srijeda, 13. svibnja 2020.

Kirk i Brownson o protestantizmu i demokraciji

R. Kirk u The Conservative Mind skreće pažnju na O. Brownsona i prenosi nekoliko razmišljanja;
Protestantizam propada kroz tri stanja; prvo, podvrgavanje religije civilnoj vlasti; drugo, odbacivanje autoriteta temporalne vlasti i podvrgavanje religije pod kontrolu vjernika; treće, individualizam koji "prepušta religiju kontroli pojedinca, koji izabire vlastito vjerovanje ili ga osmišljava po svojoj želji, osmišljava vlastito bogoslužje i disciplinu, ne podvrgava se nijednome ograničenju kojeg nije sam postavio." Kada se dođe do posljednje faze, raspad vjerskog duha je neminovan; jer čovjek nije dovoljan sam sebi, nepotpomognuti um ne može zadržati vjeru, potreban je Autoritet kako bi očuvali kršćanstvo od degeneracije u skup fanatičnih sekti i egotističnih profesija.

Kod protestantizma, sekta upravlja religijom, umjesto da se podvrgava vlasti, kongregacija prisiljava svoje pastore da drže njima privlačne propovijedi, da laska njihovoj taštini; Protestantizam ne može održati popularnu slobodu zato jer je "on sam podložan popularnoj kontroli, i mora slijediti popularnu volju, strasti, interese, predrasude ili hireve." Moderni duh, čiji je Protestantizam jedan izraz, prezire ideju lojalnosti, na kojoj je čitava hijerarhija ovoga i sljedećega svijeta utemeljena. "Ono što mrzi nije ovaj ili onaj oblik vlasti, nego legitimitet; i on bi se pobunio protiv demokracije podjednako brzo kao i protiv apsolutne monarhije kada bi tvrdili da je temelj demokracije legitimitet. Moderni duh je u svakoj stvari negiranje praktičnog uma. ... On se poziva na univerzalnu i apsolutnu premoć čovjeka, njegovo neograničeno pravo da podloži religiju, moral i politiku vlastitoj volji, strastima ili hirovima." To je kobno za demokraciju jer potiče neposluh i nered, onemogućuje delikatnu demokraciju. Popularni vjerski osjećaji, čiji izostanak u monarhiji ili aristokraciji neće dovesti do propasti društvene strukture, neophodni su za demokraciju.

Dobra volja nije dovoljna za očuvanje slobode i pravde; takva deluzija vodi do pobjede svakakvih demagoga i tirana, nikakva razina Idealizma ne može kompenzirati gubitak vjerskih sankcija. Ljudske strasti ograničavaju samo kazna božanskog gnjeva i sklonost pobožnostima. Božja Vladavina, daleko od toga da ugnjetava slobodu, omogućuje i garantira slobodu; autoritet nije neprijatelj slobode nego njen branitelj; [...]

---
Brownson je odgovarao protestantima i antiklerikalnim autorima koji su napadali katolike (Romanizam).
Crkva nema želju miješati se u stvari vladanja; ona jednostavno nastoji izložiti moralne zakone koje pravedne vlasti ispunjavaju.
---
Brownson prepoznaje da možete obnoviti i ozdraviti, ali ne možete sve nanovo osmisliti.
"Naša velika opasnost je radikalna tendencija koja je toliko raširena, duboka i aktivna u američkom narodu." Ništa više ne smatramo svetim i dostojnim štovanja, odbacujemo staro, uklanjamo utvrđeno, gubimo sve vjerske, obiteljske i društvene institucije, ne uzimamo ništa iz povijesti i ignoriramo iskustvo. Čak negiramo da jezik ima određeno značenje. Većina amerikanaca možda ne odobrava takvu radikalnu tendenciju, ali su tihi pred ambicioznim entuzijastima i političarima. Nećemo se spasiti takvog potopa i opasnog eksperimenta sve dok ne prepoznamo autoritet: Božji autoritet. To je nemoguće postići bez Crkve. Propadanjem protestantizma i njegovih ogranaka, u toj gomili hereze mora se podići utvrda pravovjernog vjerovanja, bez kojeg ljudski grijeh i mane ne znaju za granice, bez kojih red i pravda nestaju.


PS

Raniji post Socijalizam i Crkva u kojem prenosim jedan Brownsonov citat iz Socialism and the Church.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove