Otac isusovac ne govori drugačije kada na početku Soulier de satin moli za svojega nepopravljivog brata Rodriguea: "Ako želi nered, neka to bude takav nered koji uključuje potres i rušenje okolnih zidova, koji su mu priječili spasenje..."
Pomalo je drska ta teologija. Priznaje to sam sv. Augustin: "Usuđujem se reći", piše on, "kako je oholima korisno zapasti u kakav bjelodan i otvoren grijeh, po kojem mogu postati nezadovoljni sa sobom samima, poštu su već pali, sviđajući se sami sebi. (...) Pokrij im lice sramotom, piše psalamist, i potražit će tvoje ime, Gospodine!" [...]
---
Oni imaju kao predmet zadovoljstva koja su nam zajednička sa životinjama i takvim grijesima čovjek se, na neki način, pretvara u životinju." No životinja je manje zlo od vraga. Može čak postati dobra životinja. Pod krutim štapom sramote, može ponovno uzbrdo. Bilo to i poslije bezbroj padova, bilo to u svojemu posljednjem uzdahu, može se samo jednim zamahom vinuti više od nekoga tko nije nikada tako nisko pao. Bog će se poslužiti njegovim spolom da ga, kao na ularu, dovede do tora.
Ipak, upozorava FH;
Bila bi najveća opasnost računati s tim milosrđem i zadržavati se u stanju pada. Time bih udvostručio oholost. Moj nakadni krik bio bi prazan. Moj pad, samo još jedna poza.
PS
Raniji postovi; Načelo nutarnjeg života; Bog ne sakrive naše grijehe nego ih briše, kategorija tri puta duhovnog života itd.
