nedjelja, 10. svibnja 2020.

Konzervatizam, liberalizam i negiranje grijeha - Kirk

Kirk, raspravljajući o J. Adamsu koji je smatrao da je postojanje grijeha neoboriva činjenica, a to znači da je potrebno balansirati strastima i interesima u društvu - nasuprot Emersonu koji je (naivno i štetno) to negirao, zapisuje u svojoj knjizi The Conservative Mind;

Prepoznavanje trajne sile grijeha je glavno načelo konzervatizma. Lord Hailsham, u svojoj knjizi The Case for Conservatism, ponovno naglašava nužnost tog uvjerenja. Konzervativni mislioci vjeruju da je čovjek iskvaren, da njegove apetite treba ograničiti, i da su sile običaja, autoriteta, zakona i vlasti, baš kao i moralna disciplina, potrebne kako grijeh ne bi izmakao kontroli.

Možete pratiti to uvjerenje kroz Adamsa do kalvinista i Augustina, ili kroz Burkea do Hookera i [...]

Čitava društvena tendencija emersonianizma je bila ili zagovarati neku radikalnu mjeru - Solomonski sud bez njegove spasavajuće lukavštine, ili (ako to nije dovoljno) negirati da problem postoji. Malo je naroda bilo toliko samozadovoljno oko postojećg zla u njihovu društvu kao što je to slučaj s amerikancima poslije građanskog rata, i nijedan narod nije toliko negirao samo postojanje zla. Amerika predstavlja prizor nacije koju muči zločin, urbani poroci, politička korupcija, raspad obitelji, i sve veća proleterizacija; a sred tog prizora je korpus sociologa, psihologa i neo-pozitivista na propovjedaonicama, koji proglašavaju da grijeh ne postoji i da će "Prilagodba" izliječiti svaku društvenu bolest. [...]

Kao društveni optimist ignorirajući činjenicu grijeha, Emerson je bio radikalni mislioc, možda najutjecajniji od svih američkih radikala. Vjerujući, poput Rousseaua, u premoć dobronamjernih instikata, žustro je zagovarao odbacivanje svih starih društvenih običaja kako bi napravili mjesta novoj strukturi emocija.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana