Ako jezik nije ispravan onda ono što je izrečeno nije ono što se mislilo; ako ono što je izrečeno nije ono što se mislilo, onda ono što se mora učiniti ostaje neučinjeno; ako to ostaje neučinjeno, moralnost i umjetnost će propasti; ako pravda zaluta, ljudi će ostati u bespomoćnoj konfuziji. Zbog toga ne smije biti proizvoljnosti u onome što se govori. To je najbitnije od svega.
Konfucije
Često čujemo kako određena ekonomska
pitanja ne bi trebali određivati "diktati tržišta".
Ljudi koji to tvrde su običnim preokretanjem fraze preokrenuli i
stvarnost naopačke.
Odluke koje donose ljudi slobodni da
međusobno surađuju sa drugim slobodnim ljudima se naziva "diktat",
a uvođenje treće strane koja im govori što mogu, a što ne mogu
učiniti, nije diktat.
Verbalni udari su već dugo vremena
specijalnost ljevice. Totalitarne države ljevice su se nazivale
"narodnim demokracijama" i koristile su egalitarni pozdrav
"druže" – iako su neki drugovi imali proizvoljnu moć
života i smrti nad ostalim drugovima.
U demokratskim državama, gdje je bitno
javno mišljenje, ljevica je iskoristila svoje verbalne talente da
promijeni čitavo značenje riječi odnosno da bi ih zamijenila novim
riječima, tako da se o problemima raspravlja koristeći pojmove
redefiniranog rječnika, umjesto o istinskoj suštini problema.
Riječi koje su stekle konotacije
iskustvom milijuna ljudi kroz više generacija, ili čak stoljeća,
zamijenjene su sa novim riječima koje brišu te konotacije i
zamjenjuju ih sa prilagođenijim pojmovima ljevice.
[...]
Ljevica ima čitav vokabular posvećen
prikazivanju ljudi koji ne zadovoljavaju standarde kao ljude kojima
je uskraćen "pristup."
Bilo da se radi o akademskim
standardima, kvalifikacijama za posao ili zahtjevu za kredit, oni
koji ih ne mogu zadovoljiti su navodno lišeni "prilike",
"prava" ili "socijalne pravde."
Ljevičarske igre riječima – od
mantre "različitosti" do "suosjećanja" – nisu
samo igre. Radi se o načinu da se nametne moć izbjegavanjem suštine
problema odnosno korištenjem zavodljive retorike.
"Prava", su tako postala
svenamjenski pojam koji se koristi kako bi izbjegli i činjenice i
logiku tako što proglasimo da ljudi imaju "pravo" na što
god ljevica odluči (daje im tako što uzme od drugih).
Stoljećima su prava bila oslobođenje
od moći vlade. Danas je ljevica redefinirala prava kao stvar koju
možete zahtijevati od poreznih obveznika, ili privatnih poslodavaca
ili drugih, u ime ljudi koji ne prihvaćaju međusobne obaveze, čak
niti iz obične pristojnosti.
Nekoć su edukatori pokušavali naučiti
učenike kako da pažljivo definiraju riječi i sustavno analiziraju
argumente. Govorili su, "Ovdje smo da vas naučimo kako misliti,
a ne što misliti."
Danas podučavaju učenike što da
misle – političku korektnost. Umjesto znanja, učenicima se daje
"samopouzdanje" tako da mogu nadoknaditi svoje neznanje
samouvjerenošću.
