Jedna od najupečatljivijih razlika
između Novih Ateista i, primjerice, Freuda ili Nietzsche je
spremnost prethodnih da se pozabave prirodnom teologijom u njenom
području. To ne znači da su došli daleko u svojim nespretnim
pohodima – radi se o poprilično neodlučnim i amaterskim stvarima,
ponekad i bolno sramotnim.
Tako Lawrence Krauss pokušava
odgovoriti na skolastički aksiom
nihil ex nihilo fit (“ništa ne može nastati iz
ničega”) u svojoj knjizi A Universe from Nothing, u kojoj
tvrdi na temelju teorije struna, kako je vibracija u
deseterodimenzionalnoj struni sve započela. Kao što je već Feser
istaknuo, čak i ako prihvatite da je teorija struna točna, Krauss
je već priznao upravo onaj srednjovjekovni aksiom kojeg je mislio
da pobija, s obzirom da je struna (uz pretpostavku da postoji) nešto.
Mat.
Sada je Alex Rosenberg oprezno
zakoračio u ovo područje sa knjigom The Atheist’s Guide to
Reality, gdje znanstveni redukcionizam postaje – ne postoji
drugi izraz za to – punokrvni reductio ad absurdum. Igrom
slučaja, Times Literary Supplement dao je filozofu Anthonyu
Kennyu da ocjeni knjigu, možda zato što ga ne možete optužiti za
pristranost u ovoj raspravi, s obzirom da je u prošlosti dao teške
kritike klasičnom kršćanskom teizmu jer se oslanja na "zastarjelu
aristotelijansku kozmologiju."
Međutim, takvi skeptički zaključci
nisu doveli Kennya do agresivnog ateizma; kao što je napisao u
svojoj knjizi The Unknown God: "Zaključio sam kako ne
postoji nešto poput Boga skolastika ili racionalne filozofije; ali
naravno to nije jedini mogući koncept Boga."
Bez obzira što ortodoksni vjernici
misle o Kennyevu putovanju kroz desetljeća od klasičnog teizma do
nečega neodređenijeg, on barem ne propušta nijednu priliku da
udari po svima: njegova averzija prema apsolutizmu se podjednako može
upotrijebili i protiv Novih Ateista, koji pokazuju apodiktični
apsolutizam u svojim argumentima zbog kojih se čine nepokolebljivi
pred protudokazima, baš kao i stvari koje pronalazimo u
kreacionističkim udžbenicima.
U svojoj nedavnoj knjizi God and the
New Atheism, teolog John Haught je opisao ovaj kvazi-religijski
apsolutizam među Novim Ateistima sumirajući njihovu poziciju kroz
sedam točaka "vjerovanja":
- Osim prirode, koja uključuje ljudska bića i naše kulturne kreacije, ne postoji ništa. Ne postoji Bog, ne postoji duša, i ne postoji život poslije smrti.
- Priroda ima podrijetlo u sebi, nije Božja kreacija. (eng. self-originating)
- Svemir nema cjelokupni smisao ili svrhu, iako se životi pojedinaca mogu živjeti svrhovito.
- S obzirom da ne postoji Bog, sva objašnjenja i svi uzroci su posve prirodni i može ih se razumjeti samo kroz znanost.
- Sve značajke živih bića, uključujući ljudsku inteligenciju i ponašanje, mogu se objasniti kroz čisto prirodne termine, a danas to obično znači kroz evolucijske, posebno darvinističke termine.
- Vjera u Boga je uzrok nebrojenih zala i treba je odbaciti zbog moralnih razloga.
- Moralnost ne zahtijeva vjeru u Boga, a ljudi se ponašaju bolje bez vjere nego s njom.
Freud i Nietzsche su bez sumnje imali
dogmatskim predanosti, ali oni bi barem prepoznali kako su šesti i
sedmi aksiom prilično apsurdni. Bili su previše upoznati sa zlom
koji vreba u ljudskom srcu kako bi smatrali da ga je moguće
jednostavno izbaciti jednostavnim napuštanjem Boga.
Imajući to na umu, ono što je zapravo
novo kod Novih Ateista je njihovo oslanjanje na oksimoron: izgleda da
stvarno vjeruju u utopijski Darwinizam – vjerski utemeljenu
znanost. U skladu sa time, već dugo smatram kako je najbolji (ako ne
i jedini) način odgovaranja na takav dogmatizam opustiti se i
prepustiti Novim Ateistima da se objese o vlastito uže. Tu dolazi
Kenny, koji prenosi njihove pretpostavke u neku vrstu ateističkog
Katekizma:
Glavna načela ove filozofije su sažeta u nizu pitanja i odgovora: Postoji li Bog? Ne. Koja je priroda stvarnosti? Ono što fizičaru kažu. Koji je smisao svemira? Nema ga. Koji je smisao život? Također. Zašto sam ovdje? Samo luda sreća. Djeluje li molitva? Naravno da ne. Postoji li duša? Je li besmrtna? Mora da se šališ. Postoji li slobodna volja? Nema šanse! Koja je razlika između ispravnog i pogrešnog, dobra i zla? Ne postoji moralna razlika između njih.
Vrijednost ovog sažetog ateističkog
katekizma je ta što izravno i nezaoblizano vodi Rosenberga do jednog
od najatraktivnijih zaključaka od sve Novo Ateističke literature; a
Kenny uživa ukazivati na Rosenbergove očite apsurde:
Jedna od Rosenbergovih najekstravagantnijih tvrdnji je kako nitko nikada ne misli o ničemu. [...] Njegov argument ide ovako: um je identičan mozgu, dakle misao mora biti događaj u mozgu. Ali nijedna gruda neurona ne može biti o nečemu. Iz toga slijedi, nijedna misao nije o ničemu.
Ova odsutnost referentnosti prema
vanjskom svijetu bi naravno uključivala i sve "misli"
Rosenbergove knjige. Mat još jednom.
Autor teksta je Edward T. Oakes, izvorni članak A Baltimore Catechism for the New Atheists.
PS
Citirani su različiti autori, ali članak mi se učinio zanimjivim kao definicija vjerovanja Novih Ateista. (Naravno ne spadaju svi ateisti u tu skupinu). Što se tiče Rosenberga, Feser je imao seriju postova na tu temu, vidi Rosenberg roundup. Već sam pisao o sličnim stvarima; Arthur Eddington - objašnjava li znanost naše misli ?, Zaslijepljeni Scijentizmom, Kako se oporaviti nakon scijentizma, O piscima Novog Ateizma, Olakšava li kvantna fizika vjerovanje u Boga? ...
