Može biti važno da je moj život
izabran, kako tvrdi John Stuart Mill u djelu O slobodi, ali
ukoliko neke opcije nisu značajnije od drugih, sama ideja samoizbora
zapada u trivijalnost te stoga u nesuvislost. Samoizbor kao ideal ima
smisla samo zašto što su neka pitanja značajnija od drugih.
Ne bih za sebe mogao reći da sam onaj koji sam za sebe bira i
razvija cijeli ničeanski vokabular samostvaranja samo zato što sam
za ručak izabrao odrezak i krumpir umjesto hamburgera. Koja su
pitanja značajna, ne određujem ja. Da određujem, nijedno
pitanje ne bi bilo značajno. No tada bi sam ideal samoizbora kao
moralni ideal bio nemoguć.
Tako ideal samoizbora pretpostavlja
postojanje drugih značajnih pitanja koja nadilaze samoizbor.
Ideal ne bi mogao stajati sam zbog toga jer on zahtijeva obzor
pitanja koja su značajna, a koja pomažu odrediti poglede u
kojima je samostvarenje značajno. Slijedeći Nietzschea, uistinu sam
veliki filozof ukoliko preradim ljestvicu vrijednosti. No to znači
redefiniranje vrjednota koje se tiču važnih pitanja, a ne
preinačavanje jelovnika u McDonald'su ili mode za nadolazeću
sezonu.
Djelatelj koji traži značenje u
životu, nastojeći sebe smisleno definirati, mora egzistirati u
obzoru važnih pitanja. To je unaprijed osuđeno na neuspjeh u
modusima suvremene kulture koji se usredotočuju na samoispunjenje u
suprotnosti sa zahtjevima društva ili prirode, koji
isključuju povijest i veze solidarnosti. Takvi egocentrični
"narcisoidni" oblici uistinu su plitki i trivijalizirani;
"uskogrudni i plošni", kako Bloom kaže.
Charles Taylor, Etika
autentičnosti
