Osim najpopularnijeg izraza, naprednjaci optužuju protivnike "istospolnih brakova"
jer su bigoti; zadrti i zatucani. Ali zadrtost i zatucanost znači da
je netko svojeglavo i netolerantno uvjeren u određenu političku
teoriju, filozofiju itd. Postoje zadrti marksisti, socijalisti,
egalitaristi... Zašto se one koji se zalažu za "istospolne
brakove" ne proglašava zadrtim i zatucanim? Svojeglavost i
netolerancija nisu specifični samo za jednu stranu u takvim raspravama.
Čime se opravdava takvo korištenje
izraza? Svakodnevno se ponavlja, ad nauseam, tvrdnja kako
"jednakost" (ili "pravda") zahtijevaju da se
tradicionalna definicija "braka" promijeni odnosno da se
veza dvojice muškaraca ili dviju žena smatra brakom. Ali nitko
nikada ne opravdava tu besmislenu tvrdnju. Jednakost (pravda)
zahtijeva da se isto tretira isto, a različito tretira različito.
Dakle pravo pitanje je jesu li, s obzirom na brak, heteroseksualni i
homoseksualni parovi jednaki. Ako nisu, onda jednakost zahtijeva da
ih tretiramo drugačije.
Ako želite pokazati da su
heteroseksualni i homoseksualni parovi jednaki s obzirom na brak onda
morate, između ostaloga, razviti teoriju braka. Zašto uopće imamo
instituciju braka? Koji joj je smisao? Ima li veze sa djecom? Je li
brak samo prepoznavanje prijateljstva i nekog oblika intimnog odnosa?
Je li brak financijski ugovor? Ako netko daje drugačije odgovore od
naprednjaka zašto je to odmah "zadrtost"? Odnosno, zašto
oni koji daju naprednjačke odgovore nisu "zadrti" u svojem
ustrajanju da redefiniraju osnovnu instituciju društva neovisno o
posljedicama?
Ljudi koji se zalažu za tradicionalan
brak imaju svoje razloge koji su racionalno opravdani. Oni koji žele
reviziju institucije moraju se uhvatiti u koštac sa argumentima, a
ne nabacivati se epitetima. Što god naprednjaci mislili o tome,
vrijeđanje neće nikoga uvjeriti. "Ako se ne slažeš s
mojim mišljenjem, onda si zadrt", to je ono što
naprednjaci misle da je argument. Primjerice, većina ljudi u
Hrvatskoj ne odobrava homoseksualne prakse što za naprednjake odmah
znači da su neuki. Ali koja točno informacija njima fali? Reći
nekom da je neuk nema nikakvo kognitivno značenje, radi se o običnom
zlostavljanju. Naprednjaci su sjajni u zlostavljanju; i jezika
i onih koji im se javno suprotstavljaju.
Logika naprednjaka je slijedeća; ako
je moralni napredak povezan s razumom, a netko negira da će liberalna
politika (primjerice posvajanje djece od strane homoseksualaca)
značiti napredak odnosno da će predstavljati nazadak (promjenu na
gore) onda je takva osoba pokvarena. Tko se može protiviti napretku?
Samo neuka ili glupa osoba! Netko tko nije u stanju razmišljati.
Konzervativci su zadrti, zatucani, netrepeljivi i zli. S njima se ne može raspravljati baš kao što ne možete raspravljati niti sa
žoharom. Žohare se gazi. Naprednjačka sposobnost argumentiranja je
atrofirala jer nikada niti ne pokušavaju odgovoriti na prigovore
konzervativaca, a kako zbog toga nisu u stanju racionalno podržati
svoj stav, nazivaju ih pogrdnim imenima. To ne pokazuje ništa više
osim propasti mogućnosti konstruiranja moralnih argumenata.
Sentimentalizam je zamijenio racionalnu misao.
Naprednjaku nije teško opravdati
korištenje pogrdnih imena za konzervativca jer ako se netko
primjerice protivi homoseksualnim praksama onda se radi samo o
"osobnom mišljenju" i pristranosti. Baš prikladno za
naprednjaka! Ali zašto onda odobravanje takvog ponašanje nije
"osobno mišljenje" i pristranost. Ako smatram da je
laganje loše, pristran sam, ako mislim da ljudi trebaju održat
obećanje, pristran sam. Moralni sudovi nisu "osobna mišljenja"
i pristranosti.
Često su stvari i puno gore. U
raspravi o "istospolnim brakovima" optužba za "mržnju"
dovoljna je da sve razriješi, odnosno da prekine svaki razgovor i
proglasi pobjednika. Potrebno je završiti tu raspravu, konzervativce
treba izjednačiti sa rasistima, potiču iracionalni strah i prezir.
Takve stavove ne možemo tolerirati. Ignorirajte njihove argumente,
ne treba ih opovrgnuti, svi su oni "anti-gay nasilnici",
"teokrati" i "talibani".
Takva taktika je učinkovita jer
mijenja kognitivno stanje (stav) za afektivno stanje (mržnju,
strah); ispada da oni koji zagovaraju tradicionalne vrijednosti ne
razmišljaju nego samo osjećaju. Ali upravo su naprednjaci ti koji
su poznati po svom emotivizmu - radi li se tu o projekciji? Nisu li
upravo opisane taktike dokaz zadrtosti i zatucanosti? Zašto
naprednjaci uporno svoje neistomišljenike optužuju zbog zadrtosti?
PS
Fokusirao sam se samo na optužbe zbog
zadrtosti/zatucanosti, i uzeo (aktualan) primjer istospolnih brakova,
ali navedeno vrijedi za različite fenomene i događaje o kojima se
raspravlja; odnos prema tradicionalnim vrijednostima nije usporediv s
odnosom prema vrijednostima naprednjaka. (I ne, tu ne mislim na
rasprave u birtijama i na internetu nego na medije, politiku, i sve
ostale institucije/organizacije u kojima dominiraju naprednjaci. Ne
možete proglasiti drugačije mišljenje iracionalnim strahom i na
taj način ga odbaciti.)
