Ono što smatraju važnim je trivijalno i pogrešno. Ono što pretpostavljaju dokazano pogrešnim, ne samo da je ispravno nego je i zasljepljujuće očito i najpodlijem umu. Ono što smatraju utemeljno na dokazima je jednostavno pogrešno pretpostavljeno...
Svaka njihova nova ideja je pogrešna i štetna; sve što žele ukinuti je bolje od onoga s čime to pokušavaju zamijeniti...
Ljudi kojima se dive su isfabricirani lažnjaci – među ljudima koje preziru su sveci i kreativni geniji.
Njihova ideja ljepote je visceralno ružna – ulažu velika sredstva i trud kako bi podigli odvratne beskorisne zgrade i konstruirali bezuspješne tehnologije.
Dok je čitav njihov svjetonazor teorija zavjere izmišljene paranoje, oni zdravorazumske zaključke na temelju činjenica prozivaju teorijama zavjere.
Sebe smatraju anti-autoritativnim, ali vjeruju u svakojake stvari čisto na temelju onoga što smatraju uglednim izvorom i podrijetlom.
Najvažnije, preziru i izruguju vjeru – smatraju je lakovjernom, izmišljotinom; ali svoju vlastitu vjeru ne prepoznaju, paradoksalno će je negirati – a upravo je ona odgovorna za sve navedeno.
"Bruce G. Charlton, A world of people and institutions who are unshakeably wrong about everything important, all of the time"
PS
Odlično sažeto.
U posljednjem postu posvetio sam nešto više prostora programu sadašnjeg gradonačelnika našeg najveće grada, ali to vrijeme sam mogao puno bolje iskoristiti i jednostavno objaviti gornji tekst kojeg sam naknadno pronašao u svojim zabilješkama.
Svaka rečenica je više nego primjenjiva. Dio o konstruiranju "bezuspješnih tehnologija" sjajno sažima upravo ono po čemu su najpoznatiji. (Čak i ako prihvatite njihove modele kao potpuno točne, i sami će potvrditi da se i u njihovim planovima osim uništavanja ekonomije ništa neće promijeniti, možda će se usporiti rast za 0,1 kelvin, npr. "fit for 55")
---
Pretpostavio sam da bi netko čitajući prethodni post o predizbornom programu mogao reći da sam nešto krivo zaključio iz programa pa sam, našavši se slučajno u prostoriji s upaljenim televizorom, odlučio pogledati dio intervjua dogradonačelnice u poznatoj emisiji, možda me razuvjeri. Dio intervjua kojeg sam pogledao može se jednostavno sažeti; nakon što je opisala svoje programe ponudila nam je zaključak i ciljeve koji su upravo suprotno izglednim rezultatima njezinih planova. Poput feministica koje se nakon razaranja brakova i roditeljstva požale na loše uvjete u kojima odrastaju djeca tako se i dogradonačelnica nakon obrazlaganja svojih mjera koje poskupljuju i otežavaju život upitala zašto je tako teško doći do vlastita doma. Naravno, voditelj se samo mogao složiti sa svime, jedino ju je pitao kako to da je tako obrazovana i pametna ostala u Hr, čime smo je zaslužili. (Istina, pitao ju je nije li ona kao posjednica više nekretnina dio problema, ali tu je odgovorila da koncept licemjerja nije primjenjiv na nju. Mogla je, čak i unutar svojih antivrijednosti, puno bolje odgovoriti tako da ne bih previše tome posvećivao pažnje.)
Naravno, njeni programi i planovi značajno poskupljuju život, poskupljuju i kompliciraju gradnju, materijal bi bio puno jeftiniji da nema različitih co2 naknada, da su manji porezi i ograničenja, da su manja davanja u prijevozu itd. (Svaki dio proizvodnog procesa je puno skuplji no što bi mogao biti upravo zbog politika za koje se oni zalažu, da ne spominjemo potpuno zabrane nekih stvari.) Naišao sam nedavno na naslov o tome da se "prljava" industrija (npr. petrokemija, cementare) žali na naknade, žele spriječiti tu bolju budućnost u koju nas uvode. Kome uopće trebaju umjetna gnojiva -i industrija općenito, što će nam kamioni, traktori, jeftina struja, plin itd. (Napisao sam prije da ljudi koji vode grad ne znaju što se događa na robnim tržištima – ili da takvo što uopće postoji, a sada polako ljudi koji su glasovali za njih postaju svjesni istih.)
---
Nećemo ulaziti u detalje oko obnove ili gradnje (nisu sva ograničenja loša, neka su potrebna). Ipak, navest ću jedno drugo područje koje dobro ilustrira situaciju; nakon što su različiti aktivisti godinama napadali program roditelja odgojitelja, i nakon što je to u svome programu najavio, gradonačelnik je ukinuo mjeru roditelja odgojitelja. Ne samo da ju je ukinuo, nego ju je ukinuo uz isto obrazloženje kojim su je aktivisti godinama napadali i isto obrazloženje koje je naveo u svome programu. O tome sam već pisao više puta (ovdje, ovdje), i istu stvar pronalazimo u objašnjenju odluke. Ne radi se o nikakvoj interpretaciji, nego o njihovoj jasnoj poruci u skladu s njihovim programom i obećanjem da će se sve odluke i programi morati podrediti njihovim vrijednostima.
Ukinuli su mjeru uz obrazloženje da ona (I) isključuje žene s tržišta rada, i (II) isključuje djecu iz ranih oblika državnog odgoja (vrtić, predškola i sl.). Drugim riječima, prema njima – i učiniti će sve što mogu da to spriječe; loše je za ženu da provodi vrijeme s djecom, i loše je za djecu da provode vrijeme u svojoj obitelji.
Njihova "stručna" analiza pokazala je da program omogućuje nekim ženama da budu uz djecu, a to je protivno njihovim vrijednostima. (Mjera je štetna, opresivna, patrijarhalna, promiče ideju žene kao nekoga tko se brine o djeci i drugima itd. Sve su to, navode oni eksplicitno, neprihvatljive stvari. Baš kao što opisuje citirani tekst s početka, ideje na koje se oslanjaju ne da nisu "utemeljene na dokazima" – ne postoje takva istraživanja, nego je sve to "zasljepljujuće očito i najpodlijem umu.")
(Sve su to ideje protiv kojih se stalno moramo boriti, grad mora financirati tu borbu. Jedne novine pišući o raznim "uštedama" gradonačelnika napominju da će biti manje novaca za demografiju, ali će biti više novaca za testiranja na spolne bolesti. Zašto su liberalne novine odlučile baš te dvije stvari povezati? Vjerujem da se neki sjećaju slučaja brošure "stražnja strana" kada su udruge za "ljudska prava" uzele novac iz proračuna i pod krinkom "edukacije o spolnim bolestima" – spolni i zdravstveni odgoj se općenito u svijetu koristi u te stvrhe - objasnile djeci i mladima o stvarima koje smatraju od životne važnosti .)
 |
| Šaka |
