subota, 7. travnja 2012.

Značenje Uskrsnuća

Kao i za Kristovu Pasiju, ljudi stalno pokušavaju pridodati razna pogrešna značenja Njegovom Uskrsnuću. No, u ovome slučaju je teško ostati ozbiljan dok to radite. Kada se susretnete sa raspećem nemate nikakvu potrebu za nadnaravnim objašnjenjem – čovjek je pribijen na križ, baš kao što su Rimljani pribili i mnoge druge. Kada se susretnete sa Kristovim grobom na Uskrsnu Nedjelju, susrećete se sa tijelom koje je vraćeno u život. "Održite nadu!", "Isus je još uvijek u našim srcima!", "Ne možete zaustaviti dobre ljude" i sve druge banalnosti kojima će liberalni pastori trošiti vrijeme župljana, neće nas uvjeriti u središnje značenje Uskrsnuća. Radi se o božanskoj promjeni prirodnog reda, čudu, ili se radi o ničemu. "Ako Krist nije uskrsnuo," Sv. Pavao piše kršćanima, "uzaludna je vjera vaša." Kada zapisuje "uskrsnuo" misli na ustao – oživljen, vraćen iz mrtvih – a ne rastrgan od divljih pasa no još uvijek u našim mislima, ili nešto drugo što nam razni ljudi žele poručiti kako je kršćanstvo oduvijek podučavalo. Kršćanstvo je kroz povijest sve temeljilo na tome: Prihvatiti Uskrsnuće, onda morate prihvatiti i sve što je Isus Krist podučavao; odbacite Uskrsnuće, onda morate odbaciti i Njega jer je varalica.

Iako je Uskrsnuće prava uvreda naturalizmu, puno je veće od toga. Najveći poganski kritičari kršćanstva su već znali da je naturalizam pogrešan. Doista, gotovo svi ozbiljni filozofi kroz povijest su to znali; radilo se o zajedničkim temeljima koje su mnogi uzimali zdravo za gotovo u svojim raspravama o drugim stvarima. (Atomisti su očita iznimka, iako je njihov naturalizam manje dogmatičan i sirov nego njihovih modernih sljedbenika.) Božja egzistencija i besmrtnost duše bili su poznati neoplatonistima kao dokazivi kroz filozofske argumente; u svakom slučaju, takve demonstracije su bile prethodnica obrane Uskrsnuća, a ne njihova posljedica(barem ja tako smatram).

Ne, Uskrsnuće je prije svega uvreda vjerskim rivalima Kršćanstva. To je točka u kojoj dosada "dijaloga" završava i počinje obraćenje. Čovjek koji je rekao "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni" je ili ustao od mrtvih ili nije. Ako je ustao od mrtvih, onda njegove potresne tvrdnje imaju božanski pečat odobravanja, a jedini racionalni odgovor nekršćanina je da zatraži krštenje. Ako nije ustao od mrtvih, onda Njegove riječi znače da je bio veliki luđak. Možda zanimljivi luđak; luđak čiji je povijesni, kulturni, vjerski i moralni utjecaj imao široki(mogli bi reći i čudesni) učinak sa kojim se ne može usporediti niti jedan zdravi čovjek. No, unatoč tome, luđak kojeg bi i trebalo tako tretirati. Ne postoji treća opcija. (Čak ni C. S. Lewisova alternativa "lašca" nije toliko uvjerljiva – koji bi normalan židov u prvom stoljeću mislio da je dobar način stjecanja sljedbenika proglasiti se osobnim božanstvom? Isus kao "guru" kojeg neki promoviraju je očita povijesna fantazija.)

Sa Uskrslim Kristom nema dijaloga. Njemu se treba klanjati i pokoriti, ili ćemo ga odbaciti kao što bi odbacili razne vođe sekti. Možda odbaciti uljudno(moramo priznati pristojne manire mnogih koji se upuštaju u "dijalog"), ali svejedno odbaciti, i to jasnim riječima. "Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!'" Ako niste spremni nazivati Ga svojim Uskrslim Gospodinom, nemojte tražiti nikakvo vjersko značenje u Njegovom životu i učenju. Niti u Njegovoj smrti; Jer Njegova Muka je ono što je, tek u svjetlu Uskrsnuća. Ako se mi, koji ga tada nismo poznavali, klanjamo pod Njegovim Križom, to je zato što smo se prije klanjali na Njegovom praznom grobu.



Autor je filozof Edward Feser(izvorni članak).
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove