subota, 31. kolovoza 2013.

(Tradicionalna i Konzervativna) Crkva

Iz intervjua s Leszekom Kolokawskim;
Bilo bi smiješno i glupo prigovarati Crkvi na temelju toga što je "tradicionalna". Snaga Crkve i je u tome što je vjerna svojoj tradiciji – inače, čemu služi Crkva? Ako će Crkva postati politička stranka koja svoja vjerovanja prilagođava promjenjivom mišljenju, onda je možemo bez straha i odbaciti, već postoje političke stranke koje rade upravo to. Ako će Crkva posvećivati i blagoslivljati svaku promjenu u intelektualnoj i moralnoj modi naše civilizacije, onda još jednom – čemu služi Crkva? Crkva je snažna zato što ima tradicionalni nauk, duhovnu jezgru, koju smatra svojom nepromjenjivom suštinom. Ona se ne može poviti pod bilo kakvim pritiskom ljudi koji smatraju da bi ono što je trenutno u modi Crkva trebala usvojiti kao svoje vlastito učenje, bilo u području političkih ideja ili svakodnevnog života.

Mislim da Crkva ne samo da je u pravu u čuvanju svojeg povijesno oblikovanog, tradicionalnog identiteta; nego bi njena sama uloga, njena misija na Zemlji postala nejasna kada to ne bi radila. Dakle ne bih se bojao, i ne bih smatrao da se radi o uvredi, kada kritičari opisuju Crkvu kao tradicionalističku ili konzervativnu.


Moraju postojati sile konzervatizma u društvu, u duhovnom životu, pritom mislim na sile očuvanja. Bez takvih sila, tkivo društva bi se raspalo.

***

Prema meni, ne postoji način pomirivanja Marksističkog učenja sa Kršćanstvom. Marksizam je anti-kršćanski, ne potencijalno, i ne slučajno, nego u samoj svojoj srži. Ne možete to pomiriti.

Nema Kršćanstva tamo gdje nema razlikovanja između zemaljskih i vječnih vrijednosti. Nema Kršćanstva ukoliko ne prihvatiti da su sve zemaljske vrijednosti, koliko god bitne, koliko god presudne za život, ipak sekundarne. Crkva se u svojoj suštini bavi spasenjem ljudskih duša, a ljudska duša se nikada ne može svesti na društvene uvjete.

Postoji apsolutna vrijednost u ljudskoj osobi. Crkva vjeruje da je svijet - socijalni svijet, fizički svijet – tek izraz božanskog, i kao takav može imati jedino instrumentalnu ili sekundarnu vrijednost. Bez toga, nema niti smisla govoriti o Kršćanstvu.

***

Da, uvelike se slažem s time [Crkva na bogatijem Zapadu, ne samo u Latinskoj Americi, ima problema pri artikuliranju razlike između zemaljskog i nadnaravnog]. Zapravo vjerujem da ljudi u Crkvi često pripisuju proces sekularizacije – tzv. laicizaciju društva – činjenici da je Crkva bila previše nadnaravna, prereligozna, usredotočila je svoj nauk na probleme i vrijednosti duhovnog svijeta.

Mislim da je suprotno točno jer Crkva nam uopće ne treba ako će služiti tome da blagoslovi naše strasti, našu pohlepu, naše sve veće potrebe, itd. Koji je onda smisao Crkve?

Ako u očima promatrača Kršćanstvo izgubi, ili se čini da gubi, svoj duhovni temelj, onda postaje naprosto nebitno.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove