U različitim medijskim istupima možemo čuti
svakakve izjave. U nastavku spominjem nekoliko prigovora i primjedbi
koje su potpuno irelevantne za ono o čemu se raspravlja, ali unatoč
tome imaju svoj učinak pa sam ih odlučio prokomentirati. (Nisu specifični za LGBT pitanja, ali ih komentiram vezanu uz takve rasprave.)
***
P: "Na
krivoj si strani povijesti!"
Društveni
život oblikuju odluke, izbori i ponašanja ljudskih bića. Unatoč
učenju ličnosti poput Hegela i Marxa, ne postoji "dijalektika
povijesti". Povijest nije neka kvazi božanska sila koja daje
svoj sud o istini ili dobroti ili pravednosti nekog pitanja. Ljudska
bića su racionalna i slobodna, nisu determinirana. Ono što
pojedinci i društva čine nije neizbježno. Društveni život i
"povijest" je puna događaja koji su se mogli i ne dogoditi
Nema razloga vjerovati da će se nešto pojaviti i održati u
društvu. (Budućnost se sastoji od iste materije kao i sadašnjost.)
Takav
prigovor možete pokušati opravdati razmišljanjem djece i mladih
koje se u u pravilu razlikuje od razmišljanja odraslih, odnosno
idejom je da će razmišljanje djece u budućnosti prevladati. No,
to je kao da kažete da zato što većina djece gleda crtiće (a
većina odraslih vijesti) možemo očekivati da će uskoro svi
gledati crtiće. Mladi razmišljaju drugačije od roditelja, tako je
uvijek i bilo, kada postanu odrasli drugačije doživljavaju svijet.
(Konkretno, vide relevantnu razliku između različitih odnosa.) Iako
škole često očekuju od djece da rješavaju ekonomske probleme,
nuklearno razoružanje i globalno zatopljenje, takvo što je teško
očekivati s obzirom na njihovo znanje, sposobnosti i iskustvo. Ne
možete očekivati od djece i mladih da opravdavaju norme koje su se
razvile iskustvom generacija. Upravo zato ih se i odgaja, svaka nova
generacija označava invaziju malih barbara na našu civilizaciju,
potrebno ih je civilizirati prije nego što je unište. (Naravno,
ukoliko ih se ne odgaja, odnosno odgaja upravo tako da se protive
civilizaciji, možemo očekivati posljedice.)
Priče
o nepromjenjivom smjeru povijesti bile su prisutne u raznim sustavima
dvadesetog stoljeća, a kao što povijest svjedoči, ispalo je da taj
smjer nije bio toliko nepromjenjiv. Što god da se dogodilo, iskustvo
pokazuje da je moguće bježati od istine samo neko vrijeme, na kraju
dolazi do prisjećanja na trajne vrijednosti. Snovi o revolucionarnom
svijetu u stanju su samo kratkoročno oduševljavati, koliko god se
nekome činili na pravoj strani povijesti.
P: "Ti
misliš da tvoje vrijednosti imaju univerzalnu primjenjivost / želiš
nametati moral!"
Za
razliku od naprednjaka koji ne žele nametat svoj moral? Oni ne žele
mijenjati zakone i društvene norme da bi zadovoljili ono što oni
smatraju ispravnim? Naprednjaci ne misli da bi njihov moral trebao
imati univerzalnu primjenjivost i pravnu relevantnost? Očito je da
se naprednjaci ne slažu s konzervativcima po pitanju sadržaja
morala, ali ne možete dosljedno kriviti samo jednu stranu za
navedene stvari.
Zakon
pretpostavlja moral: pozitivni zakon je kodifikacija naših moralnih
sudova oko toga što je dopušteno, nedopušteno i obvezno. Imamo
zakone protiv vožnje u pijanom stanju jer imamo prethodno uvjerenje
da je moralno pogrešno djelovati na način koji bespotrebno ugrožava
nas i ostale osobe. (Da bi moralno obranili zakon morate imati neke
moralne principe.) Pravo se oslanja na moralno: pravna normativnost
se temelji na moralnoj normativnosti.
Prigovor
"Ne možete u zakon uvesti moral!" miješa moral sa
seksualnim moralom (koji je jedna vrsta morala). Očito je da možemo,
i moramo zakonski nametati moral. Imamo zakon protiv silovanja,
silovanje je i nemoralno i nezakonito. Svaki zakon je nametanje
morala. Svaki zakon je prijenos određenih moralnih sudova u
pozitivni zakon. Naravno, to ne znači da bi sve nemoralno trebalo
biti nezakonito, niti da bi sve moralno obvezno trebalo biti zakonski
propisano; niti da je sve zakonito ujedno i moralno. Državnu moć
treba maksimalno ograničiti, ali ona ipak ima svoje legitimne uloge.
Za konzervativce, jedna od njih je očuvanje povlaštenog položaja
tradicionalnog braka. (Nije očito da bi se država trebala uplitati
u brak, i mnogi će reći da bi bilo najbolje da se država povuče
iz tog područja, ali postoji razlog kojim se opravdava takvo
uplitanje. Država ima interes u vlastitom održavanju, a to znači
socijalizaciju, zaštitu i transformaciju djece u produktivne građane
putem obiteljskog života.)
P: "Ja ne
mogu vjerovati da se netko u 21. stoljeću protivi..."
Ovaj argument je malo teže popratiti,
pretpostavljam da ima veze s numerologijom, odnosno granom koja je
poznata pod nazivom "što-bliži-faktor-ologija"
(proučavanje dva najbliža faktora). Bitno je znati da paran i
neparan broj predstavljaju po jedan spol; paran je ženski, a neparan
muški spol. Očito je da 20. stoljeće nije bilo pogodno za
istospolni brak (vezu) jer 4 i 5 predstavljaju raznospolne brojeve;
19. stoljeće možete rastaviti samo na 1 i 19, iako su istospolni,
razlika u veličini (godinama) je jednostavno prevelika; 18. stoljeće
također nije moguće rastaviti na istospolne faktore, 17. stoljeće
opet ulazi u preveliku razliku; a u prijašnjim stoljećima sama
znanost što-bliži-faktor-ologije nije bila razvijena kao danas pa
ljudi nisu shvaćali odnos brojeva prema različitim društvenim
pojavama.
Jasno je kako 21. stoljeće odnosno
broj 21 ima posebno značenje. Možete ga rastaviti na faktore 7 i 3,
sama razlika u iznosu (godinama) nije prevelika, a oba faktora su
istog spola. Dakle sve ukazuje da je 21. stoljeće idealno za
prihvaćanje i slavljenje istospolnih veza. Osim toga, Merkur i
Jupiter su se poravnali u liniji ljubavi; rezervirali su vatrogasni
dom, naručili muziku i hranu, sve je spremno za feštu, samo se
razni talibani bune. (Napomena: Možda postoji neko alternativno
objašnjenje korištenja argumenta 21. stoljeća u ovom kontekstu,
ali sumnjam da ima više smisla.)
P: "O
društvu treba kritički promišljati!"
Iz
nekog razloga naprednjaci smatraju da imaju posebnu sposobnost
kritičkog promišljanja o svijetu i često će to ponosno isticati.
Oni kritički promišljaju o društvu, ekonomiji, kapitalizmu,
tradiciji, obitelji... Misle da kritički razmišljati nužno znači
i suprotstavljati se postojećoj situaciji. Kritički promišljati ne
znači protiviti se, nego procijeniti, testirati, analizirati,
ispitati, odvojiti ispravno od pogrešnog. Netko tko kritički
promišlja može doći do zaključka kako treba podržati ono što se
"kritički promišlja." Naprednjaci često upadaju u
zabludu jer uspoređuju stvari koje postoje s onime što ne postoji i
što ne može postojati. Ne postoji Utopija. Određeni dijelovi
trenutne stvarnosti mogu biti istinski dobri, a neke druge možda ne
možete usavršiti bez da pri tom "usavršavanju" stvari ne
postanu lošije u nekim drugim aspektima.
Naprednjaci
nisu jedini koji posjeduju sposobnost kritičkog stava. Kritička
Teorija kakvu naslijeđuju iz Frankfurtske škole je tendenciozan i
samoslužeći izraz. Iako naprednjaci pretražuju svijet da bi
pronašli stvari koje mogu mrziti, činjenica je da postoje stvari
koje treba očuvati. Možete kritički promišljati o tradicionalnom
braku i doći do zaključka da se radi o instituciji koju treba
podržati (jer primjerice duguročno omogućuje slobodno društvo i
najbolji mogući odgoj budućih savjesnih građana). To ne znači da
je svaki brak savršen, ali ne možete uspoređivati stvarnost s
nekom utopijskom slikom koja ne postoji; a povijesno gledajući,
razni društveni eksperimenti su završavali s lošim posljedicama.
Ako tražite alternative tradicionalnom braku jer postoje nesretni
slučajevi lako ćete završiti u sustavu gdje će biti još više
nesretnih slučajeva koji će rezultirati lošim posljedicama za
uključene.
Naravno,
kritičko promišljanje o društvu, normama i braku koje bi
rezultiralo željom za očuvanjem tradicionalnih vrijednosti nema
nikakvu privlačnost za naprednjake; kako mogu biti pametniji od svih
ostalih ako razmišljaju poput njih? Potrebno je reći nešto novo.
Zamislite da kritički promišljate o pitagorinom poučku: Vjerojatno
bi proučili povijest, postavili si pitanja po kome je nazvan, tko je
sve došao do istih rezultata, na koje načine se to može pokazati,
na što se odnosi, koje su implikacije i slično; na kraju bi došli
do zaključka da je točan, da ga treba podučavati u školama i
slično. No, zamislite da ste naprednjak sklon različitim
postmodernim razmišljanjima; Priznat ćete da poučak ima određenu
primjenjivost, ali nazvan je po muškarcu, odnosi se na lik s muškim
(neparnim) brojem stranica, sam broj stranica podsjeća na
praznovjerne dogme, njegovo podučavanje u školama oduzima vrijeme
podučavanju životnih vještina za suvremeno društvo, i slično;
zaključit ćete svašta negativno i o njegovoj povijesti i o
njegovom podučavanju, ali bit ćete kritični, provokativni i
napredni. Vi kritički promišljate! (Očito, pretjerujem radi
efekta; iako razni eseji oko znanosti kao društvenom i
lingivističkom konstruktu nisu daleko od toga.)
P: "I ja
sam tako razmišljala, ali sam onda saznala da mi je sin..."
Ili
prevedeno: "Držim se određenih moralnih vrijednosti, ali
kada na bilo koji način utječu na mene ili meni blisku osobu
onda...", ili malo drugačije:"Da su kojim slučajem
uhvatili mog sina kako krade po selu, sutra bih marširala protiv
privatnog vlasništva." (Zanimljivo je da se uvijek radi o
nekom ultra konzervativnom, koji je baš ono, konzervativan i sve to.
Nikada nije očekivao da bi ga njegove vrijednosti mogle ograničiti
u nečemu za čim žudi.)
P: "Isus
bi bio za..."
Ne,
Isus ne bi podržavao različite zahtijeve lgbt aktivista, niti bi
podržavao istospolne prakse. S obzirom da ne postoji smislena
(teistička ili sekularna) interpretacija Isusa zbog koje bi netko
davao takve izjave pretpostavljam da se radi o egu. Vjerojatno
razmišljaju ovako: "Isus je bio neki pametan tip, ima
milijarde sljedbenike, neki govore da je Bog. Hej, pa i ja sam
pametan tip, da živimo u pravednom društvu svi bi smatrali da sam i
ja Bog. Isus je sigurno razmišljao kao što ja razmišljam."
(Isusov život tumače kao mučeništvo za liberalizam.)
P: "Vidjet
ćeš ti još za svog života!"
Nisam siguran što
točno znači, ali čini se da je povezano s "na krivoj strani
povijesti" pričom. Nije mi teško zamisliti nastanak, ili u
nekim slučajevima povratak, različitih fenomena u društvo. Kao što
objašnjava jedna poznata filozofkinja. Ljudska vrsta je pala
vrsta. Ima napadaje ludila, ponekad tek lokalne, ponekad globalne.
Ništa nije nemoguće. Zamislite da vlada izda petogodišnji plan
prema kojem nitko ne smije imati djecu, mjeru kontrole populacije.
Možda zbog ekonomije, globalnog zatopljenizma ili bilo kojeg drugog
mišljenja koje je rasprostranjeno među ljudima koji su mentalno
oblikovani propagandom. Nije nezamislivo. (No, čak i prepostavimo
da će se nešto dogoditi, ne vidim kako određeni razvoj može
opravdavati njegovu moralnost. Moguće je da ćemo svi svašta
doživjet u svom životu.)
PS
Postoji još puno
dodataka raspravama koji nemaju veze s onime o čemu raspravljamo, ali dosta o tome...
