...da više nitko nede na njih.
To je najnovija verzija kritika usmjerenih protiv "kontroverznog" pjevača koje sam pročitao od strane anonimnih komentatora. Nisam pratio službene medije, ali prema onome što sam vidio, njihovo upozorenje je da ljudi toliko obožavaju Thompsona da ne mare za sigurnost onih oko sebe u nastojanjima da mu budu bliže.
---
Napadi i osporavanja – bili opravdani ili ne - iz različitih perspektiva su odavno prisutni; od otvorenih napada na ono što predstavlja (ili što neki misle da predstavlja) do pokušavanja izazivanja razdora kod onih koji se slažu s njime (ili s onime što neki misle da on predstavlja).
Koliko god bilo važno ili nevažno, veliko ili beznačajno, ticalo se njegova privatnog ili javnog života, sve je pokušano; Članci, kolumne, prilozi, emisije, isključivanja, postupci, zabrane...
Zadnjih godina ni njegova djeca nisu isključena. (Prilično su agresivno bivala u vlastitoj kući dok su na terasi mediji obavljali svoje važne zadatke.)
I sve to, čitava ta povijest, rezultira ovakvim interesom za njegovim koncertom. Najgore od svega – ili najbolje, ovisno o tome koga pitate - nesretni mediji su prisiljeni izvještavati o svemu tome. (Nešto slično kao kada moraju izvještavati o uspjesima nogometaša.) Predložio bih medijima koji svakodnevnu potiču grijehe i poroke, a napadaju stvarnu dobrotu i herojstvo da počnu djeliti medalje s natpisom "Vade retro Satana! Nunquam suade mihi vana! Sunt mala quae libas. Ipse venena bibas!", ali navodno su to već učinili.
Kakve li sudbine biti naprednjački medij ovih dana.
Mogu se utješiti pretpostavkom da veliki dio mnoštva nije toliko zainteresiran za hodočasnički put nego je zainteresiraniji za spektakl. Pa, ipak... ne možete nikada biti sigurni.
(U svakom slučaju, nekima je to dobra priprema za prvenstvo sljedeće godine kada se Lukica vraća iz amerike s trofejem.)
---
Prolazio sam pokraj skupine osnovnoškolske dječice (koja se vjerojatno ne sjećaju ni 2021.), komentirali su svu tu pažnju, jednome dječaku nije bilo jasno o čemu se radi, izjavio je "on ionako ima samo tu jednu pjesmu" koju svi znaju.
Ipak, sudeći prema interesu, izgleda da se mnogi, barem stariji, postovjećuju s njime i njegovom glazbom, u njoj pronalaze i s njome su proživljavali bitne događaje od osnutka države. Moglo bi nekome zvučati pretjeranim, ali reakcije Ljevice idu tome u prilog.
Prema našim naprednim sugrađanima; Thompsona slušaju siromašni i neobrazovani, ljudi s dna društva, oni koji si ne mogu platiti ni zubara. Što takvi ljudi uopće imaju slušati glazbu ili voljeti svoju domovinu (i kititi svoje sirotinjske domove zastavama), trebali bi živjeti u očaju i očajavati.
(Pravi napredni građanin je toliko ispunjen ljubavlju prema svima da mu jednostavno ne preostaje dovoljno ljubavi da bi još volio i svoj narod, svoju zemlju, svoju obitelj. On nije hrvatski ljevičar nego ljevičar u Hrvatskoj, slučajno se tu našao.)
Ne samo da ljudi slušaju takvu glazbu, nego čitave obitelji slušaju takvu glazbu. Kakva je to glazba koju djed može pustiti unuci i u kojoj mogu imati zajedničko iskustvo, prava glazba je ona koju mogu konzumirati samo opijeni mladići i djevojke u potrazi za zadovoljavanjem najnižih strasti.
---
Iz beznađa kojeg promovira moderan svijet, prema nekima, može nas spasiti samo poezija.
Thomposonova poezija se čini kao iznenađujući izbor za takvu ulogu, ali ne bi bio prva nesavršena osoba na takvom zadatku.
---
Nisam upoznat s fenomenom koncerta i navodno jedinstvenim uspjehom u svjetskim okvirima, ali jedan sekularni poznanik je prokomentirao iznenađujuće rasprodani koncert s citatom; "Uzalud vam sav tisak i sve radiopostaje..."
No, s obzirom na moj opis njega kao "sekularnog", nisu to riječi i upute koje je toliko prihvatio k srcu.
S druge pak strane, jedan pobožni fratar je svima zabrinutima za svoj život preporučio da pristupe svetim sakramentima (ispovijedi, bolesničkom pomazanju) i molitvi.
Vrijedan savjet neovisno o koncertu i pjevaču.
---
 |
| Iz nekog razloga sam mislio da se preziva Thompson. Clarence, ako čitaš, sretan ti dan nezavisnosti! |
