Faroski Kantaduri - korizmeni napjevi

četvrtak, 5. travnja 2012.

Faroski Kantaduri - korizmeni napjevi

Misionari hrvatske vjere i kulture, svjedoci i stvaraoci hrvatske povijesti, pronositelji duha, tradicije i poštovanja prema precima. Sve su to i još više Faroski kantaduri. Već 15 godina putuju i svijetom pronose glazbeno i kulturno naslijeđe Hvara i Hrvatske, oduševljavaju 600 godina starim tradicijskim korizmenim napjevima Staroga Grada i Vrbanja na otoku Hvaru.

Kako im je stranica trenutno nedostupna morat ćete ih upoznati kroz dva pitanja(iz intervjua) odnosno, još bolje, preko njihove glazbe;

Sakralni napjevi Velikog tjedna pobuđuju veliko zanimanje u krugovima svjetskih muzikologa. Koliko ste bili svjesni autentičnosti i značaja ovog glazbenog izričaja kada ste se okupili kao Faroski kantaduri?

Ante Stančić: Napjeve Velikog tjedna počeli smo pjevati kao koncert, pod nazivom "Za križem" 1994. godine na nagovor dr. Vedrana Deletisa koji je prvi prepoznao njihovu dubinu i ljepotu. Napjevi koje izvodimo na koncertu sastavni su dio liturgije koja se svake godine održava u našoj župi tijekom Velikog tjedna. To nisu neki zaboravljeni napjevi koji su se nekada pjevali, a mi, Faroski kantaduri izvukli ih iz ladica prošlosti i ponovno oživjeli, već su to napjevi koji se pjevaju svake godine i tako prenose s koljena na koljeno. Ovdje bih citirao dr. Vedrana Deletisa koji za korizmene napjeve kaže: "Drevne vibracije glagoljaške polifonije ovih korizmenih napjeva živa su veza s našim mrtvima, našim korijenima, našom konfesionalnom pripadnošću, dio su našeg emotivnog bića. Oni su neprekidna hrvatska povijest, neka nam budu dika, oslonac i ufanje."

Postoji li interes mladih Hvarana za sudjelovanje u radu zbora?

Ante Stančić: Interesa za sudjelovanje u radu Faroskih kantadura ima, ali još je bitnije da ima interesa za sudjelovanje u liturgijskom pjevanju u crkvi te u pjevanju svjetovnih i klapskih pjesma u svakodnevnom životu. Citirat ću prof. Marija Markovinu glazbenog voditelja Faroskih kantadura: "Faroski kantaduri nisu samo kulturno-umjetničko društvo koje pokušava otrgnuti zaboravu stare napjeve. To je grupa prijatelja koja i danas živi i pjeva kao i njihovi stari."

Video snimke Faroskih Kantadura sa yt kanala;

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)