Krvavo nasilje smrti Isusa Krista – bičevima rastrgana koža, čavli probijeni kroz ruke i noge, trnje urezano u čelo, bok probijen kopljem – prirodno utiskuje u naše umove Njegovu tjelesnu čovječnost, ali upravo u kontemplaciji Pasije se moramo usmjeriti na Kristovu božansku prirodu, inače ćemo u potpunosti propustiti značenje događaja. Suvremni ljudi misle da je dobro razumiju – pogrešna primjena pravda u korumpiranome političkome sustavu, udar na slobodu savjesti, izraz reakcionarnog neprijateljstva prema novim idejama, poput kazne koja je dosuđena Sokratu. Tako je Krist(apsurdno) pretvoren u ranog mučenika za Liberalizam. (U tom slučaju je pogrešno i razumijevanje Sokrata, rašireno razumijevanje oba događaja pokazuje nam krajnji narcizam: "Bio je veliki čovjek; dakle na neki način očekivao je nas moderniste." No, to je već druga tema.)Značenje Pasije nema nikakve veze sa takvim trivijalnostima "propovjedamo Krista raspetoga", zapisao je sv. Pavao; "Židovima sablazan, poganima ludost." Stari židovi i grci bili su(kao i u nekim drugim stvarima) bliži istini nego moderni ljudi. Što god da je Kristovo raspeće još bilo, ono je prije svega bilo velika blasfemija. Radilo se o Čistom Činu, esse ipsum subsistens, Dobro Od Kojega Nije Moguće Zamisliti Većeg, "Ja sam onaj koji jesam" iz Knjige Izlaska, naši Prvi Uzrok i Krajnji Cilj – popljuvan, premlaćen i pribijen na križ. Sva druga značenja – politička, socioekonomska, pravna, moralna – padaju u beznačajnost u usporedbi sa ovim neshvatljivim grijehom. Za razliku od nas modernih ljudi koji uvijek pokušavamo svesti moralne i vjerske istine u naš uzak, ovosvjetski horizont, antički židovi i grci su znali to, i pobunili se na samu pomisao. Kako je to moguće? Kako bi Samo Biće moglo biti usmrćeno? Kako bi Najviši mogao dopustiti sebi da ga se svede toliko nisko? Metafizička nemogućnost! Nezamislivo svetogrđe! Pa ipak, dogodilo se.
"Božja smrt" u Nietzscheovoj prispodobi o "luđaku" nije bilo raspeće, niti je bilo kakvo doslovno ubijanje bilo koje vrste. Ali moralno(ako ne i metafizičko) značenje Bogoubojstva nije mu promaklo;
" Kako ćemo se utješiti, ubojice svih ubojica? Ono što je bilo najsvetije i najmoćnije na ovome svijetu iskrvarilo je na smrt pod našim noževima; tko će obrisati tu krv? Koja je to voda za nas da se operemo? Kakve festivale pomirenje, kakve svete igre ćemo morati osmisliti? Nije li veličina tog čina prevelika za nas? Ne moramo li mi sami postati bogovi samo kako bi bili vrijedni toga? "
Bez ikakvih smiješnih priča o "letećim špagetima" i sličnome; Nietzsche je za razliku od velikog broja svojih nasljednika još uvijek imao osjećaj za plemenito, štoviše za Sveto. Ono što je rekao za modernu, metaforičku "Božju smrt" je istinito i za pravu stvar: svi smo krivi za to. Svatko od nas je najgori od ubojica. Mi smo, svatko od nas, ubili našeg Stvoritelja i htjeli učiniti od sebe bogove na Njegovu mjestu. Nemoguće je da se okajemo.
U raspeću, u njegovoj uzvišeno jezivoj blasfemičnosti, leži pravo značenje grijeha. To je Non serviam, "Neka je po volji mojoj, a ne tvojoj!" dosljedno provedeno. Kako bi opravdali zlo, moramo uništiti Dobro. Kako bi opravdali bezakonje, moramo ubiti Zakonodavca, ali ipak ne postoji nikakvo "opravdanje" bilo koje akcije u odsutstvu Dobra. Ne može biti "opravdanja" bez Zakona. U raspeću vidimo čisto, sotonsko ludilo grijeha.
Ne možemo to nikako okajati. Ipak, nismo bez nade. Jer Vrhovni Zakonodavac Kojeg smo uvrijedili je također Beskrajno Milosrđe. Bog Koji može položiti svoj život i ponovno se uzdići. I On ga polaže dragovoljno za one koje naziva "prijateljima" – za nas, Njegove ubojice! Čak i kada činimo najveći zločin protiv Njega, Njegove misli su sa nama: "Oče, oprosti im, ne znaju što čine!"
Nakon što smo ga postavili na križ, možemo samo ponizno kleknuti pred njega – u žalosti, zahvalnosti, u molitvi.
Autor je filozof Edward Feser, izvorni članak. [slobodno sam preveo neke standardne filozofske termine]
Da podsjetim na situaciju kršćana u Svetoj Zemlji i jedan stariji post sa razmišljanjem Petera Vaska povodom Uskrsa u Svetoj Zemlji. Također da spomenem i yt kanal DuhovnostHR sa hrvatskim Korizmenim pjesmama.
Neka vam je blagoslovljeno sveto Trodnevlje!
