitna, uvijek se koriste isti
izrazi. Bitno je emotivno značenje, ne kognitivno.
Ljevičari misle da su samo oni
sposobno "drugačije razmišljati". Ako netko razmišlja
drugačije od njih on zapravo ne "razmišlja drugačije"
jer da bi "drugačije razmišljali" potrebno je razmišljati
upravo onako kako oni razmišljaju. Znate, oni žele različitost,
žele čuti sva mišljenja, ali samo dok su ta mišljenja ista poput
njih, samo tada se radi o "drugačijem razmišljanju" –
isto tako žele uključivost, sve dok razmišljate poput njih
slobodno se uključite, ako razmišljate drugačije onda vam treba
preodgoj jer uključivost nema smisla osim ako svi nemamo "drugačije
mišljenje".
Znam, nije uvijek lagano shvatit
ljevičare, ipak je jezik za njih sredstvo manipulacije, a ne
sredstvo komunikacije.