No vratimo se idealu autentičnosti: on
je postao ključno značajan zbog razvoja do kojega dolazi nakon
Rousseaua i koji povezujem s Herderom, još jednim radije njegovim
velikim ranim artikulatorom negoli začetnikom. Herder je iznio ideju
da svatko od nas ima izvoran način ljudskoga postojanja. Svaka osoba
ima svoju vlastitu "mjeru", kako on to kaže. Ova je ideja
ušla vrlo duboko u modernu svijest. Ona je također nova. Prije
kasnoga osamnaestog stoljeća nitko nije mislio da razlike među
ljudskim bićima imaju ovu vrstu moralnog značenja. Postoji određen
način bivanja ljudskim bićem koji je moj način. Pozvan sam
živjeti svoj život na taj način, a ne oponašajući ičiji tuđi.
No ovo daje novo značenje tome da budem vjeran sebi. Ukoliko to
nisam, promašujem bit svoga života, promašujem ono što za mene
znači biti ljudskim bićem.
To je moćni moralni ideal koji je
došao do nas. On pridaje ključno moralno značenje nekoj vrsti
kontakta sa samim sobom, s mojom vlastitom unutarnjom prirodom, koju
on doživljava kao da je u opasnosti da se ne izgubi, dijelom
pritiscima za izvanjskim konformizmom, ali isto tako zbog toga što
sam zauzimajući instrumentalni stav prema sebi možda izgubio
sposobnost slušanja toga nutarnjeg glasa. Osim toga, on uvelike
povećava značenje ovoga kontakta sa samim sobom uvodeći načelo
izvornosti: svaki od naših glasova ima nam nešto osobito reći. Ne
samo da ne smijem svoj život prilagoditi zahtjevima vanjskog
konformizma; ne mogu čak niti pronaći uzor po kojemu bih živio
izvan sebe. Mogu ga pronaći samo unutar sebe.
Biti vjeran sebi znači biti vjeran
mojoj vlastitoj izvornosti, a to je nešto što samo ja mogu
artikulirati i otkriti. Tom artikulacijom također definiram sebe.
Uviđam potencijal koji je valjano moj vlastiti. To je shvaćanje
koje je u pozadini modernog ideala autentičnosti, kao i u pozadini
ciljeva samoispunjenja ili samoostvarenja u koje je obično
zaodjeveno. To je pozadina koja daje moralnu snagu kulturi
autentičnosti, uključujući njezine najniže, apsurdne ili
trivijalne oblike. To je ono što daje smisao ideji "biti vjeran
sebi" ili "pronaći vlastito ispunjenje".
Charles Taylor, Etika
autentičnosti
PS
Vjerujem da je jasno kako razlog mog
prenošenja ovog razmišljanje nije slaganje s takvim pristupom.
