četvrtak, 7. svibnja 2020.

Aristokracija je uvijek prisutna – Kirk, Adams

Kirk u The Imaginative Mind piše o Adamsu koji je smatrao da ne možemo izbjeći koncept aristokracije. Francuski spekulatori (učenici Voltairea ili Rousseaua) nudili su egalitarnu sliku čovjeka i društva, ali radi se o naivnom razmišljanju. Naravno, ljudi su rođeni s "jednakim" pravima, ali imaju različite sposobnosti i kapaciteta tako da društvo opravdano može biti puno "nejednakosti".

Kirk prenosi Adamsova razmišljanja u osam točki; Prvo, aristokrat je svaka osoba koja upravlja s dva glasa, svojim i onim na koji utječe. Aristokracija su svi oni koji zapovijedaju, utječu i okupljaju više od prosjeka glasova. Dakle oni koji utječu na glasovi drugih ljudi osim sebe; takva prirodna aristokracija vrlina i talenata postoji u svakoj naciji i svakoj stranci, svakome selu i svakome gradu.
(2) Aristokracija nije samo rezultat društva. Jednom djelom je prirodna, jednim umjetna: Ali ne možete je iskorijeniti. Licemjeri mogu negirati njezino postojanje; ali ona će svejedno preživjeti jer u svakom zamislivom društvu će neki ljudi imati politički utjecaj nad drugima – neki će biti sljedbenici , neki vođe, a vođe političkog društva su aristokrati, a vi ih zovite kako želite. "Uzmite sto ljudi na koje prve naiđete, i osnujte republiku. Svaki čovjek će imati jednaki glas, ali kada dođe do odlučivanja i rasprava, shvatiti ćete da njih dvadeset petero može ostvariti pedeset glasova. Svaki od tih dvadesetipet je aristokrat u tom smislu riječi; bilo da je taj glas priskrbio svojim rođenjem, bogatstvom, položajem, znanjem, učenošću, umijećem, prepredenošću ili tek svojim karakterom"
Treće, aristokracija je rezultat prirode koju ne možete zakonski promijeniti. Postoje ljudi koji će, bilo negativnim ili pozitivnim utjecajem, upravljati s više glasova. Aristokracija se ne sastoji od umjetnih titula, ordena, ukrasa i sličnog. Četvrto, čak ni nasljedna aristokracija ne ovisi o zakonu. Peto, Aristokraciju ne možete uništiti konfiskacijom bogatstva. (Možete je prenijeti.)
(6) Čak i pokušaji zakona da postignu jednakost rezultiraju ojačavanjem aristokracije. "Što više obrazujete, bez ravnoteže u vlasti, to će narod i vlada biti aristokratskija." Jer time država stvara elitu koja upravlja glasovima manje informiranih kolega.
(7) Niti jedna narod nije ukinuo aristokraciju. Jakobini to nisu postigli jer nisu svi muškarci i žene postali podjednako mudri, elegantni i lijepi. U najboljem slučaju, zamijenili su stare pojedince novima; aristokracija ostaje, možda bez titula, ali još uvijek posjeduje istu političku moć.
U osmoj točki zaključuje Kirk da Adams nije zagovarao aristokraciju, jednostavno je smatrao da se radi o prirodnom fenomenu kojeg ne možete racionalno negirati. Ima svojih prednosti i mana. Bilo je trenutaka kada je aristokracija djelovala negativno, ali i trenutaka kada se suprostavljala monarsima i rulji.


Kirk prenosi i citat J.C. Graya;
"Prave vladare društva ne možemo otkriti, radi se osobama koje dominraju voljama svojih sugrađana."

PS

Sviđalo se to nama ili ne, svaka nacija ima svoju aristokraciju. (Charles Murray je pisao nešto na tragu nove američke aristokracije, u skladu s šestom točkom.)

Još jedan problem je što danas imamo aristokraciju koja ima takve povlastice, ali nema obveze. (Nema noblesse oblige.) Primjerice u konkretnoj situaciju u kojoj se nalazimo svakodnevno čujemo mnoštvo poznatih i utjecajnih osoba koje nas uvjeravaju da smo svi u istoj situaciji, oni su baš poput nas.

U prijašnjem društvenom uređenju smo također svi bili drugovi, samo što su određeni drugovi donosili odluke o životu drugih.

Što današnja aristokracija govori o našem društvu?


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove