nedjelja, 3. svibnja 2020.

Kirk o ljudskim pravima

Kirk u The Conservative Mind zapisuje;
Radikalizam osamnaestog stoljeća izrazio je svoja uvjerenje u terminima "prirodnih prava". Od objave Paineova djela "Rights of Man", mase su prihvatile ideju neotuđivih prirodnih prava u njihovu nejasnom i ratobornom obliku, obično miješajući "prava" sa željama. Zbunjenost oko definicije je danas sveprisutna u društvu, posebno u Univerzalnoj deklaraciji Ljudskih prava UN-a: trideset članaka, i nešto veći broj "prava" definiranih u njima, uključujući pravo na besplatno obrazovanje, pravo na "uživanje u umjetnosti", autorska prava, pravo na međunarodni poredak, pravo na "puni razvoj osobnosti", pravo na jednaku plaću, pravo na brak, i mnoga druga koja zapravo nisu zapravo prava nego jednostavno želje.[...]

Članak 24: "Svatko ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodični plaćeni dopust." Taj poduži katalog "prava" ignorira dva bitna uvjeta koja su vezana uz sva istinska prava: Prvo, kapacitet pojedinaca da se pozivaju i da ostvaraju navedeno pravo; Drugo, povezanu dužnost koja je vezana uz svako pravo. Ako muškarac ima pravo na brak, onda neka žena ima dužnost da se za njega uda; ako čovjek ima pravo na odmor, onda neka druga osoba ima dužnost uzdržavanja njega. Ako tako miješamo prava sa željama, masa ljudi mora uvijek osjećati da postoji rasprostranjena, neopipljiva zavjera koja sprečava ostvarivanje njihovih neotuđivih prava koja dolaze s rođenjem. Burke (i poslije njega Coleridge), uvidjevši opasnost uvođenja u društvu trajnog zamjeranja i frustracije, pokušali su definirati istinska prirodna prava i prirodni zakon.

U vremenima kada je svijet bio pun novih ustava, kada je Sieyes naveliko osmišljavao dokumente, kada je svaka kafana imala svog filozofa kvalificiranog da osmisli racionalni plan uređenja naroda, kada je Amerika uvodila svoje ustave i razmišljala o novima, Burke je objavio da čovjek ne smišlja zakone; on ili ratificira ili izobličuje Božje zakone. Rekao je da ljudi nemaju prava na što god žele: njihova prirodna prava su samo ono što se može izvesti iz njihove ljudske prirode. Vigovski reformer, zagovornik prosvijećene probitačnosti, poručio je Engleskoj da doista postoje nepromjenjivi zakoni, i da doista postoje neotuđiva prava, ali njihov izvor i karakter se značajno razlikuje od onoga kojega spominju philosophesi i leveleri.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove