"Moderan život" kakvog ga prikazuju masovni mediji – u bezbroj romana, filmova, tv emisiji i kolumni – određen je vezama (izlaženjem) i karijerama.
Zapravo, "posao" se često ostavlja po strani (osim ako je "kul") tako da je život stvar veza – a veze su samo seks; iako se često prikazuje odgađanje istog – vjerojatno kako bi zaplet bio bolji.
(Vjerojatno
je učinkovitost narativa o odgađanju, u kombinaciji s privlačnošću
uspješne karijere, jedina stvar u modernoj kulturi koja sprečava
eksplicitno propagiranje radikalno simplificiranog razmišljanja o
modernom životu kao nečemu što je određeno samo seksom.
---
Ono što želim reći jest da je takav implicitni svjetonazor suvremenog društva.
Kada dijete ili tinejdžer pogleda u budućnost, to je ono što vidi, to je perpsektiva koja mu se nudi. Vidi karijeru, edukacije, obuku, poslove – i vidi izglede da izlazi s nizom (nadajmo se) privlačnih ljudi.
To je Život.
---
To je primarni trijumf Ljevice – isključili su brak i obitelj iz prikaza Modernog Života.
Brak i obitelj se moraju boriti da pronađu mjesto u okviru koji primarno zahtijeva obrazovanje/posao te serijsko izlaženje(veze).
Prikazi i
zagovaranje braka i obitelji danas moraju opravdavati napuštanje
primarnog modernog narativa o načinu života.
---
Radi se o teškom zadatku.
To znači da ukoliko želite prikazati brak i obitelj kao pozitivne stvari, poželjne, onda ih morate prikazati kao da pružaju superiorniji oblik života od onog koji se sastoji o karijere i veza.
Odnosno, s obzirom da život koji se sastoji od posla i izlaska nudi (iz tinejdžerske točke gledišta), napredak i stimulaciju, prestiž i uzbuđenje, samopouzdanje i snažne emocije - i to emocije od kojih lako možete pobjeći (uvijek možete napustiti posao, napustiti vezu, preseliti se negdje; tu vidite pornografsku privlačnosti "putovanja" u modernom umu) - onda morate prikazati brak i obitelj kao da nude slična "dobra" tim stvarima, uključujući mogućnost bijega.
Upravo je takav prikaz brakova i obitelji; prikazuje se ljude kako bježe od obitelji i braka – jer nisu u stanju ispuniti standarde koje nudi život karijere i izlaženja; nakon bjega ponovno postaju dio modernog života koji se usredotočuje na napredovanje u karijeri i serijske veze.
---
Stvari su se toliko promijenile da se prikazivanje braka i obitelji kao primarnog načine života smatra ne samo zatupljujuće i zaglupljujuće (što je bio stav avangardnih intelektualaca 19. stoljeća, stav koji se proširio poslije šezdesetih godina prošlog stoljeća) – nego je pogrešno.
Dakle pozitivno predstavljanje, ili zagovaranje, života utemeljnog na očekivanju (i nadi) braka i obitelji se sve više smatra aktivno zlim, treba ga spriječiti i kazniti.
---
Radi se o nevjerojatno sumornoj, ispraznoj, nihilističkoj i očajnoj životnoj perspektivi – scenarij u kojem se život sastoji od izlazaka i posla!
Radi se o planu koji može zadovoljiti osobu samo u najporemećenijem i najnestrpljivijem razdoblju mladosti; a i tada najviše na samo nekoliko godina. Nakon toga se radi o neizbježnom putu prema očaju i histeričnoj potrazi za distrakcijom, suicidalno beznađe masovnih razmjera.
Kada pogledamo svijet oko sebe, to ćemo i prepoznati.
PS
Auto je Bruce g. Charlton, Modern life - since the sexual revolution = dating and careers.
Već sam objavio postove slične tematike; Ako niste religiozni, onda ste ovisnik o seksu, Imanje cure/dečka i zabava kao smisao života, Mladi ne znaju što bi sa svojim životima , kategorija seksualna revolucija itd.
BGC je u pravu, upravo je to slika koju prezentiraju mediji, podučava obrazovni sustav i uvode političari. Postoje udruge i uredi – nevladini i kvazinevladini - kojima je zadatak boriti se protiv pozitivne prezentacije obiteljskog života. (Političke stranke u svojim programima eksplicitno navode da će se protiv toga boriti, obećavaju borbu protiv patrijarhata, različih izama i fobija. )
Ljudima, posebno mladima, nude se druge opcije.
Jedan citat (više nisam siguran od kuda);
Seksualni noviteti, putovanja na nova mjesta, kupovanje novih stvari, činjenje novih stvari... to je to; sve što jest. To je najveća zamisliva aspiracija suvremene intelektualne elite i svijet kojeg propagiraju 24/7 putem masovnih medija, svijet o kojem smo ovisni, svijet u kojem smo elektronički priključeni; svijet koji je izgrađen na namjernom zagovaranju grijeha, namjernoj destrukciji dobra.
Naravno, brak i djeca postoje kao opcija, ali jednoga dana, ne sada, ne još. I naravno, taj brak je takav da ga možete napustiti kada god to želite kako bi se posvetili stvarno vrijednim stvarima u životu - karijeri i izlaženju.
---
Prema BGC-u; Prikazi zaljubljivanja su svugdje, zapravo zaljubljivanje se koristi kao suprotnost braku. U braku polako nestaje zaljubljenost, on se pretvara u najboljem slučaju u neku vrste druženja, a u najgorem u dosadu i mučenje. U sekularnom prikazu, zaljubljenost je duhovna kategorija, ali bračni život nije.
Pita se gdje je prikaz idealnog braka kao uzvišenog i dubokog puta prema Bogu, koji nudi uvid Raja, obitelj kao mikrokozmos crkve i ljudskog stanja – rasprava o potencijalno vječnim posljedicama braka i obitelji. (Mjesto u kojem užici ne blijede, a patnja liječi.)
Svi znamo, jer je stalno u medijima, da je zaljubljivanje divno i sve što ide uz to. Unatoč tome što je ujedno stanje puno muke, ljubomore, gađenja, očaja i svega što ide uz to. Ali malo tko zna, zato jer nije u medijma, da isto vrijedi za bračni i obiteljski život, samo u većoj mjeri.
---
Iako u gornjem postu govori o tome da mediji prezentiraju život kao stvar karijera i veza, odnosno da prikazuju ljude kako izlaze i bave se svojim poslovima, zapravo ne postoji prikaz poslova. Možda neka serija prati život profesionalaca, ali ne radi se o uvjerljivom opisu posla.
Dodaje u komentaru;
U pravu ste da posao općenito nije dobro prikazan (uvijek me zanima naučiti o radu drugih ljudi, ali to je jako rijetko prikazano), ali isto tako postoji nerealni kult "kul poslova"(odnosno poslova visokog statusa) koje se prikazuje kao nešto zbog čega vrijedi odgoditi ili odreći se braka. Ona vrsta poslova koje ljudi rade besplatno (npr. umjetnost i mediji); i ona vrsta dobro plaćenih poslova za koje mediji stalno vele da isključuju različite skupine žrtvi (direktori velikih kompanija, kirurzi itd.)
Zanimljivo, kada uspiju dobite te "isključujuće" poslove, obično shvate na teži način zašto su toliko plaćeni. Zatim se žale da bi ti poslovi trebali biti manje naporni – iako bi trebali biti isto plaćeni; i bez da priznaju kako bi to značilo umanjivanje standarda kompetencije.
