"Već neko vrijeme razmišljam kako je
libertarijanstvo (posebno društveno liberalno libertarijanstvo)
nerješivo nedosljedno. S jedne strane, glavna poanta
libertarijanstva je navodno ukloniti državnu prisilu iz naših
života što je više moguće. Predstavlja se kao antiteza
totalitarizmu.
S druge pak strane, lijevo nastrojeni
libertarijanci također često žele ukloniti sve prisile i društvene
pritiske koje dolaze od samog društva, a to je projekt koji
zahtijeva puno uplitanja vlasti.
Libertarijanska potpora gay brakovima
je vjerojatno najbolji primjer. Brak je institucija koja je nastala
prije naše vlade. U postojećem obliku je nastala unutar organskog
društva, a podržava je tradicija i kultura. Vlada samo prepoznaje
tu instituciju jer se radi o temeljenom i integralnom dijelu našeg
društva tako da ju je praktički nemoguće ne prepoznati.
Uvesti gay brak znači ukloniti
instituciju braka kakva je definirana od strane društva, i
zamijeniti je sa "institucijom" koju definira vlada.
Institucija koja je rezultat tog uplitanja više nije ona koju vlada
samo prepoznaje, nego ona koju vlada izmišlja.
Bit totalitarne agende je uništiti sve
naravne tradicije i institucije, potpuno izložiti ljude stvarnosti
koju definira i kontrolira država, tako da ne postoji ništa izvan
ili iznad država čemu bi ljudi mogli biti odani.
Zamijeniti brak i obitelj sa
državno-definiranom stvarnošću je zapravo Sveti Gral
totalitarizma, zato što je obitelj (i brak) najvažnija središnja
institucija u svim funkcionalnim društvima. Sve totalitarne države
traže načine kako se uplesti u brak i obitelj kako bi ih uklonili
jer su potencijalni konkurenti za lojalnost naroda.
Ukratko, očekivali bi da će nečuveno
državno uplitanje u tkivo društva što je potrebno za gay brakove
(nešto što ne bi samo po sebi postojalo), biti jedna od najvećih
anti-libertarijanskih stvari koju možete zamisliti. Ipak, mnogi
libertarijanci upravo to promoviraju. Ideja kako se vlada ne bi
trebala nametati u društvu dolazi u sukob sa idejom kako bi svakome
trebalo biti dopušteno da radi što god želi (pa libertarijanac
odustaje od prve ideje).
Lijevo orijentirano libertarijanstvo
nije uopće alternativa egalitarizmu, zapravo mu je identično. Poput
egalitarista, lijevi-libertarijanac tvrdi da su sve ljudske želje
jednake, ali kada želje ljudi dođu u sukob jedna sa drugom, ispadne
da su neke jednakije od drugih, i onda moramo pozvati vladu da podrži
"dobre" (odnosno ljevičarske) želje i potisne "loše"
(konzervativne)."
Razmišljanje preuzeto iz usputnog anonimnog komentara na jedan blogpost.
