Uvodne napomene:
Tekst u nastavku je preuzet iz rada "What is Marriage?", autori su; Sherif Girgis(Princeton University Department of Philosophy), Robert George(Princeton University - Department of Politics), Ryan T. Anderson (University of Notre Dame Department of Political Science). Možete ga preuzeti ovdje(["download this paper" i ispunjavanje captche]).
Rad se bavi pitanjima poput; Što je to brak? Kako bi legalizacija homoseksualnog braka utjecala na Vas? Ako nije dopušteno istospolnim zašto je neplodnim parovima? Nije li brak što god mi kažemo da je? Zašto ne proširiti postojeće norme na gay zajednicu? i drugim sličnim pitanjima. Izdvojio sam samo jedan dio članka, reference na članke nisam pisao, ali ih možete pronaći u izvornom članku - baš kao i definicije koje koriste, a objašnjene su ranije u članku. Mislim da je izdvojeni dio jasan, ali za potpuno shvaćanje možete pročitati članak u cijelosti. (Pojam konjugalni brak sam prevodio kao tradicionalni brak).
Kako će istospolni brakovi utjecati na Vas i Vaš brak?
U ovom trenutku neki revizionisti
odustaju od filozofskih napada na brak i jednostavno pitaju "Koja
je šteta?" Čak i ako smo u pravu, je li provođenje našeg
stajališta dovoljno važno da opravda emocionalne i druge poteškoće
koje će neki možda iskusiti jer njihove spolne veze neće biti
prepoznate? Zašto bi država trebala brinuti o nekom apstraktnom
moralnom principu? Revizionisti često opisuju te prigovore sa
pitanjem "Kako bi homoseksualni brakovi utjecali na vaš brak?"
Prvo treba primijetiti kako to pitanje možemo postaviti i
zagovornicima homoseksualnih brakova koji se protive, primjerice,
poliamornim zajednicama: kako bi prepoznavanje takvih zajednica
utjecalo na nečiji brak? Ako je takva vrsta pitanja presuđujuća
protiv bračnog(eng. conjugal) stava o tome koje zajednice trebamo
priznati, onda to možemo upotrijebiti i protiv revizionista. Zapravo
takva pitanja ne potkopavaju nijedan od stavova jer, kao što će se
implicitno složiti i mnogi revizionisti, javne institucije poput
civilnog braka imaju veliki utjecaj na našu kulturu – što znači
da utječu i na naše živote i odabire.
Zagovornici tradicionalnog stava
odgovaraju na ovo pitanje navodeći kako će ukidanje postojećeg
koncepta braka oslabiti društvenu instituciju braka, umanjiti vrijednost raznospolnog roditeljstva kao ideala,
i ugroziti moralnu i vjersku slobodu. U nastavku kratak pregled na
koji način;
1. Slabljenje braka
1. Slabljenje braka
Nitko ne djeluje u vakumu. Mi svi
preuzimamo razmišljanja (uključujući i ona o tome što je brak i
što brak iziskuje od nas) iz kulturnih normi koje su djelomično
oblikovane zakonom. Doista, i sami revizionisti to implicitno
priznaju. Zašto bi inače bili nezadovoljni civilnim zajednicama za
istospolne parove? Poput nas, oni shvaćaju da je državno
prihvaćanje nekog koncepta braka bitno jer utječe na razumijevanje
institucije braka u društvu. Redefiniranjem braka, zakon bi poručio
kako je brak fundamentalno namijenjen emocionalnom zajedništvu, a ne
tjelesnom ili djeci, i da se bračne norme odnose na takvu zajednicu.
Kako su emocije nedosljedne, smatranje braka samo emocionalnom
zajednicom bi dovelo do porasta bračne nestabilnosti – i pomutilo
bi posebnu vrijednost prijateljstva, unije srca i uma.
Još važnije, kako ne postoji razlog
zašto bi primarno emocionalne zajednice, kao ni obično
prijateljstvo, bile trajne, ili ograničene na dvoje, takve norme
braka bi imale sve manje i manje smisla. Kako bi ljudi sve manje
shvaćali racionalnost takvih bračnih normi, ljudi bi osjećali sve
manju obavezu da žive prema njima. I kako bi ljudi sve manje bili
sposobni shvatiti vrijednost braka kao određene vrste zajednice,
ljudi bi sve manje mogli prepoznati intrinzične razloga za ulazak u
brak ili ostajanje u braku sa osobom za koju nemaju stalne jake
osjećaje. Drugim riječima, pogrešna politika braka će narušiti
razumijevanje vrste veza koje supružnici formiraju i održavaju što
će vjerojatno dovesti do narušavanja poštivanja bračnih normi
koje su nužne za opće dobro.
Filozofkinja Elizabeth Brake koja
podržava zakonsko prepoznavanje veza bilo koje veličine, spolnog
sastava i raspodjele odgovornosti tvrdi, "brak ne omogućuje
samo pristup određenim pravnim mogućnostima; on također omogućuje
partnerima da pokažu važnost svoje veze i zazivaju društveni
pritisak na obvezivanje". Naravno, bračna politika može
krenuti u krivom smjeru – i već je - na mnoge načine. Mnogi od
današnjih javnih oponenata revizionističkog stava – primjerice
Maggie Gallagher, David Blankenhorn, katolički biskupi – su se
također suprostavili drugim pravnim promjenama koncepta braka. Ovdje
se bavimo pitanjem istospolnih zajednica, ne zato jer su one same
toliko bitne, nego jer se radi o temi žustrih rasprava čiji
rezultati imaju široke implikacije na reforme koje bi ojačale našu
bračnu kulturu.
Istina je da su društvene i pravne
promjene već umanjile veze koje su vezivali supružnike sa nečim
izvan sebe, samim time sigurno i jedno za drugo, ali prepoznavanje
istospolnih zajednica bi značilo uništavanje preostalih veza. U
konačnici, pridržavanje bračnih normi je već u padu, posebno veza
između braka, tjelesne zajednice i djece. Prihvaćanje
revizionističkog stava ne bi samo umanjilo nego i uništilo te
temelje, bez ikakve nade da će se okrenuti postojeći trendovi i
očuvati društvena korisnost zdrave bračne kulture.
Korisnost braka se podjednako odnosi i
na djecu i na supružnike; djeca najbolje prolaze po većini
indikatora zdravlja i blagostanja kada žive sa vjenčanim biološkim
roditeljima, a daljnja erozija bračnih normi bi nepovoljno utjecala
na djecu, tjerala bi državu da ima veću ulogu u njihovom zdravlju,
obrazovanju i općenito formiranju. Što se tiče odraslih, oni u
najsiromašnijim i najranjivijim sektorima društva bi osjetili
najteže posljedice; a općenito odraslima bi naštetili jer bi
slabljenjem društvenog očekivanja koje podržava brak otežali
pridržavanje bračnih normi.
2. Umanjivanje vrijednosti
razno-spolnog roditeljstva kao ideala
Kao što smo vidjeli [Part I.B], pravnim priznavanjem tradicionalnog braka(eng. conjugal marriage) društvo učvršćuje ideju kako je zajednica muža i žene (kao pravilo i ideal) najprikladnije okruženje za odrastanje i podizanje djece – ideal čija je vrijednost snažno potkrijepljena najboljom dostupnom društvenom znanošću. Štoviše, primijetite kako potreba za usvajanjem (kada je taj ideal praktički nemoguć) nije argument da promijenimo definiciju civilnog braka, jedinstvena pravna struktura potpore i poticaja je namijenjena upravo jačanju idela, socijalno i praktično – minimizirati potrebu za alternativnim, pojedinačnim odredbama.
Međutim, ako istospolno partnerstvo
priznamo kao brak, ukinuli bi taj ideal iz zakona: nijedna javna
institucija više ne bi učvrščivala ideju da djeca trebaju i majku
i oca; da muškarci i žene u prosjeku imaju drugačije doprinose
roditeljskom odgoju; i da dječaci i djevojčice trebaju i imaju
koristi od majke i oca na različite načine.
U tom slučaju, ako neki nastave
smatrati brak bitno povezanim uz djecu, poruka bi bila da je
domaćinstvo dvije žene, ili dva muškarca, kao pravilo, podjednako
prikladna za podizanje djece tako da nije važno (čak ni kao pravilo)
odgajaju li djecu majka i otac, ili uopće odgajaju li ih roditelji
različitog spola. S druge strane, ako se veza između braka i
roditeljstva umanji, kao što mi mislimo da hoće, nijedna vrsta
dogovora ne bi bila predložena kao ideal.
No oba načina razmišljanja bi bitno
oslabila razinu društvenog pritiska i poticaja (kojeg ima institucija
braka) na muža da ostane uz svoju ženu i djecu. Ukoliko djecu ne
odgajaju oba roditelja, ona će trpjeti na načine opisane društvenom
znanošću.
3. Ugrožavanje moralnih i vjerskih sloboda
Zbog toga što je državno neutralno
vrednovanje po ovom pitanju (odgovarajućih oblika i normi brakova)
nemoguće ukoliko će biti ikakvog bračnog zakona, ukidanje
postojećeg razumijevanja braka bi značilo da su istospolne i
raznospolne romantične zajednice ravnopravni pravi brakovi. Država
bi tada morala smatrati sve koji zagovaraju postojeći oblik braka,
netolerantnim osobama koje rade neosnovane i uvredljive razlike. Kao
što su objasnili Marc Stern (American Jewish Committee) i mnogi drugi branitelji
prava na savjest, to bi potkopalo vjersku sloboda i pravo roditelja
na obrazovanje i odgoj svoje djece.
Već smo vidjeli kako su upotrijebili
antidiskriminacijske zakona kao oružje protiv onih koji, zbog
savjesti, ne mogu prihvatiti revizionističko razumijevanje spolnosti
i braka: U Massachusettsu, katoličke udruge su bile prisiljene
odreći se organiziranja usvajanja jer nisu želje, protivno
uvjerenjima, smještati djecu u istospolne zajednice. U Kaliforniji,
sud je presudio da škola može zabraniti učenikov rad koji govori
protiv homoseksualnih radnji zbog štetnih primjedbi koje "se
protive djelovanju škole ili pravima drugih učenika.", a još
jednom u Massachusettsu, sud je odlučio da javne škole mogu
podučavati kako su homoseksualne veze moralno dobre unatoč
prigovorima roditelja koji se sa time ne slažu.
Stav kako zagovaranje tradicionalnog
koncepta braka nije ništa drugo nego oblik mržnje (eng. bigotry) je
toliko duboko ukorijenjena među revizionistima braka da je jedna
priča u Washington Postu rezultirala osudama zbog novinarske
pristranosti jer je implicirano kako je jedan zagovornik
tradicionalnog braka "promišljen" i "razuman".
Gnjevni čitatelj su uspoređivali opisani profil sa članom Ku Klux
Klana. Kolumnist New York Timesa prozvao je zagovornike
tradicionalnog braka mrziteljima(eng. bigots), čak je istaknuo
jednog autora ovog članka po imenu. U isto vrijeme, organizacije
koje zagovaraju pravno redefiniranje braka se opisuju kao
organizacije za "ljudska prava" i protiv "mržnje".
Implikacije su jasne: ako brak pravno redefiniramo, onda će
vjerovanje koje je svako ljudsko društvo nekoć držalo o braku –
da se radi o muško ženskoj zajednici – biti sve više smatrano
dokazom moralne ludosti, zlobe, predrasuda, nepravde i mržnje.
Nabrojano nije predstavljeno kao
argument za prihvaćanje tradicionalnog stava o braku, ako je naš
stav pogrešan onda može biti opravdano da država ponekad tretira
istospolne i raznospolne zajednice podjednako, a građani mogu
opravdano ponekad smatrati suprostavljena razmišljanja štetnim.
Ipak, s obzirom na naše argumente o tome što brak stvarno je, ovo
su važna upozorenja o posljedicama prihvaćanja neutemeljenog
koncepta braka. Ova razmatranja bi trebala motivirati one koji
prihvaćaju tradicionalni stav, ali im nije lagano predvidjeti
posljedice zakonskog ukidanja istog.
Ukratko, brak zaslužuje našu
pozornost više od drugih moralnih ciljeva zato što je toliko
dimenzija općeg dobra ugroženo ukoliko umanjimo moralnu istinu o
braku. Iz istog razloga, izbjeći trenutne rasprave tako što ćemo
potpuno ukinuti zakon o braku bi značilo pokazati krajnju
nepromišljenost. Gotovo nijedno društvo koje je ostavilo nekog
traga nije to učinilo bez nekog oblika regulacije seksualnih veza.
Kao što smo pokazali u Part I.E.1 (i kao što sugeriraju podaci u
Part I.B.2), dobrobit djece nam daje snažne promišljene razloge za
pravno priznanje i zaštitu braka.
PS
PS
Možete pronaći razne online snimke predavanja Roberta P. Georgea o ovome i sličnim pitanjima; primjerice The Clash of Orthodoxies(1.dio) - odnosno(Q&A) odgovor na pitanje koji su sekularni argumenti protiv istospolnih brakova u ovoj snimci -> (10) The Clash of Orthodoxies