Kirk pišući o Amesu (1758-1808) koji nije bio toliko optimističan oko određenih američkih ideala ističe u The Conservative Mind" (Nisam upoznat s Amesom, ali čini se kako je smatrao da demokracija kao demokracija ne završava onako kako to njeni zagovornici vole prezentirati.);
Od svih užasa demokracije, najgore je
uništavanje moralnih običaja. "Demokratsko društvo će uskoro
shvatiti da je njegov moral smetnja, mrzovoljni pratitelj
raspojasanih užitaka... Ukratko, neće biti morala bez pravde; Iako
pravda možda može podržavati demokraciju, demokracija ne može
podržavati pravdu." Ovdje progovara kalvinizam koji ima blaži
izričaj kod J. Adamsa.
Postoji li brana tim ekscesima? Neki
ljudi misle da je slobodan tisak "izašao poput još jednog
sunca na nebu, daje novo svijetlo i radost političkom svijetu."
Obična besmislica. Mediji pružaju neograničeni poticaj popularnoj
imaginaciji i strastima; mediji ovise o uzavreloj i sirovoj drami,
neprestanom nemiru. Ignorancija postaje samouvjerena tako da oni
kojima ne može vladati razum, ne osjećaju strahopoštovanje pred
autoritetom."
Ne mogu niti ustavi, koliko god vješto
bili osmišljeni, biti dovoljni da ograniče ljude koji su prihvatili
doktrine potpune jednakosti i neotuđivog popularnog prava na vlast.
"Ustavi", kaže Ames, "su samo papir, društva su
supstrat vlasti." Poput Samuela Johnsona, smatra da je ključ
političke pristojnosti u privatnom moralu. "Postoje mnogi koji
će, vjerujući da puno nalivpero može unijeti besmrtnu energiju u
ustav, i koji vidjevši, s ponosom i radošću, dva ili tri nadodana
kožna pergamenta, poput novih zidova oko tvrđave, biti zapanjeni."
[...] Propadanje se neće prestrašiti običnog slabašnog dokumenta.
Kada nestane starog poštovanja, preostaje samo gola sila, a ustav se
može odmah rastrgati na dijelove.
