četvrtak, 29. listopada 2020.

O osobnim izjavama i misijama – T. Dalrymple

"Nedavno sam prenio dio Dalrympleova razmišljanja Dalrymple o sveučilištima i Različitosti. Sličnu tematiku obrađuje u In Defense of Mediocrity. Piše o prijateljevu sinu koji nije uspio upasti na medicinski fakultet jer njegova "osobna izjava" nije bila zadovoljavajuća. Nakon što mu je pronašao tutora koji se specijalizirao za "osobne izjave", rezultat je bio povoljniji. TD opisuje što su opće takve izjave;"

"U tim izjavama – koje su izgleda potrebna u privatnom sektoru baš kao i u javnom – trebate objasniti ne samo da ste čitav život sanjali o poziciji u marketinškom odjelu (prodajući ono što je nepotrebno onima koji si to ne mogu priuštiti) i zašto ste baš vi, od sedam milijardi ljudi na svijetu, najbolja osoba za taj posao, nego također morate proglasiti svoj duboki osjećaj društvene odgovornosti, kojim ćete ispunjavati svaki zadatak kojeg dobijete. [...]

Ne želim se upuštati u ono što neki nazivaju hermeneutika sumnje, navika pronalaženja navodno pravih, okultnih i zlokobnih objašnjenja za savršeno obična društvene fenomene, ali unatoč tome ne mogu se ne zapitati je li istinski smisao "misijskih izjava" i sličnog, poput godišnje izjave o poštenim praksama, stvaranje svijeta za preobrazovane mediokritete. [...]

Osrednjost samo po sebi nije problem; Neizbježna je. Svijetu su potrebni mediokriteti, odnosno mediokriteti koji su toga svjesni, i koji su zadovoljni time (danas se precjenjuje buntovništvo, a podcjenjuje zadovoljstvo.) Problem s osrednjošću je povezanost s prevelikom ambicijom. Nešto što je danas toliko često.

Slično tome, ambicija je pohvalna odlika kada je povezana s nečime što je samo po sebi dobro, ali ja užasna kada to nije slučaj. Naglo i fenomenalno širenje obrazovanja uvećalo je i širenje ambicije koja dolazi s time, posebno neizbježno za vrstu apartčika; odnosno odlučnost da napredujete u nekoj birokratskoj karijeri koja nije povezana s nikakvom svrhom osim preživljavanja i, ako je moguće, samo-veličanja. Da biste napredovali na takvim pozicijama, morate biti i nemilosrdni i pokorni. Morate biti egotistično spremni zabiti ljudima nož u leđa u borbi za napredovanjem, ali u isto vrijeme morate biti spremni potisnuti vlastitu osobnost ponavljajući klišeje drugih ljudi umjesto vlastitih misli. Ukoliko to niste spremni činiti, bilo zbog nedostatak obuke ili zbog moralnih skrupula, znači da niste prilagođeni karijeri u organizaciji, bilo kojoj organizaciji. Morate naučiti, ozbiljna lica, lagati koristeći klišeje.

***

Slično tome, TD se, u eseju "The decline of references is a helping hand to mediocrity" prisjeća primjera prijateljeve kćeri koja je tražila šefa za preporuku (referencu); zauzvrat on je od nje tražio fotografiju kako bi se uopće mogao sjetiti o kome se radi. Prema Dalrympleu, očito se radi o preporuci koja ne bi trebala puno značiti.

Prisjetio se vremena kada su one nešto značile, danas imaju više negativnih posljedica. Primjerice, podriva se iskrenost u ljudskim odnosima, promiče osrednjost. Nekoć se stari sustav kojeg TD opisuje [nagrađivanja u bolnicama] temeljio na povjerenje, a sada je zamijenjen formalnim sustavom kojeg kontroliraju menadžeri. Razvijeni su birokratski kriteriji koje je potrebno zadovoljiti pa zaposlenici čine neke stvari samo kako bi ih ispunili. Formalizirani sustav dovodi do više, a ne manje korupcije, promoviranju ulizica i prihvaćanja nepotrebnih i neproduktivnih zadataka koji se ne izvršavaju zbog vlastite vrijednosti nego zbog mogućnosti veće mirovine.

Nekoć bi osobu izabrali zbog doprinosa, a sada se mora sama izreklamirati. Nitko ne primjećuju uspjehe osim ako ih osoba samo nekako ne nametne, a danas se često radi o pseudouspjesima, poput članstva u odborima, koji predstavljaju vrstu "uspjeha" kakve birokrati vole.

Student koji želi ići na medicinu mora dati "osobnu izjavu" o tome zašto bi ga trebali primiti, a to znači i konformizam, širenje neistine. Student koji jedne godine ne uspije upasti zbog nedostatne "osobne izjave" uz malo odgovarajuće poduke uspije druge godine iako se njegove kvalifikacije nisu nikako promijenile.


PS

Drugi autori su dali obuhvatnije i prodornije kritike povezanih fenomena, ali ima nešto jednostavnog u sekularnom pragmatizmu TD-a.

Sjećam se kada sam pročitao "misiju" jednog lokalnog obrta. Ne mogu se sjetiti detalja, pa niti same djelatnosti obrta, ali misija je bila nešto poput "kvalitetna usluga po pristupačnoj cijeni".

No, naravno takva misija samo pokazuje neobrazovanost i nazadnost obrtnika. Misija treba biti nešto poput; "Imajući na umu važnost rodne ravnopravnosti i borbe protiv rasizma, zapošljavamo i poslužujemo ljude neovisno o njihovoj [dugi popis obveznih skupina]. U borbi protiv klimatskih promjena svi smo zajedno, zato ne koristimo proizvode koje su štetni za okoliš i koji su testirani na životinjama. U svojoj zajednici podržavamo projekte koji ... Itd." (Ovih dana bi sigurno naglasili i važnost svih epidemioloških mjera.)

Ne možete jednostavno napisati da vas zanima neko područje, ili da se bavite nečime. Ne možete biti fizičar kojeg zanima fizika, sociolog kojeg zanima neki društveni fenomen, banka koja se bavi financijama, telekom koji se bavi telekomunikacijama, udruga koja se bavi ostvarenjem nekog stvarnog cilja, institucija koja pruža stvarnu uslugu. Morate to opisati kroz poznate klišeje.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove