John C. Wright u What’s Wrong With The World Part XVI —Ugly komentira promjene nakon industrijske revolucije (prenosim samo dio);
Nešto strašno se dogodilo. Umrla je ljepota.
Prva stvar koju bi vremenski putnik kroz vrijeme primjetio kada bi ga iz povijest doveli u muzej moderne umjetnosti je prevladavajuća ružnoća.
Ako je vjerovati ilustratorima časopisa znanstvene fantastike, sretni stanovnici vremena koja će tek doći odjevat će se u toge, plašteve i tunike, pazeći na raskoš i elegantnost, baš kao što su to činili naš srednjovjekovni i antički preci. Samo je moderno doba dosadno i otrcano.
Istina, nisu sve klase bile dobro obućene, niti je dobra odjeća nekog doba uvijek prikladna, ali ono što karakterizira moderno doba nije slučajna ružnoća kao rezultat umijeća, nego namjerna i nevjerojatna ružnoća kojoj težimo zbog nje same.
Nikada takvo što nije postojalo u povijesti. Radi se o mazohizmu.
Primjere umjetničkih djela muzeja moderne umjetnosti ne treba niti nabrajati. Glazba je prepuna bezumnih zvukova, deranja i vulgarnih stihova. Ples nema forme i svodi se na spastične trzaje. Poezija je nerazumljiva. Romani se bave preljubima, samoubojstvima, ljudskom degradacijom i perverzijom koja je toliko bitna za nihilističku srž modernizma.
Od svih ljudi, upravo je žestoka Ayn Rand predložila teoriju estetiku koja objašnjava inače nebjašnjivo obožavanje ružnoće zbog ružnoće same.
Njena teorija je da umjetnost izražava umjetnikov osjećaj života. Glazba, ples, dekoracija i slikarstvo, drame, pjesme i priče koje su prisutne u određenoj kulturi pokazuju vrijednosti te kulture.
Antički grci su klesali kipove muškaraca heroja zato što su Grci vjerovali u herojski život, gdje je cilj života bila vrlina, božanska vrlina, a heroji povijesti su bili sinovi bogova; a asteci su podizali monstruozne kipove krvoženih bogova izbeljenih očiju i isplaženjenog jezika zato što je njihov stav o životu i ulozi čovjeka u životu bili monstruozni. Umjetnost je reprezentacija najviše vrijednosti.
Što moderna umjetnost predstavlja? Ona predstavlja moderne vrijednosti koje Rand identificira kao; vulgarnost, nerazumnost, nakaznost, besmisao, bezumnost, morbidnost.
Horor prisutan u umjetnosti nije slučajnost, niti se radi o novoj teoriji estetika; radi se o posljedici istih pravila estetike koja su uvijek vrijedila. Sada kada su moderni ljudi izgubili razum i savijest, ljubav za dobrotu i osjećaj ljudskosti, modernjaci mogu jedino ponuditi bljuvotinu i izmet.
Ljepota je stvar ukusa, reći će ne kako bi objasnili prirodu ljepote, nego kako bi je se rješili. Poput polilogista koji tvrde da je logika proizvoljna, ili politički korektnih koji tvrde da su riječi proizvoljne, ili relativista koji kaže da je etika proizvoljna, tvrdi se da je ljepota proizvoljna.
Oni koji su pročitali C.S. Lewisu "That Hideous Strength" prisjeti će se scene "objektifikacijske sobe" u kojoj je glavni lik upoznat s okolinom u kojoj je sve suptilno ili grubo nepravilno, proizvoljno, besmisleno, asimetrično ili groteskno. Takva slika je slika koja se nalazi u muzeju moderne umjetnosti.
