Kirk o zajedničkim principima Radikala

subota, 2. svibnja 2020.

Kirk o zajedničkim principima Radikala

Russell Kirk, u svojoj knjizi The Conservative Mind, nakon što je nabrojao principe konzervativne misli bavi se principima konzervativnih suparnika.

Nabraja pet većih škola misli suprostavljenih konzervatizmu; racionalizam philosophesa i Humea, romantičnu emancipaciju Rousseaua i njegovih saveznika, utilitarizam Benthamita, pozitivizam Comteove škole te kolektivistički materijalizam Marxa i drugih socijalista.

Iako ističe manjkavosti takvog pristupa, daje opći prikaz zajedničkog spomenutim školama, opisuje način na koji radikali napadaju tradicionalno ("preskriptivno") društvo;

Usavršljivost čovjeka i neograničeni napredak društva: meliorizam. Radikali vjeruju da edukacija, zakonodavstvo, i promjena okoline mogu ljude pretvoriti u bogove; negiraju da čovječanstvo ima prirodnu sklonost nasilju i grijehu.
Prezir prema tradiciji. Razum, impuls i materijalistički determinizam su puno poželjniji kao vodiči društvenom blagostanju, više im se vjeruje, nego mudrosti naših predaka. Formalna religija se odbacuju, a nude se različit anti-kršćanski sustavi na njeno mjesto.
Političko izjednačavanje. Poredak i povlastice se osuđuje; totalna demokracija; izravna koliko je to praktično, je radikalni ideal. Zajednička tom razmišljanju je nesklonost starim parlamentarnim uređenjima i žudnja za centralizacijom i konsolidacijom.
Ekonomsko izjednačavanje. Drevna prava vlasništva, posebno vlasništvo nad zemljom, su predmet sumnje za gotovo sve radikale; kolektivistički reformatori žestoko razaraju instituciju privatnog vlasništva.

Kao petu točku, unatoč različitim ciljevima pojedinih škola, Kirk ističe radikalan stav prema funkciji države. Radikalima je zajedničko odbacivanje Burkeova opisa države kao uređenog moralnog poretka; duhovnog zajedništva onih koji su umrli, onih koji žive i onih koji će se tek roditi.

Na raznim mjestima je drugačije sažimao principe konzervativne misli, ranije sam prenio na blogu njegovih Deset konzervativnih načela!. Povezano vidi i Scrutonova razmišljanja u postu Scruton o Ljevičarskom stanju uma

Naša civilizacija je u rastvaranju, jer je u najkobnijoj kontradikciji sa samom sobom. Izrasla na bujnim izvorima kršćanstva, ona je od kršćanstva zadržala samo još neke oblike, neke konvencijalnosti potpuno lišene, njihove nutarnje sadržajnosti, a s dušom kršćanstva, ona je gotovo u svim svojim socijalnim manifestacijama - obračunala. Stoga je i sama ostala skup -gdjekad silno razvijenih izraslina, ali ipak izraslina, bez nutarnje organske povezanosti, bez duše. (S.T.Poglajen, 1939.)

Sjeti se čovječe ... - Sjeti se čovječe, da si prah, ako prah hoćeš da budeš ako cijelo svoje biće istovjetuješ s materijom, s tijelom, koje će se sigurno pretvoriti u prah.

Sjeti se čovječe, da si prah, i da ćeš se pretvoriti u prah, ako cijelo svoje bivovanje razbiješ u prolaznosti i sitnice bez duše, bez svrhe, bez ljubavi, bez – Boga.

No sjeti se čovječe, da ti za prah nisi stvoren! Sjeti se, da je u tebi princip vječnosti, princip besmrtnosti, po kojem Ti kroz sve trzaje pa i sve zaokrete života, sad svijesno, a još češće nesvjesno - a ipak stvarno težiš za Njim, za beskrajnim, za – Bogom.

Sjeti se čovječe, da si ti kruna Božjega stvaranja u svemiru; sjeti se da si ti pozvan da budeš svjesni odraz Mudrosti, koja se nesvijesno u kozmosu krije; da je tebi dano da budeš ostvarivač Pravde Božje na zemlji, na ovoj zemlji, gdje toliki nevini nepravedno trpe; sjeti se čovječe, da je tebi povjereno utjelovljenje ljubavi Božje na zemlji, one ljubavi, koja je ljupka na riječima, ali još jača na djelima, koja će uvijek tražiti, da se u nečem odrekneš sebe, ali će uvijek za uzvrat napuniti tebe, tebe i one oko tebe, toplinom i – mirom.

Da, sjeti se čovječe, da si – čovjek, najsavršenije stvorenje Božje, dijete Božje. Ako se toga budeš -uvijek i stvarno sjećao, tad se ne ćeš ni – ti, niti išta od tebe pretvoriti u prah. I Prah tvojega tijela bit će samo privremen, jer će i ono uskrsnuti u dan, koji više neće poznavati mrtvih. I prah tvoje "sitne" svakidašnjice, bit će samo prividan: njega će zadahnjivati jedan duša, povezivati ga u jedno i davati mu životni smisao; i prah tvoje vremenske egzistencije bit će pretvoren u puninu, koju će mu dati djelotvornost ljubavi i vjernosti u služenju Istine.

A iz tvoje duše će nestati svakoga praha, jer će u nju sići, da je ispuni Onaj, za kim ona u svim i najkontradiktornijim varijantama života, svom cjelinom svojega bića – nužno teži.

S.T. Poglajen

'ideja da priroda' ima nešto za reći više nije dopuštena; čovjek mora imati slobodu da se prepravi po želji. Treba biti slobodan od svih prethodnih datosti svoje esencije. On sebe pretvara u što god on želi, i samo na taj način je on stvarno 'slobodan' i oslobođen. Iza tog pristupa je čovjekova pobuna protiv ograničenja koje on ima kao biološko biće. Na kraju, radi se o pobuni protiv našeg stvorenog bića. Čovjek treba biti svoj vlastiti tvorac – moderni, novi oblik pradavnog pokušaja da budemo Bog, da budemo kao Bog. (BXVI)

Stranice

subota, 2. svibnja 2020.

Kirk o zajedničkim principima Radikala

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana