nedjelja, 20. siječnja 2013.

Politička Korektnost i jezik

Politički kaos povezan je sa propadanjem jezika... vjerojatno se može postići neko poboljšanje ukoliko krenete sa verbalnog kraja.
G. Orwell
Odnos između riječi i stvari je za Tolkiena suprotno od onoga što mislimo.

Zato što njegov jezik nije samo uređaj za komuniciranje misli i osjećaja, ili za njihovo poticanje, riječi nisu samo oznake za koncept, nego u riječima stvari žive i kreću se i imaju svoj bitak. I u riječima dolaze k nama.

Heidegger definira jezik kao "kuću bitka". Mislim da bi se to Tolkienu svidjelo. Ne tvrdim da znam što Heidegger misli većinu vremena, ali mislim da je ovo poprilično jasna rečenica iz njegovog Uvoda u Metafiziku;
"Riječi i jezik nisu omot u kojem su stvari zapakirane kako bi njima trgovali oni koji pišu i govore. U riječima i jeziku prvo nastaju stvari i jesu. Iz tog razloga zloupotreba jezika, u praznoj priči, u sloganima i frazama, uništava naš autentičan odnos prema stvarima."
Ako su riječi kuća bitka, onda ono što učinite riječima, činiti stvarima – zato je propaganda tako moćna. Sjetite se, u 1984. najmoćnije oružje totalitarne države je novi rječnik, izmijenjeni jezik. Ako više nemate riječ, poput slobode, onda više nemate niti koncept. Koncept je kao osoba. Ako ste beskućnik i nemate kuću u kojoj možete živjeti, nećete živjeti dugo; umrijet ćete. Dakle ako nemate riječ, koncept će vrlo brzo umrijeti. Kada koncept umre, stvarnost umre. Tako da napadi na metafizičku stvarnost dolazi kroz napad na jezik.

Konfucije, najuspješniji reformator u čitavoj povijesti svijeta koji je transformirao najveću svjetsku naciju iz razdoblja kaosa, razdoblja zaraćenih država, u povijest zajedništva i mira i stabilnosti, imao je šestotinjak principa reformi. Netko ga je pitao, ukoliko bi mogli provesti samo jednu reformu, koju bi proveli? Rekao bi reformaciju jezika – obnovu pravilnih riječi.

Gornje razmišljanje preuzeto od filozofa Petera Kreefta, iz članka The Language of Beauty - part 4:Words and Things.
***

Nedavno su ga pitali što misli o trenutnim raspravama oko "gay brakova", odgovorio je;

Kao filozofa, najviše me impresionira briljantna strategija pokreta za gay brakove. Poput Orwella u 1984., pokret shvaća da je glavno bojište jezik. Ukoliko mogu redefinirati ključan pojam kao "brak" oni pobjeđuju. Kontroliraj jezik pa ćeš kontrolirati misli; kontroliraj misli pa ćeš kontrolirati ponašanje; kontroliraj ponašanje pa kontroliraš svijet. Mussolini je bio svjestan toga pa je promijenio način tradicionalnog pozdravljanja, nakon toga nitko ne bi mogao pozdraviti bez da se pritom otkrije kao protivnik ili zagovornik pokreta.

U Americi su feministkinje uspjele na isti način. Označile su tradicionalni uključivi jezik, jezik svih najvećih knjiga Zapadne civilizacije napisanih engleskim, kao isključiv zato što koristi riječi "on" i "čovjek" (man) kako bi obuhvatio i ženu; a nazvali su tu novu umjetnu ideološku izmišljotinu, koja inzistira, suprotno povijesnim činjenicama; kako "on" i "čovjek" isključuje ženu – i to su nazvali "uključivim" jezikom. Nevjerojatno, gotovo svi to prate kao ovce! Stoga mislim da će im biti lagano redefinirati brak. Dovraga, već su redefinirali "ljudsko biće" ili "osobu" tako da mogu ubijati najmanje kada god to požele. Zašto bi osjećali ikakvu krivnju zbog nepoštenja ako ne osjećaju nikakvu krivnju zbog ubojstva?

Mislim da ćete pronaći jaku vezu između tri agende: gay brakova, feminizma i pobačaja. Rijetko nalazite ljude koji su za jedno, ali ne i drugo, odnosno protiv jednog ali ne i drugog. Ono što im je zajedničko je ponašanje prema jeziku: radi se o onome što je najmoćniji i najpodmukliji propagandni film u povijesti nazvao "trijumf volje". U Kanadi je zločin, kažnjivo novčanom kaznom ili čak zatvorom, govoriti protiv homoseksualnosti u javnosti. Politički nekorektne ideje, poput biblijskog morala, danas su definirane kao "govor mržnje".

***

Kreeft spominje tri agende, ali samo ću jednu ovom prilikom prokomentirati – feminizam. Prigodan je jedan Pinkerov citat kako bi razlikovali pojmove;
Feminizam pravičnosti je moralna doktrina o ravnopravnom tretmanu koja ne ovisi o otvorenim empirijski problemima u psihologiji ili biologiji. Rodni feminizam je empirijska doktrina koja se temelji na tri tvrdnje o ljudskoj prirodi. Prva je kako razlika između muškaraca i žena nema nikakve veze sa biologijom nego je u potpunosti rezultat socijalnog konstrukta. Druga je da ljudi posjeduju samo jedan društveni motiv – moć – a društveni život možemo shvatiti samo u terminima ostvarivanja te moći. Treća je da ljudska interakcija nije motivirana time da se ljudi bave jedno sa drugim kao pojedinci nego se radi o odnosu grupe prema drugim grupama – u ovom slučaju, muški rod koji dominira ženskim rodom. 
The Blank Slate: The Modern Denial of Human Nature 

Iako je (meni) očita netočnost rodnog feminizma, to ne mijenja previše razvoj događaja jer mnogima nije. Ono što je sigurno, lingivistički vandalizmi političke korektnosti su sveprisutni. Primjerice vezano uz pitanje uvođenja spolnog odgoja, oglasila se i udruga "Forum za slobodu odgoja" koja, zanemarimo ime, tvrdi kako roditelji nemaju pravo birati odgoj. Udruga je to koja kao svoje temeljne vrednote navodi pravednost, samosvijest, toleranciju i dijalog. U njih je implicitno ugrađeno pozitivno vrijednosno značenje tako da uspješno utječu na javnost - nije teško uvesti što god želite dokle god koristite takve izraze, neovisno o tome što ste im potpuno promijenili značenje. (Nije čudno da su se komunističke diktatore nazivale narodnim demokracijama).

Iz epizode sa odgojem očito je kako se radi samo o hrpi politički korektnog žargona, ne postoji nikakva bitna različitost u politički korektnim glavama. Naravno, pluralizam pruža ozbiljan politički problem za društvo. No rješenje problema nije ono liberalno - predložiti da toleriramo sva razmišljanja u pluralističkom društvu, ali samo ako se pokore liberalnim spornim konceptima pravde. (Koristim riječ liberalno onako kako njima paše, vjerojatno bi točnije bilo reći nešto poput "totalitaristički-elitistički-diktatori" .)

***

Za kraj, Dalrympleovo razmišljanje, iz Naša kultura, što je preostalo: Intervju sa T.D.

FP: Napisali ste kako politička korektnost uzrokuje zlo zato što se radi o nasilju nad dušama ljudi koje tjera da kažu ono što ne misle(ali to ne smiju ispitivati). Možete li malo tome ispričati?
Dalrymple: Politička korektnost je (prikrivena) komunistička propaganda. U svojem proučavanju komunističkih društava, došao sam do zaključka kako smisao komunističke propagande nije nagovoriti ili uvjeriti, niti informirati, cilj je poniziti; samim time, što manje odgovara stvarnosti to bolje. Kada su ljudi prisiljeni šutjeti dok im govore najočitije laži, ili čak gore, kada su prisiljeni ponavljati te laži, gube svoj osjećaj za čestitost. Pristati na očite laži znači surađivati sa zlom, i na jedan maleni način postati zao, prestajete se odupirati bilo čemu. Društvom oslabljenih lažaca je lagano kontrolirali. Mislim da ako istražite političku korektnost da ćete shvatiti da ima isti učinak i da joj je to cilj.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove