O grijehu, otkupljenju i sreći – Euler

„Zloupotrebom svih ovih putova koji bi nas trebali voditi do vrline, postajemo sve zlobniji i skrećemo s jedinog puta koji nas vodi do sreće.

Tako shvaćamo istinu dogmi naše svete religije, koja nas uči da grijeh udaljava ljude od Boga i čini ih nesposobnima da postignu istinsku sreću.“

„Uvjereni smo da su svi ljudi ogrezli u grijehu i da obični motivi koje pružaju događaji u svijetu ne bi bili dovoljni da nas oslobode njegovih okova. Stoga je bilo potrebno upotrijebiti izvanredne metode kako bi se razbili lanci koji nas vežu za porok, što je učinila beskonačna Božja milost kada nam je poslao našeg božanskog spasitelja. To je misterij predubok za naša slabašna prosvjetljenja.

Ali iako nevjernici pronalaze prigovore, iskustvo nam jasno pokazuje da je to vrlo dobar način da se ljude vrate vrlini. Treba samo pogledati apostole i prve kršćane koji su se u to uvjerili. Njihovi životi, njihove smrti, a posebno njihova patnja pokazuju nam ne samo najuzvišeniju vrlinu, već i najčišću Božju ljubav. Samo to je dovoljno da nam pokaže istinu i božanstvenost kršćanske religije; jer je sasvim sigurno da nas djelovanje i učinak nekih iluzija ili neke ljudske prijevare ne mogu učiniti istinski sretnima.“

Preuzeto iz Eulerovih Pisama, radi se zaključku pisma (CXIII) koje je u Condorcetovu izdanju izostavljeno.

Stariji postovi povezane tematike; Grijeh [1/3] Definicija, Dobrovoljnost i grijesi propusta - G.E.M. Anscombe, Grijeh [3/3] Izgnanstvo Boga i otkupljenje čovjekovo - G.E.M Anscombe, Osam kćeri pohote, Znate li tko ste u priči o Isusu i grešnicima?, itd.

O prigovorima "slobodnomislećih" (novo) ateista – Euler

Euler u svom djelu Obrana (.pdf) odgovara na prigovore slobodnomislećih filozofa, zaključuje;

Ova razmišljanja trebala bi doista uništiti prigovore slobodnih mislilaca; a čini se da su značajnija nego što zapravo jesu. Slobodni mislioci još nisu iznijeli nijedan prigovor koji nije odavno najtemeljitije opovrgnut. Ali budući da ih ne motivira ljubav prema istini i budući da imaju potpuno drugačije gledište, ne bismo se trebali čuditi što najbolja opovrgavanja ne vrijedi ništa i što se najslabije i najridkuloznije razmišljanje, koje se tako često pokazalo neutemeljenim, neprestano ponavlja. Kad bi ti ljudi zadržali i najmanju strogost, najmanji ukus za istinu, bilo bi ih sasvim lako odvratiti od njihovih pogrešaka; ali njihova sklonost tvrdoglavosti to čini potpuno nemogućim.

[...] Bez obzira koliko su očiti i nepokolebljivi principi na kojima smo upravo utemeljili božanstvo Svetog pisma, nema nade da su dovoljno učinkoviti da spase slobodnomisleće i libertine od njihovog glupog ponašanja i da ih natjeraju da se odreknu svojih zlih putova. Naprotiv, Sveto pismo nas uvjerava da će njihova drskost nastaviti rasti, posebno pred kraj, a točno ispunjenje ovog proročanstva još je jedan dokaz božanstva i objave. Međutim, svim srcem se nadam da će ova razmišljanja biti spas nekim ljudima koji nisu potpuno iskvareni i da će vratiti na pravi put one koji su imali nerazumnost i nesreću slušati opasne ideje.

---

U jednom od Pisama Euler zapisuje mladoj princezi;

"Vaša Visost će biti ogorčena kad sazna da takva vjerovanja postoje, a ipak su danas prečesta među ljudima koji vjeruju da su samo oni mudri i koji glasno ismijavaju one koji u svijetu pronalaze najistaknutije znakove Stvoritelja koji je suvereno moćan i pravedan. Beskorisno je upuštati se u raspravu s tim ljudima. Oni ostaju nepokolebljivi u svom uvjerenju i poriču najuglednije istine. Ono što psalmist kaže je istina: 'bezumnik reče u svome srcu da nema Boga'"

O Kontradikcijama u vjeri i u znanosti – Euler

Iz Eulove Obrane (pdf); 

Što se tiče argumenata koje su iznijeli ovi protivnici i prividnih proturječja za koja tvrde da su u Svetom pismu, ne bi bilo beskorisno započeti primjedbom da ne postoji znanost, bez obzira koliko čvrst bio njezin temelj, protiv koje se ne mogu iznijeti jednako snažni ili čak i jači prigovori. Postoje i prividna proturječja koja se na prvi pogled čine nemogućima za riješiti. Ali budući da smo u poziciji vratiti se primarnim načelima tih znanosti, to pruža sredstva za uništavanje tih argumenata. Međutim, kada se ne dovedu do kraja, te znanosti ne gube ništa od svoje sigurnosti. Zašto bi takvi slični razlozi bili dovoljni da uklone svaki autoritet iz Svetog pisma?

Matematika se smatra znanošću u kojoj se ništa ne pretpostavlja što se ne može izvesti na najjasniji način iz primarnih principa našeg znanja. Ipak, bilo je ljudi daleko iznad prosjeka koji su vjerovali da su pronašli velike probleme u matematici, čija su rješenja nemoguća; time su zamišljali da su ovu znanost lišili svake njezine sigurnosti. Doista, ovo razmišljanje koje predlažu toliko je varljivo privlačno da je potrebno mnogo truda i uvida da bi se precizno opovrgnulo. Međutim, matematika nije umanjena u očima razumnih ljudi, čak ni kada ne razjašnjava te probleme u potpunosti. Pa onda kakvo pravo slobodni mislioci misle da imaju pri odbacivanju Svetog pisma zbog nekoliko smetnji koje uglavnom nisu ni približno toliko značajne kao one u matematici?

U matematici se također susrećemo s rigorozno dokazanim tvrdnjama koje, kada se ne ispitaju s najvećim stupnjem pažnje, izgledaju kao da su u međusobnoj suprotnosti. Mogao bih ovdje navesti nekoliko primjera kada njihova složenost ne bi zahtijevala dublje znanje matematike nego što pretpostavljam da ima većina čitatelja. Ali barem mogu sa sigurnošću reći da su te prividne kontradikcije mnogo značajnije od onih koje se navodno nalaze u Svetom pismu. Unatoč tome, nitko ne predlaže odbacivanje sigurnosti matematike. Ta sumnja ne postoji čak ni kod onih koji nemaju sposobnost potrebnu da opovrgnu te kontradikcije i dokažu da one ne vrijede.

O spoznaji Boga (i sreći) – Euler

Matematičar Euler zapisuje u svojoj "Obrani Božanske Objave od Prigovora Slobodnomislitelja";(Prijevod u nastavku je napravljen na temelju eng. prijevoda - pdf ovdje, putem gtranslatea uz minimalno uređivanje.)

Savršenstvo razumijevanja sastoji se u spoznaji istine, iz koje se istovremeno rađa spoznaja dobra. Glavni cilj te spoznaje je Bog i Njegova djela, budući da sve druge istine do kojih razmišljanje može dovesti čovječanstvo završavaju s Vrhovnim Bićem i Njegovim djelima. Jer Bog je istina, a svijet je djelo Njegove svemogućnosti i Njegove beskonačne mudrosti. Dakle, što čovjek više uči upoznavati Boga i Njegova djela, to će dalje napredovati u spoznaji istine, što jednako doprinosi savršenstvu njegovog razumijevanja.

Najveće savršenstvo razumijevanja sastoji se, dakle, u savršenom poznavanju Boga i Njegovih djela. Ali budući da je takvo znanje beskonačno, nije moguće njegovo razumijevanje. Posljedično, suvereno savršenstvo razumijevanja može se pripisati samo jednom Bogu. Čovjek, u svom stanju, može shvatiti to znanje samo u vrlo malom stupnju. Međutim, s obzirom na to, može postojati vrlo značajna razlika koja se temelji na raznolikosti sposobnosti razumijevanja, tako da jedan čovjek može shvatiti mnogo više ovog znanja od drugog. Dakle, da bi se postigla sreća, koja ovisi o razumijevanju, čovjek mora uložiti sve svoje napore da sve više i više širi svoje znanje o Bogu i Njegovim djelima. Što više čovjek može proširiti to znanje u odnosu na intelektualnu sposobnost, to se smatra sretnijim.

---

[...] Doista, sve dok u sebi osjeća otpor prema istinskom dobru, odnosno Božjoj volji, to je samo po sebi siguran znak brige i unutarnjeg nemira od kojeg istinsko blaženstvo mora biti potpuno izuzeto. Dakle, ne postoji ništa što bi čovjeka moglo učiniti savršeno sretnim osim, prvo, dovoljne spoznaje Boga i njegovih djela, i drugo, potpune podložnosti Njegovoj volji i božanskoj volji.

---

[...] Ali mi drugi ljudi nailazimo na najveće poteškoće u postizanju ovog sretnog stanja razumijevanja i volje. Onaj tko je imalo upoznat s poviješću, ne može zanemariti koliko lažnih i potpuno apsurdnih ideja većina ljudi ima o Bogu i božanskim stvarima. Čini se da uzrok ove distrakcije nije bio u razumijevanju samom, jer iako većina ljudi zloupotrebljava to razumijevanje u mnogim aspektima, posebno u spoznaji Boga, čini se da razuzdane želje i strasti imaju primarni utjecaj na njih.

Ukratko o Eulerovim vjerskim predanostima

Nabrojati matematičke doprinose Leonharda Eulera bio bi popriličan zadatak. Ukoliko ste ikada u životu vidjeli matematičku formulu onda ste vidjeli nešto u čemu je imao veliku ulogu. (Uveo je i popularizirao notaciju koja je danas prihvaćena u matematici, ali to je tek manji dio njegove važnosti u povijesti matematike.)

Živio je u 18. stoljeću kojeg neki nazivaju "Dobom razuma". Razdoblju kada je u krugovima u kojima se kretao bilo pomodno negirati da vjera ima ikakvu ulogu u intelektualnom životu (zapravo da je protivna istom), ali upravo je Euler, koji je branio božansko nadahuće Svetog Pisma i Kristova poslanja u svijetu, koji je branio istinu kršćanstva, postao najpoznatijim predstavnikom matematike.

Poznat po svojim vanrednim vještinama, Laplace ga je opisao kao "gospodara sviju nas", a Arago je zapisao da je "računao bez vidljivog napora", kao što obični ljudi dišu, ili kao što orlovi lete nebesima. Netko je opisao kraj njegov života s "prestao je računati i živjeti.".

O Eulerovim vjerskim uvjerenjima saznajemo najviše iz njegovih "Pisama" [Lettres à une princesse d'Allemagne, sur divers sujets de physique et de philosophie] u kojima na pristupačan način njemačkoj princezi objašnjava suvremena znanstvena znanja, ali i njihovu povezanost s filozofijom i teologijom.

Drugi izvor je njegov rad u kojem odgovara na prigovore božanskom nadahnuću Svetog Pisma, Rettung der Göttlichen Offenbarung gegen die Einwürfe der Freigeister [Obrana Božanske Objave od Prigovora Slobodnomislitelja]. Ne bavi se toliko Svetim Pismom nego prigovorima koje su dali tzv. "slobodnomislitelji".

Condorcet, urednik jednog francuskog izdanja Eulerovih "Pisama" odlučio je ukloniti dio razmišljanja (povezanih s filozofijom i religijom) koja je jednostavno proglasio suvišnim. Ipak, uklonjeni dijelovi nisu bili suvišni, i ponekad su bili bitni za dokaze o kojima je govorio, ali u njima je govorio o stvarima koji upućuju na pogrešnost "slobodnomisliteljske" pozicije i prigovora pa su izgledno upravo zbog toga uklonjeni, odnosno promijenjeni. Kao što je i sam primjetio, postoji okruženje ljudi koji ismijavaju religiju s najdrskijom samovažnošću. (Takvo izdanje je služilo kao osnova za prijevode na druge jezike. Prema tome, čak i oni koji su čitali spomenuta Eulerova razmišljanja nisu svjesni koliko je Euler zapravo bio uvjeren u istinu kršćanstva, koliko je žarko živio vjeru i koliko je prezirao "nove filozofe".)

Iz takvih "uredničkih odluka" može se zaključiti da im je cilj bio prikriti Eulerovo kršćanstvo, zaštiti nevjernike, jer teško je osobu poput Eulera odbaciti poznatim optužbama. (Takvo "uređivanje" nije rijetkost i u slučajevima drugih znanstvenika ranijih razdoblja.)

Nisam nikada detaljnije istraživao njegova vjerska uvjerenja i zapise, ali prenosim par citata iz rada "The God-Fearing Life of Leonhard Euler"(pdf) koji donosi kratki pregled njegova života i teoloških razmišljanja. U dokumentu (pdf) "A Defense of the Revelation against the objections of freethinkers, by mr. Euler, Followed by thoughts by the author on religion, omitted from the last edition of hist letters to a princess of germany." možete pročitati jedan engleski prijevod njegove "Obrane" uz komentar suvremenog prevodioca o izmjenama u spomenutom francuskom izdanja "Pisama".

---

Rođen je u švicarskoj obitelji protestanskog propovjednika, studirao je filozofiju te se planirao posvetiti teologiji. Od svoga oca naučio je osnove matematike te je primao poduku od matematičara Bernoullia koji je prepoznao njegov talent pa se na kraju ipak posvetio matematici. Pomoću Bernoullijevi sinova došao je do akademski pozicije u Rusiji, a kasnije se preselio u Prusiju.

Matematičar koji je postao Papa - II

U postu "Matematičar koji je postao Papa" (iz 2013.) prenio sam nekoliko crtica iz života monaha i učenjaka Gerberta Aurillaca(946-1003), matematičara koji je kasnije postao papa Silvestar II. (Ime Gerberta Aurillaca pretpostavljam nije toliko poznato. Općenito ono što je prosječan čovjek čuo ili zna, odnosno što misli da zna o povijesti znanosti je više no upitno.)

U svakom slučaju, zahvaljujući sveprisutnim medijima čuli smo za jednog drugog matematičara koji je ovih dana postao papa, Roberta Francisa Prevosta. Istina, sadašnji papa se nije bavio matematikom, i s obzirom na njegovu novu ulogu teško je vjerovati da će se tome stići posvetiti.(Kada govori o izazovima umjetne inteligencije fokus mu nije na matematičkim modelima, niti bi to itko očekivao od njega.)

Sadašnji papa je dakle primjer "poznatog" vjernika za kojeg nije toliko poznato da je matematičar; a postoji i mnoštvo matematičara za koje možda nije poznato da su bili vjernici.

Cauchy je jednom primjetio;

"Kršćanin sam; a to znači da vjerujem u božanstvo Isusa Krista, zajedno s Braheom, Kopernikom, Descartesom, Newtonom, Fermalom, Leibnitzom, Pascalom, Grimaldijem, Eulerom, Grudinom, Boškovićem, Gerdilom; sa svim velikim astronomima, liječnicima, geometričarima povijesti... Moja uvjerenja nisu 'rezultat naslijeđenih predrasuda', već dubokog ispitivanja… Bilo mi je veliko zadovoljstvo pronaći svu plemenitost i velikodušnost kršćanske vjere u svojim cjenjenim prijateljima."

Cauchy je branio katoličku vjeru, u vrijeme političkih previranja i kaosa kojeg su stvarali njegovi "racionalni" suparnici, zbog svojih lojalnosti imao je problema s dobivanjem pozicije. Njegova stalna obrana vjere, prijateljstvo sa isusovcima, promoviranje katoličkog obrazovanja nije baš najbolje prihvaćena kod svih.

Cauchy je u svojoj vjeri pronalazio inspiraciju za matematičke i znanstvene uspjehe;

 "Kršćanska vjera je toliko povoljna za napredak znanosti i razvoj najplemenitijih sposobnosti našeg inteletkta".

Osuđivao je intelektualnu pomodnost svog vremena i pokušaje da se postavi priroda protiv samog njenog Autora, da se stvorenja dovodu u stanje trajne pobune protiv Stvoritelja, da se čak i znanosti iskoriste protiv Boga Samoga. Prema njemu, jedini stvarni cilj znanosti mora biti potraga za istinom.

---

Naravno, postoje i drugi matematičari koje bi mogli dodati sličnoj listi, od poznatijih koji su djelovali prije današnjeg vremena specijalizacije; Nikola Kuzanski, Napier, Bernoulli/ji, Stokes, Riemnan itd. Također je zanimljivo spomenuti Cantora koji je nekoliko svojih razmatranja namjenio upravo tadašnjem papi Lavu. (Spomenimo samo kako Cantor nije bio preskroman u shvaćanju svoje uluge u istraživanju beskonačnosti za koje je smatrao da ima teoloških implikacija.)

Većina navedenih matematičara je bila upoznata s područjem teologije(i filozofije). Neki su je aktivnije studirali, neki su samo podučeni o njoj. Takvo obrazovanje i uvjerenja su nesumnjivo imala utjecaja na njihovu kreativnost, doprinijela njihovom razumijevanju svijeta i matematike kao vrste jezika kojim opisuju stvarnost, motivirala su njihovu potragu za istinom. (Matematika je bila još jedan način da se dive i da slave Stvoritelja.)

Danas je takvo što pak rijetko. Intelektualna moda današnjeg vremena nije sklona ni filozofiji (i klasičnom obrazovanju), a još manje teologiji (posebno određenim teologijama). Iako će se govoriti o inspiraciji i misteriju, pa i o istini i o ljepoti, pokazivati će ravnodušnost, nezainteresiranost ili čak prezir prema onome što je srž racionalnog znanja.

Brian Holdsworth – yt kanal

Ljudi konzumiraju sadržaj kroz razne servise, s vremenom neki gube, a neki drugi dobivaju na popularnosti. Blogovi primjerice već dugo nisu popularni, određene društvene mreže su također zastarijele, dominiraju neke novi načini stjecanja i širenja informacija. Ipak, uvijek će postojati prostor i potreba za onime što je dominirali stoljećima, ukoliko želite stvarno shvatiti neke fenomene morati ćete im posvetiti više pažnje i vremena, pročitati knjige (ako ne i knjižnice). Naravno, kroz druge umjetnosti komuniciramo mnoge istine koje je inače nemoguće iskomunicirati. Ponekad jednom slikom (ili fotografijom) možemo učiniti puno.

Ne znam gdje ljudi provode vrijeme, jesmo li se vratili na usmenu kulturu, što znači sadržaj od par sekundi, kako utječe na ljude (koji nisu svjesni, niti mogu biti svjesni na koji način im se preporuča sadržaj i kako taj sadržaj utječe na njih), kako utječe na mlade i djecu koja nisu nikada ni upoznala drugi način. U svakom slučaju takva je situacija u kojoj se nalazimo.

Na servisima poput youtube moguće je pronaći mnoštvo kanala, ukoliko vas zanima sadržaj katoličke tematike vjerojatno se već naišli na različite komentatore, bitno.net je u članku Strani katolički podcasti i sadržaji koje vrijedi pratiti nabrojao popularnije. Ne bih ulazio u to što tko tvrdi, ali čini se da u novijim medijima nisu toliko popularni oni glasovi koje glavni mediji vole promovirati. U medijima će dominirati "liberalni" i "progresivni" (zapravo krivovjerni) glasovi, ali neki od najpopularnijih katoličkih glasova u novijim medijima su začuđujuće pravovjerni. (Možda je to samo znak toga da ne postoji drugo mjesto gdje bi mogli izraziti svoje zabrinutosti.)

Iako su određeni oblici cenzuriranja popustili, ili su se ljudi toliko navikli da izbjegavaju koristiti "sporne" izraze i teme, još uvijek će vas ili zabraniti ili umanjiti Vaš doseg ukoliko komentirate stvare na način kojeg netko smatra neprimjerenim.

---

Dakle, postoji mnoštvo kanala, ja bih samo spomenuo jedan yt kanal, onaj Briana Holdswortha, katolika kanađanina. U zadnje vrijeme se više posvetio kanalu pa češće objavljuje, a kroz godine sam znao naići na različita zanimljiva promišljanja. Prije no što sam uopće pogledao ijedan njegov video nije me toliko privlačio njegov kanal, mislio sam da je netko tko pokušava biti "kul" (u onom modernističkom smislu), ali upravo je takav pristup nešto što kritizira (one koji misle da crkva mora biti "kul" i "relevantna" – u takvom modernističkom shvaćanju.)

Objavio je već poveći broj videa, nisam ih sve pogledao, neke teme me toliko ne zanimaju (primjerice razna protestanska pitanja), ali me se dojmilo nekoliko snimki u kojima razrađuje teme koje se rijetko kada spominju, bilo mi je drago čuti da se netko bavi njima iako desetak minuta nije dovoljno da se kaže sve što bi se trebalo reći. Ponekad se radi o temama o kojima se raspravlja, ali mi se sviđa njegov pristup.

Nekoliko snimki me gotovo potaklo da im posvetim poseban blogpost, ali nisam to nikada učinio. Mislim da je, ako se ne varam, izbrisao nekoliko videa tako da nažalost ne mogu pronaći par primjedbi u kojima je sjajno artikulirao neke fenomene. (Primjerice da, iako je istina kako njegova mala djeca ne razumiju latinski, ona ne razumiju niti "sakralni engleski", razumiju samo ono što vide, primjerice u dimu tamjana prepoznaju naše molitve koje se dižu Bogu itd.)

Nema potrebe prepričavati snimke koje i sami možete poslušati, mislim da su zanimljive, s korisnim uvidima ili barem jednostavnom i korisnom prezentacijom. 

Njegov kanal možete pronaći ovdje – Brian Holdsworth.

---

Ipak, nekoliko poveznica na snimke s kanala različite tematike;  Are Christians a Bunch of Posers?; How to Revive theCatholic Church; The Reason Christianity is Dying in the West; Why is Modern Art so Bad?; Lies You've Been Taught About Christianity; What Are Conservatives Thinking!?!, Don't Fall For This Accusation itd. 

Make Church Music Great Again; We Need Better Music for Mass; Keeping Youth in the Church; Attending My First Latin Mass; The Vatican Nativity Scene; Villagers Hear Gregorian Chant For the First Time; Female Altar Servers are a Bigger Problem Than You Think; The Most Striking ChangeSince Vatican II; The Church Can't Go Back to 1950; Projector Screens at Mass - Why not?; Jedna tema koja mi se čini vrijednom istraživanja; Is Worship Supposed to Look Like This? itd.

U videu Exposing our Priests to Embarrassment se bavi kontrastom na koji neke svećenici shvaćaju vlastitu ulogu (razlika "modernističkog" i "tradicionalističkog" shvaćanja). 

Video The Church's Response to Celebrity Converts Needs to Improve skreće pažnju na nešto čemu smo mogli svjedočiti i na našim područjima, potrebno je oprezno pristupiti obraćenicima koji unatoč "iskustvima" koja su imali, nisu odmah u stanju ispravno ih protumačiti. Nuditi ih kao primjer ili vođe često nije razborito jer postoji još puno toga što moraju naučiti i proživjeti. (Najveći "sveci" imaju svojih nesavršenosti, sklonosti lakim grijesima, opasnosti da se vrati teškim grijesima. Za nekog tko je tek na početku svog puta opasnosti i izazovi su nažalost često preveliki.)

Sakrament ispovijedi je nešto što će se često napadati (i prezirati, ismijavati), česti su i zahtijevi da se zakonski zabrani prakticiranje tog sakramenta, u Seal of Confession is Under Threat... Again primjećuje da bi nedostatak anonimnosti jednostavno doveo do toga da osobe ne bi ispovjedale takve stvari.

Još nekoliko snimki; It's Not About Relationship, It's About Religion, The Sin of Being Rigid, The Reason Youth Leave the Church, My Worst Experiences as a Catholic itd.

Što god prigovorili nekim njegovim snimkama, čini mi se kao jedan od najzanimljivih katoličkih komentatora.

PS

Snimke su na engleskome, možete uključiti titlove ("CC") i u opcijama uključiti prijevod na hrvatski što dovoljno dobro funkcionira.