Ponekad možete čuti savjet da bi nešto "trebali izbaciti iz sebe". "Savjet" je to koji se posebno daje mladima. Mladoj osobi se poručuje da se upusti u određene aktivnosti kako bi to "izbacila iz sebe".
Aktivnosti o kojima govorimo su one koje su same po sebi pogrešne - konzumiranje određenih opijata, raskalašenost, nepromišljeno ponašanje itd.
Ne bih ulazio u to zašto itko daje takve savjete, ali pretpostavljam da pokušaj lažne i površne uvjerljivosti leže u ideji da će osoba koja osjeća privlačnost (ili slabost) prema određenom ponašanju upuštanjem u isto jednostavno zadovoljiti svoje potrebe i tako to "izbaciti" iz sebe - kasnije to neće činiti.
***
Naravno, ako malo razmislite shvatiti ćete da se radi o lošem savjetu. Savjet je loš ne samo zato jer Vam savjetuju da činite nešto što je pogrešno činiti nego jer upuštanjem u takvo ponašanje nećete to izbaciti iz sebe. Savjet preokreće stvarnost.
Nećete to "izbaciti" iz sebe nego upravo suprotno - "ubaciti" ćete u sebe.
Ukoliko svojim umom odabirete činiti nešto loše uskoro će vaša volja i osjećaji pratiti takvu odluku. Razviti ćete takvu naviku, porok.
Umjesto da osoba (p)ostane odrasla zrela osoba - pravilno formirana osoba s razvijenim vrlinama, ona će upuštanjem u takvo ponašanje postati sklona ili čak ovisna o takvom ponašanju. (Zbog toga često neće biti u stanju moći normalno funkcionirati u određenim područjima.)
Koliko često ste čuli da je netko nakon godina kockanja to jednostavno "izbacio" iz sebe, ili nakon konzumiranja većih količina raznih opijata odjednom postao "slobodan" i to "izbacio" iz sebe? Priča obično ide upravo suprotno. Upuštajući se u takvo ponašanje kroz duži period osoba to i "ubaci" u sebe.
(Neke razine ovisnosti postanu takve da ne možete živjeti bez njih – doslovno ne možete živjeti bez njih, postale su dio vašeg organizma.)
Još apsurdniji – i danas vjerojatno rašireniji – primjer jest gledanje sadržaja "za odrasle". Poručiti mladoj osobi da će gledajući takav sadržaj to izbaciti iz sebe je očito pogrešno. (Jasno je to već iz činjenice da se stalno upušta u takva ponašanja, dakle nije "izbacila" takvo ponašanje .) Dogodilo se upravo suprotno, ona je to "ubacila" u sebe. (Podaci o vrsti sadrzaja i o dobi u kojoj su djeca izložena takvom sadržaju pokazuju da se radi o "ubacivanju".)
Posljedice ubacivanja takvog sadržaja u sebe možete prepoznati svugdje oko nas. (Činjenica da će ih mnogi negirati pokazuje nam još jednu od posljedica.)
Nitko nije postao čedniji kršenjem šeste (ili devete) zapovijedi.
PS
Vjernik koji je svjestan grešne naravi čovjeka shvaća da činjenjem grijeha ne čini dobro, ne samo zbog grijeha samog kojeg naravno treba izbjegavati nego i zbog posljedica grijeha.
---
Možete reći da ponekad loše iskustvo (i/ili glas savjesti) dovede do toga da osoba ne želi ponoviti takvo ponašanje, ali savjet o kakvom govorim se ne daje s time na umu. (Savjet o kojem govorim nije probaj nešto loše pa ćeš vidjeti koliko je zapravo bezvrijedno i loše, i koliko je apsurdno odreći se viših stvari zbog toga.)
"Izbacivanje" kroz grešno ponašanje nije nešto što funkcionira ili postoji. (Istina je da se ljudi ponekad više ne mogu nositi s posljedicama ili što već, pa se više ne upuštaju u takvo ponašanje, ali tu se ne radi o "izbacivanju".)
Čovjek ima dovoljno stvari s kojima se mora boriti, ne čini si nikakvu uslugu ukoliko dodatno "ubacuje" stvari u sebe.
PPS
Ili da iskoristim moderniju analogiju, ako u "algoritam" svog života ubacujete određeni sadržaj onda će vam algoritam i prikazivati takav sadržaj. Ponekad i desetljećima kasnije. (Ne "izbacujete" ništa nego samo "ubacujete" u svoju neuronsku mrežu - stvarnu ili virtualnu.)
"Nevolja i tjeskoba doći će na svakoga, koji čini zlo“ (Rimljanima 2, 9)."
