Tekst u nastavku objavljen je početkom godine kao komentar na tada medijski aktualne teme vezane uz javnu molitvu i druge fenomene. U međuvremenu su se javili neki drugi "prosvjednici" pa možda komentari nisu toliko aktualni i reference nisu očite, ali svejedno objavljujem tekst.
Sve gore i gore, ustvrditi će naši sekularni sugrađani. Netko je napisao diplomski rad o materijalima u Bibliji, nisam čitao rad i ne znam je li neprimjeren području diplomiranja – možda bi već sama promjena naslova potpuno izmijenila percepciju rada, ali je navodno izazvao dosta reakcija iz kojih je vidljivo da pitanje kvalitete studija strojarstva nije ono što je svima najbitnije. Poznato je u što se takve rasprave pretvore pa ih nisam pratio ali sam naišao na izjavu ljevog intelektualac koji je zaključio da vjera ne smije zadirati u pitanja poput mostogradnje, arhitekture. strojarstva itd. (Pritom očito nije mislio na naprednjačku vjeru i ideologiju, na takve stvari se nikada ne reagira.)
Zanimljiva je implikacija koja se često javlja kod takvih komentara i komentatora o tome što vjerski život predstavlja. Prije par godina, imali smo slučaj rektora i “biblijskih vrijednosti” na koje se pozvao, tada su ga optužili da planira genocid različitih starozavjetnih plemena - ili nešto podjednako smislenog. (Zapravo je bilo još manje smisleno jer su ga optuživali da će promovirati nauk koji je upravo suprotan zajednici kojoj pripada.)
Teško je vidjeti na čemu su temeljeli takve napade. Slično tome, sumnjam da su ljudi zabrinuti oko toga da će neki stručnjak, pojednostavimo i recimo da se radi o vodoinstalateru katoliku, uplesti svoju vjeru prilikom obavljanja nekog zadatka. Nisam još čuo nikoga da se žali kako mu je vodoinstalater došao doma, izmolio nekoliko molitvi, uzeo novce i otišao. (Istina, možda će mu dimnjačar katolik odbiti pomoći "rješiti se" bližnjeg plinom - primjerice zbog materijalne koristi ili zato što ga sprečava da živi život kakvog želi - ali njegovo dimnjačarstvo kao takvo tu nije sporno.)
Prateći takvo razmišljanje, možda neke brinu i oni koji imaju krunice u vozilima, zamislite vozač – iliti kamiondžija kako ih je s prezirom nazvala jedna feministica u televizijskom nastupu, koji je vjernik. Pa taj ne mari za nikakve prometne znakove (i zakone). Nesumnjivo negira i fiziku pa misli kako mu se ništa neće dogoditi, misli da je dovoljno pomoliti se i oslanjati na vjeru. Ceste su pune katolika fundamentalista koji na putu do crkve stisnu gas i ne puštaju, samo kako bi došli što prije da ih svi vide – željni su pozitivnog publiciteta koje mediji daju katolicima koji javno svjedoče svoju vjeru.
Moramo spriječiti miješanje vjere u naše sekularno društvo i školstvo. Ukoliko odmah ne reagiramo tko zna što je sljedeće? Nećemo valjda uskoro u školama podučavati teoriju nastanka svemira koju je izmislio katolički svećenik Lemaitre, takve teorije treba ismijavati – dati im apsurdna imena, ako ne i zabraniti, jer svi znamo, kao što smo znali i tada, istinu o starosti svemira.
Posebna opasnost su oni koji tvrde da se ljudi razlikuju od ostalih životinja na neki bitan način – i da se živa bića na neki bitan način razlikuju od ostale materije, svi smo mi samo čestice. Svi znamo da su ljudi obični primati, i zato je opasno primjerice kada u saboru imate neznanstvene rasprave o transrodnosti. Čovjek je, poput svih ostalih primata, transrodno biće. (Malo je poznato da su prve riječi gorile Koko bile njene ispravne osobne zamjenice.) Oni koji to negiraju, negiraju znanost.
***
Već neko vrijeme organiziraju se molitve katoličkih muškaraca što također izaziva različite optužbe oko nakana. Nisam pratio što se sve objavljivalo, vidio sam par tekstova u sekularnim medijima u kojima aktivisti iz feminističkih udruga objašnjavaju o čemu se radi – poznata kritika o patrijarharnom ugnjetavanju i potrebi uništavanja tradicionalne obitelji koja je sama po sebi nedopustivo nasilje protiv kojeg se moramo boriti, ali same organizatore se nisu sjetili nešto pitati. (Istaknuli su citat van konteksta kojeg je objavio jedan od organizatora i na temelju tog su neupućenoj javnosti objasnili za što se zalažu. Ukratko, takva razina objektivnog izvještavanja.)
Tko se želi upoznati s nakanama i poviješću molitve može to učiniti (već duže vrijeme organiziraju različite susrete i molitve), ali ovdje mi je zanimljivo popratiti za što ih optužuju. Prilikom jedne od molitvi aktivistica je organizirala prosvjed i upozorila na silovanje žena. Optužila je molitelje da ohrabruju muškarce na takvo ponašanje.
Očito, radi se o apsurdnoj optužbi, ali iz nekog razloga nije rijetka. Na čemu aktivistica bazira takve izjave? Teško je uopće pratiti tijek takve optužbe (kada netko moli za čednost on moli za silovanja?!).
Kakvu sliku svijeta i muškaraca ima ta aktivistica? Još jednom, teško je vidjeti kako ljudi opravdavaju takvu optužbu. Postoje neke žene koje su nažalost proživjele traumatična iskustva, koje nisu u stanju razlikovati ljude odnosno koje u svakom muškarcu vide prijetnju (poput onih serijskih ubojica u američkim serijama o psihopatima koji u određenim osobama vide svog zlostavljača i nisu u stanju razlikovati stvarnost od svojih trauma i deluzija). Izuzev takvih tragičnih priča tko vjeruje u te optužbe?
Zamislite da se sastanete s prijateljem, raspravljate o poznanicima koje dugo niste vidjeli i obavijesti Vas da je jedan od njih, nazivimo ga Pero, postao pobožan – ono, mise radnim danom, potpuno poludio. Biste li pomislili i upitali; “Joj nemrem vjerovati da mali Pero ide okolo i siluje?” “Ma, ne siluje on toliko puno”, odgovara Vam prijatelj, “ on ti se više moli za silovanja i tak”
Ili zamislite razgovor dvoje molitelja; nakon krunice ustaje prvi, “Joj kak me leđa bole. Znaš, prošli tjedan su mi skoro napostovali unuku u importaneu kad je išla iz škole ali im je pobjegla, “Ma ne sumnjaj”; odgovara drugi, “ja sam dugo molio i sad su mi napokon napali ženu iza parkinga dućana.”
Protiv čega prosvjeduje ta žena? Mislite li da molitelji nisu za najstrože kazne za takve zločine, kazne koje bi nesumnjivo bile oštrije od onih koje bi predložili prosvjednici?
Zašto se na sam spomen obitelji ili očeva javljaju optužbe i izjednačavanje s najgorim patološkim perverzijama istog, zar stvarno nisu u stanju razlikovati osobe s narcisiodnim, paranoidnim i drugim poremećajima ličnosti od muževa kao takvih?
Svijet je za naprednjake jako jednostavan, uništiti sve što postoji i bolji svijet će se pojaviti. Zna li ona kolike su stope nasilja i zlostavljanja u alternativnim oblicama življenja za koje se, pretpostavljam, ona zalaže. Treba li prosvjedovati protiv njih? Odnosno, hoće li prosvjedovati protiv njih ili će i dalje zagovarati svijet u kojem se narušavaju veze i obitelji, u kojem pate djeca i žene, a onda će ustvrditi da je zabrinuta za patnju te iste djece i žena.
Najsigurnije mjesto i za ženu i za djecu jest "tradicionalna" obitelj. Stope nasilja i zlostavljanja su višestruko veće u drugim oblicima zajednice. Osnaživanje obitelji jest borba protiv nasilja i zlostavljanja.
Molitva za dobre očeve djeci i dobre muževe ženama jest upravo to, molitva za dobre očeve i muževe.
***
Među onima koji ismijavaju i napadaju molitvu našao sa i jedan glumac. Nije to ništa strašno, on vodi satirično kazalište, i normalno je da satirizira situaciju, jednom nevinom satirom je samo pokazao apsurdnost situacije i stao na pravu stranu povijesti. Inače je njegovo kazalište poznato po tome, svako malo obajvljuje satire svih političkih opcija i vrijednosti.
Sjećamo se kako je ismijao pokret zbog kojeg će žene sakatiti svoja tijela, gutati hormone i tako postati pravi muškarci; i kada se takve odluče ostvariti kao očevi i odu kupiti dijete koje će im poslužiti kao sredstvo k tom cilju možemo se samo diviti plemenitim namjerama. (Morali su ga kupiti, makar od krijumčara, znate li koliko se čeka inače na dijete, čak i nekoliko godina. Nije dijete novi auto ili građevinska dozvola da je normalno čekati ga godinama. Da, trgovanje i krijumčarenje ljudima je inače pogrešno, ali u ovom slučaju je socioekonomska situacija ljudi koji kupuju bolja od situacije ljudi koji su kupljeni tako da je to opravdano i plemenito; Ako su ih i kupili, kupili su ih od ljudi koji su ih željeli prodati, tu nema ništa sporno itd.)
I tako na tu nevinu satiru u kojoj se ismijavaju “klečavci” - ne i vjera, jer glumac je i sam vjernik, dobili su negativne reakcije. (Znamo da je vjernik jer se tako izjasnio, on se iskreno molio za uspješan gulaš – vodeći se valjda onim da je dolično moliti se za svaku stvar, koliko god da je mala, koju je dolično imati - i pritom je stiskao sliku Tita jednostavno jer je to jedina stvar koju je imao u čitavoj kleti. U svakoj kući tipičnog vjernika obvezno se nalazi takva stvar - slika Tita. Ima je ne zato što štuje njegovo djelo nego kao podsjetnik na moderne progone kršćana, dio je to nedovršenog umjetničkog djela, planira kasnije postaviti slike i svih onih ubijenih svećenika, časni i običnih ljudi su bili žrtva njegova režima.)
Njhove satire obično odlično prolaze pa su ih iznenadile negativne reakcije. Jednostavno ljudi nisu prepoznali da kada on kleči pred gulašom da on zapravo ne ismijava vjeru i vjernike nego iskreno moli. “hešteg samo ljubav, hešteg klečavci”, objavio je sa “trga sv. Vingorada”, a ljudi su to krivo shvatili, on širi ljubav i prihvaćanje različitosti - baš kao i Tito, valjda je on bio u pravu oko tih stvari.
Poručuje nam da je (I) vjernik i širi ljubav, ali i (II) da je satira reakcija na to da “živimo u 21. stoljeću i klečimo na trgovima”. Hrabro je ustao protiv onih koji “šamarima i batinama” dokazuju “svoju seksualnu orijentaciju”, koji “traže da žene budu u službi muškaraca”. (Opet imamo taj motiv nasilja kao obilježja muškarca i očeva, prvo silovanje, sada šamare i batine. )
Ostaviti ćemo profesionalcima da pišu satire jer je teško vidjeti kako satirizirati njihova razmatranja poput ”ako izgubimo vjeru da različito ide zajedno, onda prestajemo biti ljudi” (ajmo se “pomoliti za sebe, bez fotoaparata u rukama” itd.). Uspijevaju satirizirati sami sebe.
Kada razmislite malo dublje, shvatiti ćete da je njihov performans i objava bolja satira naprednjačkog razmišljanja nego razmišljanja molitelja. Nehotice su opisali svoj svjetonazor, to stvarno jest njihov život. Doslovno kleče pred stvari nedostojnom klečanja. To je sve što njih život stvarno jest. Štovanje trivijalnih i prolaznih stvari, opravdano banalim sloganima. Zagovaraju prekid života nerođenih, pohotno iskorištavanje drugih, štuju najveće zločince, ismijavaju molitelje. Možda ne štuju gulaš, ali kao da ga i štuju, radi o štovanju nečega što nije dostojno štovanja. Običnoj prolaznoj stvari bez ikakvog uporišta. Govore o 21. stoljeću, napretku, ljubavi (pohoti), kazalištu, možda o borbi protiv kršćanstva, ili jednostavno o hrani. Pokušavaju pronaći značenje tamo gdje ga nema, samoobmanjuju se da bi izbjegli nihilizam, otupljuju svoja osjetila pićem.
Nekako mi se čini da nisu iskreno zainteresirani čuti koje vrijednosti promoviraju i žive “klečavci” - molitelji kada govore o ljubavi misle na predanost istinskom dobru druge osobe ne prolaznu pohotu - i kome “služe” molitelji i njihove žene pa neću o tome, ali s obzirom da je postalo normalno da nevjernici objašnjavaju katolicima što je njihova vjera, možda bi trebalo uzvratiti uslugu i objasniti im nešto o njihovoj vlastitoj vjeri. (Iz nekog razloga, o kojem možemo samo nagađati, već dugo je prisutan trend u kojem različiti naprednjaci objašnjavaju katolicima što znači biti katolik; pritom pojam diskriminacije ili govora mržnje prema katolicima nije nešto što postoji kao zabrinutost. Ukratko, da biste bili pravi katolik ne smijete vjerovati kao katolik i ne smijete živjeti kao katolik. Pozivati će se na zapovijedi ljubavi, ali neće govoriti o ljubljenju Boga nego o "ljubljenju" grijeha, umjesto pokajanja za grijehe pozivaju na prihvaćanje i slavljenje istih, umjesto življenja vlastite vjere pozivaju na skrivanje i osuđivanje iste – sve to je, prema njima, ono što pravi katolik mora činiti. Uostalom, pojasniti će nam, Isus – druga božanska Osoba – bi činio upravo to.)
Jedan savjet za one koji žive u naprednjačkoj vjeri, kada se želite prikazati kao feministi, saveznici žena ili što već, onda nećete davati intervjue o tome kako vi vodite kazalište a žene vam u tome pomažu – kao da su vam sluškinje. Općenito cijela ideja da su vaše žene doma s djecom dok vi okolo putujete i zarađujete nije u skladu s vašom feminističkom vjerom.
Nedavno sam pročitao intervju s glumicom, prvi put sam čuo za nju ali predstavili su je kao ženu poznatog redatelja koji inače kroz svoj rad i djelovanje stalno promovira naprednjačke ideje. U njemu govori kako je teško biti majka i žena u društvu, i da ne planira imati više djece i vjerojatno druge naprednjačke stvari kojih se ne sjećam; Ali isto tako objasnila je da uči tekst dok kuha ručak, i uspijeva odigrati koju ulogu jer joj pomažu bake oko djece. Osim toga, voli raditi sa svojim mužem jer je sjajan. Drugim riječima, taj napredni muškarac ima doma naprednu ženu koja mu kuha i pere dok on radi što želi, ima bake – također žene – koje zaposli kada poželi nekamo izvesti svoju ženu, a ukoliko poželi, žena će sa zadovoljstvom odigrati ulogu točno kako joj on veli itd. Zvuči kao da bio mogao biti antijunak vlastite propagande. Inače postoji izraz za takve ljude, ali poput optužbi za različite izme, fobije i govor mržnje ne koristi se nikada za napredne sugrađane. (Koliko si "konzervativnih" parova može priuštiti takav raspored?)
Vratimo se mi našoj kazališnoj družbi i njihovoj naprednoj vjeri; kada se javno hvalite kako “žene danas ne trebaju kuhati” jer ste vi otišli u sv. Vinograd pit s muškarcima, ispadate poput onih pijanih krkana u potkošlju koji “šakama i batinama” rješavaju stvari –opis koji ste sami ponudili, ujedno i česti medijski prikaz tradicionalne obitelji. Vašim ženama nije potrebno Vaše dopuštenje da vam ne trebaju kuhati, one su svoja osoba, nisu vaše sluškinje koje vas doma čekaju dok se okolo opijate, sretne jer ste im dali dopuštenje da jedan dan ne moraju kuhati. Govorimo o samim osnovama feminizma, ništa kompleksno.
[Naišao sam kasnije na reklamu za njegov nastup pod nazivom; "Dobra večer došao sam po Vašu kćer" Za nastup su ga inspirirale vlastite misli kada je saznao da će mu se roditi kćer i da će ta kćer jednog dana izlaziti s mladićima. Očito, centar za mirovne studije je u pravu, ne možemo dovoljno rano uvesti građanski odgoj. Takvo heteronormativno cispatrijarharno nasilje u diskursu ne smijemo trpiti. Zamislite, on je odlučio da je fetus koji se nalazi u osobi s maternicom s kojom je imao odnos već dijete i da će mu ga ta osoba morati roditi, i na temelju organa ploda je nametnuo kojeg će biti roda. I ne samo to, nego već zna da će biti heteroseksualna, i iz nekog razloga smatra da je posjeduje, i da je na njemu da kontrolira njenu seksualnost itd.. To je nešto od čega će se svaka napredna osoba početi doslovno tresti, ali njemu je to materijal za smijeh. Neki ljudi jednostavno ne znaju ni osnove svoje vjere.]
Jednom kada savladate te osnovne stvari, onda treba objasniti da iako se zalažete za “reproduktivno zdravlje” žena (eufemizam za prekid života nerođenog djeteta) potpuno je pogrešno govoriti da su samo žene te koje imaju potrebe za takvim “reproduktivnim zdravljem” i uslugama. Zapravo, sama ideja da žene kao žene postoje je protivna naprednjačkoj vjeri. Naravno da se potrebno boriti za žene, ali isto tako, potrebno se boriti i protiv ideje žene. Tu stvari postaju dosta komplicirane, potrebno je još puno edukacije da bi svi to shvatili i prihvatili. (Nekada ćete u ime majčinstva opravdavati svakakve užase, a nekada ćete kažnjavati one koji tvrda da je majčinstvo ikakav faktor u životu žene. U jednom trenutku je nedopustivo tvrditi da se muškarci i žene nekako razlikuju, da su razlike išta više od društvene konvencije, a u drugom morate slaviti što neki tvrde da su muškarci rođeni u tijelu žene, to je biološki uvjetovano itd.)
Pohvalno je, iz naprednjačke perspektive, vidjeti sve te udruge koje se na trgu bore za prava žena, ali isto tako, jako je žalosno, iz naprednjačke perspektive, vidjeti sve te udruge koje se bore za prava žena i ignoriraju kompleksnost pitanja roda i spol. (Ženske udruge su nazadni element društva kojeg moramo i osuđivati kao takvog - dovoljno je pritom koristiti njihove vlastiti slogane.)
Pogledajte slike prosvjednika s trga, govorimo o pravima žena, ali neki od njih ne samo da nisu niti muško niti žensko, nego izgleda da nisu niti pripadnici ljudske vrste – i morate prihvatiti da je to sjajno, različitosti nas obogaćuju. Barem jedan od njih je neka vrsta transsvinjčeta, transpajceka ili kako se već danas politički korektno nazivaju transkopitari.
(I ne, ne govorimo o našem poznatom eurozastupniku koji se bori protiv drugotnosti žena svojim hrabrim istupima, akcijama i intelektualnim argumentima o tome kako njegovo samozadovljanje ne znači da je masovni ubojica. Zašto taj oronuli perverzni starac u sedmom desetljeću svog života ima potrebu javno pričati o tome da trlja svoje organe ostaje nepoznate, ali je u svakom slučaju napredno. Žene komentatorice su već primjetile koliko im je odbojan, i upitale se kako to doživljava njegova supruga. Valjda su ga s razlogom kasnije maknuli s tih "prosvjeda".)
Kako se trans-vrsna osoba osjeća kada svi pričaju samo o ljudima - muškarcima i ženama - možemo samo nagađati - kao trećetna?, ali sigurno je da pati i to je nedopustivo.
No, u nešto ozbiljnijem tonu, nesumnjivo je mnogima pružala poticaj da se pomole. Zapravo, cijela situacija će sigurno u mnogima probuditi motiv za molitvu - Ili napad na istu, kako tko kome služi.
***
Nekoć je bilo uobičajeno reći vjernicima da se moraju prestati miješati u politiku i javni život – nešto što im se stalno pokušava i "zabraniti" na temelju pogrešnog shvaćanja pojma sekularizma. Poručivali su im da se drže molitve. Ipak, kada su neki učinili upravo to, reakcije na molitvu su još burnije. Kako objasniti takve reakcije? Mogli bi se zapitati tko je taj kojeg toliko iritira molitva?
Ima onih koji izjednačavaju molitelje i aktiviste. Možda u određenom smislu to i možete tvrditi – radi se o ljudima koji se nalaze na javnoj površini - ali zar stvarno mislite da bi društvo trebalo podjednako tretirati one koji se zalažu za društvo koje podržava mladiće i djevojke koji zasnivaju obitelji i rađaju djecu, i one koji poručuju mladićima i djevojkama da su takva nastojanja negativna pojava, stvar različitih izama i fobija, mržnje, koji im čak poručuju da mogu slobodno rezati vlastite organe ukoliko je to nešto što u jednom trenutku žele. (Ekstremne operacije i cjeloživotni hormoni se iz nekog razloga predstavljaju kao prihvaćanje samog sebe kakvi jeste.)
Koji od njih zaslužuje potporu društva? Radi li se o istoj tvari?
Nekima, poput autora ovog teksta, očito je da postoje razlike. Razlike i potreba različitog tretmana je nešto što će priznati i oni suprotnog mišljenja, samo što će, u njihovom moralno invertiranom svijetu, tvrditi da moramo zabraniti katolicima da promoviraju - ili samo žive - svoj način života. Katolici nisu samo naivci koje treba ismijavati nego su zli, oni su protiv ljudskih prava. Oni se zalažu za čednost i obitelj, a čednost i obitelj nisu nešto čemu se možemo samo smijati, nego je zlo protiv kojeg se treba boriti.
Izjava saborske zastupnice dobro ilustrira fenomen; "od posmijehivanje nema ništa, morako krenuti u kontranapad!" (Ideja da je Crkva zlo s kojim se moramo obračunati nije ništa novo na ovim područjima. Spomenuta zastupnica je dobro upoznata kako je izgledalo obračunavanje u sustavu kojeg simpatizira. )
U razdoblju karnevala i maškara ljudi oblače različite kostime i društvo je spremno svašta tolerirati, oblačite li se kao muškarac ili žena svima je svejedno, ali ne očekujte da će društvo slaviti cjelogodišnje maškare.
PS
Polako "napredujemo" – točnije nazadujemo - kao društvo pa svakodnevno možemo svjedočiti pojavi svakakvih fenomena. Naravno, grijesi svih oblika nisu ništa novo, ali ovakvo slavljenje istih – i napadi na one koji im se protive - se čini kao novija stvar.
O povezanim temama sam već objavljivao u nizu postova, primjerice;
- U nedostatku otpora, bezumnost pobjeđuje upornošću - TD,
- Kako odgovoriti na ludost? - J.B,
- Raspravljanje (ni)je uzaludno
- Drugi val sekularizacije - II
- Zašto mnogi mrze kršćanstvo – Zapovijedi Ljubavi
- Đavlu je dovoljna jedna laž
- Ljevica uništava civilno društvo
- Ono što je za konzervativce negativno, za naprednjake je pozitivno
- O Moralnoj Inverziji
- Seksualna tjeskoba kao javna politika
- Ako niste religiozni, onda ste ovisnik o seksu
- Imanje cure/dečka i zabava kao smisao života
- Jesu li feministice ikada imale posao?
- O IK, rodu i rodovima vojske
- Hrvatska je najneuspješniji patrijarhat na svijetu
- Zašto imati djecu?
- Treba nam odvojenost Države i [crkve] Ljevičarstva
- Hrvatska je vjerska država
- Je li religija iracionalna?
- Zašto (ne) raspravljati sa Novim Ateistom...
- Tko želi biti ateist?
- Brak – najbolje oružje protiv siromaštva djece
- Kolektivizam i individualizam prijatelja dva
- Osam kćeri pohote
- Što je tako posebno kod seksa?
- V. o liberalnoj kulturi
- O Licemjerju
- Naprednjaci, umjetnost i "licemjerje"
- Idolatrija i Ateizam
- Zašto moliti?
To je tek mali dio postova, više u kategorijama; kulturna ljevica, seks, brak, obitelj, feminizam, politička korektnost, scijentizam, novi ateizam, znanost i vjera, povijest i filozofija znanosti, konzervatizam, ateizam, estetika itd.
Naravno, o svakoj temi koje sam se samo dotakao trebalo bi reći još puno toga. Ovdje sam samo reagirao na neke bizarnije izjave na koje sam naišao. Navikli smo na medijsku pristranost, i ne bi nas trebala nimalo iznenađivati, ali svejedno mediji pronalaze nove načine.
PPS
Post je kompilacija komentara na više tema, kako ga ne bih dodatno razvodnio skratio sam ga pa samo prenosim kao svojevrsne fusnote (neke su nastale tjednima kasnije od izvornog teksta);
[.] Svakodnevno čujemo da je teško biti žena u suvremenom svijetu, i to je nesumnjivo točno. (Iako pod time oni misle na nešto drugo, često ga koriste i kao svojevrsni politički slogan) Naravno da je teško biti žena, čim netko pozitivno progovori o ženskim vrlinama možete očekivati reakciju, čak i kada se radi o naprednim sekularnim ženama koje samo ustvrde da su sretne kada se mogu brinuti o obitelji – političke stranke će danas eksplicitno navoditi da je njihov plan boriti se protiv takvih ideja, nedopustivo je pozitivno govoriti o "tradicionalnim" ženskim vrlinama kao nečemu što žene posjeduju ili bi trebale razvijati. Tu je nažalost i opasnost za ženu da će je muškarac ostaviti iz kojeg god razloga jer brak danas ima manju vrijednost od običnog ugovora, opasnost da će je muškarac tjerati da pobaci vlastito dijete jer se ne želi brinuti o njemu i slične pojave koje pokazuju da su ženama zapravo potrebni dobri muževi, i da molitve muževa nekim ženama nisu odbojne. (U današnje vrijeme postoji i opasnost da će si vaš muškarac odrezati organ i postati žena, ali to je već malo ekstremniji slučaj, barem za sada.)
Teško je danas biti žena, ali postati žena je najlakša stvar na svijetu, dovoljno se takvim deklarirati. Kada su platili nekom glumcu da obuće haljinu i takav vodi program, dakle da glumi nekoga tko glumi da je žena, već je sutra davao intevjue kako je teško biti žena. Zvuči prilično uvredljivo za žene. (Uvredljivo je i za pripadnike takvih "manjina", platiti nekome da glumi takvu pripadnost – naprednjaci su stvarno slabo upoznati s vlastitom vjerom.)
[.] Nevjerojatno zvuče stvari za koje naprednjaci optužuju tradicionalne muškarce molitelje – jasno je da uopće nisu svjesni za što se zalažu takvi muškarci. Naravno, konzervativne vrijednosti za koje se stvarno zalažu bi im bile još manje prihvatljive jer su suprotne apetitima i vlastitoj volji koja upravlja njihovim životima, ali barem ne bi čitali takve bizarne optužbe. (Isto tako, čak i kada bi se "skeptici" educirali o odnosu vjere i razuma ne znači da bi svi odmah prihvatili teizam, ili barem napustili svoj proturječni naturalizam i materijalizam, ali barem ne bi čitali bizarne optužbe.) Ipak, njihovog spominjanja nasilja sam se sjetio kada sam pročitao vijest da je policija plesala na trgu protiv nasilja U neka druga vremena policija bi postavljala vješala za silovatelje i ubojice žena, ali srećom sada smo puno napredniji. Nadajmo se samo da neki bećar u blizini nije spomenuo stražnjicu jer će ga država opet osuditi što je zgriješio protiv "rodne ravnopravnosti" i diskriminirao "na temelju razlike u spolu" - o muškim stražnjicama mu je valjda dopušteno pjevati. (Vulgarni bećar nije uzor, i možda treba zakonski odgovarati, ali ne zbog onoga za što je osuđen.) Pravobraniteljica budno nadzire krši li itko svetost "rodne ravnopravnosti", spremna je inkvizirati je li došlo do kršenja zakona protiv takve blasfemije.
[.] Nužno je potvrđivati nečiji samoizabrani identitet, ukoliko to ne činite, najviše instance vlasti i sudstva spremne su reagirati. Zašto je to nužno činiti? Ne zato jer je takav identitet odgovara stvarnosti - upravo suprotno, ako kažete nekom muškarcu da nije pravi muškarac - jer primjerice nije feminist - nitko neće reagirati, ali kada to kažete ženi koja se predstavlja kao muškarac onda će reagirati, upravo zato jer znaju da ste u pravu.
[.] Podržavati nečiju zabludu o vlastitom identitetu je najveća ljubav, pravo suosjećanje, zdravo je živjeti otuđen od stvarnosti, sakatiti vlastiti tijelo kako bi se takvim prezentirali. Svi koji se protive su mrzitelji. Zastrašujuće statistike o psihološkom stanju takvih osoba nakon primanja "terapije" su takve samo zato jer im društvo ne pruža dovoljno potpore.
[.] Pogledao sam emisiju u kojoj je jedan stari fratar promovirao obiteljski život i zajedničku molitvu, ispričao je kako to čini već pola stoljeća, zatim je nazvala slušateljica i ustvrdila da bi ga trebalo biti sram, kako može promovirati takve stvari kada njen muž nije takav, stalno ju psuje (bogopsovka) i ponižava, pije, ne pada mu na pamet moliti se itd. Iz nekog razloga ta nesretna žena je mislila da fratar promiče takvu vrstu muškaraca, ali ne samo da takav muškarac nije ono što promiče fratar nego je čista suprotnost. Isto tako, ne samo da takav muškarac nije ono što zagovaraju molitelji, nego je čista suprotnost. Pritom ne mislim da su suprotnost u smislu da su suprotni svemu lošemu pa bi to bilo dobro, nego se radi o ljudima koji su suprotni u svojim karakteristikama; npr kontroli impulsa, količini empatije, narcističkom opijanju koje ne mare za utjecaj na bližnje, vremenskom horizontu, itd. Jednostavno se radi o potpuno oprečnim karakteristikama.
[.] Ovih dana [svibanj, 2023] slušao sam raspravu - američki podcast - o važnosti muževa/očeva za duhovni život obitelj, dio argumenata bio bi previše za sekularne čitatelje, ali osvješčuje zašto je baš ta točka toliko "kontroverzna". Izgleda da neki žele muškarce koji su potpuno pasivni, ovisni o različitim opijatima, idolopoklonici koji ne mare što se događa u životima njihove vlastite žene i djece. (Djeca su ionako vlasništvo različith vladinih i kvazinevladnih ureda. Uskoro će ih poslati vama "doma" samo kako bi ih nahranili i kako bi se naspavala, odmorila za novi dan koji pripada njima.)
[.] Projeciraju li prosvjednice možda svoja iskustva veza s "muškim feministima" i sličnim naprednjacima na molitelje. Jednostavno su navikle da ih muškarci tretiraju na određeni "ljigavi" način i ne mogu si zamisliti da postoje muškarci koji se razlikuju od toga. Muškarci koje će zanimati one kao osobe, koji će tražiti od njih da pokažu, ne dio tijela, nego sebe. Stvarno sumnjam da je itko od prosvjednica ikada bio u vezi s muškarcem koji bi molio krunicu na trgu. (Distopijske fantazije o kojima govore nemaju veze sa stvarnošću.)
[.] Pročitao sam prije par mjeseci izjavu jednog istaknutog političara oporbene stranke koji je ustvrdio da se njegova stranka protivi programu roditelja odgojitelja jer isključuje žene iz društva - ne tržišta rada, društva!? (To je razlog zašto se protivi mjeri.) Prema njemu nedopustivo je olakšati ženama koje to žele da provode vrijeme sa svojom obitelji. Zamislite kakvu perverznu viziju društva ima taj čovjek kada smatra da žene koje odluče brinuti o djeci, obitelji i zajednici zapravo nisu dio društva. Ako žene koje provode vrijeme sa vlastitom djecom ne sudjeluju u društvu tko onda sudjeluje, što uopće društvo jest i koji mu je cilj? (Hoće li ikoga iznenaditi činjenica da je on jedan od stručnjaka koji su odlučivali o oštrim mjerama zbog kojih su žene bez obitelji bile bez ikakvog društvenog kontakta.)
PPPS
Iako se u gornjem tekstu osvrćem i na činjenicu da glumac nije dovoljno naprednjačkog razmišljanja pa mu je uzalud proglašavati se takvim - i to na temelju dvije njegove objave - kasnije sam se upoznao s time da njegovo ismijavanje i napadanje kršćanstvo nije nikakva iznimka niti slučajnost. (Moja primjedba o njegovoj nedovoljnoj naprednosti učinila mi se zanimljivijom kada sam prvotno neupućeno mislio da se radi o prosječnoj osobi prosječnog razmišljanja, nekom komedijašu, koja se naivno odlučila upustiti u određenu vrstu signaliziranje i samohvale bez da je stvarno svjesna što radi, ali na temelju njegovih ranijih radova koje sam kasnije vidio, jasno je da tu nema nikakve ishitrenosti, njegovo ismijavanje kršćanstva nije nimalo slučajno niti je išta novo - što se naravno moglo naslutiti već na temelju njegove jedne objave.)
Dakle, nije uopće postojala potreba analiziranja, stvari su prilično jasne od početka, koji gubitak vremena. No, ipak objavljujem tekst da ne završi s ostalima neobjavljenima, od nekud moramo krenuti, sljedeći postovi samo što nisu.
---
Gornji tekst se bavi sa prva dva medijski promovirana prosvjeda. Kasnije je bilo još nekoliko "prosvjeda", pohotni eurozastupnik je tako na jednome upozorio da ga sve to podsjeća na srednji vijek i na gospodina s brčićima. Što je zajedničko tim razdobljima, poznato je samo njemu. Izgledno da su to jedina razdoblja i povijesna "događaja" koja su mu poznata. Očito, ne poznata u smislu da zna nešto o njima, nego da je za njih čuo. Dodao je da ga to podsjeća i na Iran, takva primjedba valjda daje jednu modernu educiranu feminističku notu. Usput se zapitao gdje su ti molitelji bili kada je trebalo, odnosno gdje su bili '91? S obzirom da su neki od organizatora rođeni poslje završetka rata, jedino što mu mogu odgovoriti je "OK, coomer!" Naravno, možda je čovjek u pravu, i samo je pitanje vremena kada ćemo se vratiti u 527. godinu; Žao mi je žene, ali selimo se nazad u Bijelu Hrvatsku.
