subota, 19. siječnja 2013.

Lingvistički vandalizam i Homofobija

Jedan od najčešćih načina kršenja intelektualnih standarda u "javnim raspravama" je stalno pripisivanje emocija (npr. ksenofobije, homofobije) onima koji drugačije razmišljanju, umjesto da se odgovori na njihove argumente. Kao i većina toga u rječniku ljevice, radi se o načinu da se izbjegne suštinska rasprava. Jezik je bitan, a bitke u kulturnom ratu se često dobivaju ili gube na lingvističkom terenu. Konzervativci se ne smiju pomiriti sa jezičnim vandalizmom Ljevice.

Uzmimo za primjer "homofobiju".

Fobija je strah, ali nije svaki strah fobija. Fobija je iracionalni strah. Netko tko argumentira protiv moralnosti homoseksualnih praksi, ili daje razloge protiv istospolnih brakova radi upravo to – predstavlja argumente, ne iskazuje nikakvu fobiju. Argumenti možda jesu, možda nisu, uvjerljivi, ali radi se o razumskim argumentima kojima je cilj apelirati na razum sugovornika. Odbaciti argumente jer se radi o fobiji pokazuje nedostatak poštovanja prema razumu i prema osobi koja daje argument.

Ljudi koji koriste takve izraze pokušavaju ugušiti svaku raspravu, pokopati legitimno pitanje pod hrpom politički korektnog žargona. Korištenje riječi "homofobija" u raspravama ne samo da ne daje nikakav odgovor, nego i guši svaku raspravu.

Cilj je uništiti, ili barem odbaciti, samo pitanje moralnosti homoseksualnih praksi. Sam pojam podrazumijeva da se svako protivljenje takvim praksama može javiti samo zbog iracionalnog straha - fobije. Pojam podrazumijeva da ne može postojati racionalno utemeljeno protivljenje homoseksualnim praksama.

Ovdje ne želim reći da su homoseksualne prakse nemoralne, ili suprotno. Želim istaknuti ono što bi svakoj racionalnoj osobi trebalo biti potpuno nekontroverzno, postoji istinsko moralno pitanje vezano uz homoseksualne prakse, problem kojeg nitko nema pravo uništiti nekim verbalnim manevrom.

Nazivanje nečijeg stava "homofobijom" svodi se u pravilu na cirkularno argumentiranje jer ne postoji nikakav dokaz za takvu fobiju osim samog stava.


PS

Iako je samo riječ besmislena, polako ulazi u zakone tako da je primjerice eu prije par godina izdala rezoluciju o "homofobiji" koja bi s vremenom trebala natjerati sve članice da se ponašaju onako kako to očekuju aktivisti.

Čak i ako neka osoba koja homoseksualne prakse smatra nemoralnim nije u stanju ponuditi sofisticirani i uvjerljivi argument protiv njih, to ne znači da takvi argumenti ne postoje odnosno da nisu dani. (Dodatno, sama činjenica da nekome homoseksualne prakse mogu biti odbojne ne znači da je iracionalan i da ne postoje racionalni razlozi njegove moralne osude, baš kao što i nekoj drugoj osobi mogu biti odbojne drugačije seksualne prakse, koje neću navoditi.)  

Nažalost, danas će vas i samo spominjanje pitanja moralnosti homoseksualnih praksi (i opravdanosti zahtjeva aktivista) dovesti do optužbi za "govor mržnje" i "homofobiju", a sve češće te optužbe nisu samo primjer lingvističkog vandalizma Ljevice nego i povod sudskog procesa.


Donekle povezano (ali nebitno za poantu posta);

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove