Napa Institute prenosi na svome yt kanalu
zanimljivo predavanje fizičara Stephena Barra pod nazivom Dr. Stephen Barr: Science and Faith, the Myth of Conflict. Barr je i autor knjige Modern Physics and Ancient Faith. Preveo sam jedan
njegov esej ovdje – Olakšava li kvantna fizika vjerovanje u Boga?. te intervju slične tematike ovdje -Mitološki sukob znanosti i kršćanstva – fizičar Stephen Barr, intervju, (Na yt možete pronaći više njegovih predavanja.)
Predavanje pruža dobar sažetak odnosa
znanosti i vjere tako da ga je vrijedno pogledati ukoliko Vas zanima
tematika. Naravno, morate biti svjesni da se radi o predavanju
popularnog karaktera i relativno kratkog trajanja tako da se radi
samo o nabrajanju nekih bitnih stvari, bez detaljnije analize
izrečenoga.
Predavanje ovdje;
Predavanje ima jedan nedostatak; Barr
nije objasnio kako smo se našli u ovoj situaciji, odnosno zašto
mnogi vjeruju i zagovaraju postojanje takvog konflikta. U predavanju
spominje (navodnu) filozofsku, povijesnu i znanstvenu razinu
konflikta, ali nije spomenuo polemičare 19. stoljeća koji su
raširili poznato nam uvjerenje o konfliktu - zajedno sa svim
pripadnim anegdotama o "sukobu". Istina, spomenuo je neke
razloge zašto se danas promovira takva slika, ali nije objasnio što se sve događalo.
O tome da su svi povjesničari davno napustili povijesnu "tezu o konfliktu" sam već pisao, npr; Patrističko razdoblje, Srednji Vijek i Kopernikanstvo - Preispitivanje povijesnog odnosa znanosti i kršćanstva( David C. Lindberg, Ronald L. Numbers)- i 2. dio; Mitski sukob između znanosti i vjere (J. Hannam.); Kršćanstvo i uspon Zapadne znanosti (P.Harrison); Božji filozofi: Kako je srednjovjekovni svijet postavio temelje moderne znanosti (Tim O'Neill) itd.
O tome da su svi povjesničari davno napustili povijesnu "tezu o konfliktu" sam već pisao, npr; Patrističko razdoblje, Srednji Vijek i Kopernikanstvo - Preispitivanje povijesnog odnosa znanosti i kršćanstva( David C. Lindberg, Ronald L. Numbers)- i 2. dio; Mitski sukob između znanosti i vjere (J. Hannam.); Kršćanstvo i uspon Zapadne znanosti (P.Harrison); Božji filozofi: Kako je srednjovjekovni svijet postavio temelje moderne znanosti (Tim O'Neill) itd.
Predavanje ima svoj svojevrsni nastavak
Breakout Session: Fr. Robert Spitzer, Dr. Stephen Barr, u kojem Spitzer i Barr odgovaraju na pitanja iz publike vezano
uz suvremene znanstvene teorije.(Bilo mi je zamorno slušati Spitzera
koji stalno objašnjava teorije o kojima govore, no možda će nekom
biti zanimljivije.)
***
Za one koji ne planiraju pogledati, ili
ne mogu pratiti predavanje, u nastavku prenosim šture natuknice;
Spitzer najavljuje Barra, predavanje
počinje oko 2:00.
2:30 – Opisuje postojeću situaciju
i uvriježeno mišljenje ateista, pa i nekih vjernika, da postoji
konflikt znanosti i vjere, razmišljanje koje on odbacuje. Barr
govori o religiji per se. Napominje da postoji sukob, ali
to je sukob između religije i filozofije poznate kao znanstveni
materijalizam. Ta filozofija, odnosno ideja, nije znanost.
4:30 – Govori o ljudima koji
prihvaćaju znanstveni materijalizam, ali ne govore samo o koristi
znanosti nego traže borbu protiv praznovjerja u koje naravno
ubrajaju religiju. Sa posebnim žarom promoviraju svoju filozofiju,
misle da sudjeluju u velikoj borbi između razuma i njegovih
neprijatelja. To daje njihovim životima herojsko značenje i svrhu.
Postoje tri aspekta njihovih kritika; filozofski, povijesni i
znanstveni. Filozofski – da postoji inherentna kontradikcija
znanstvenog i vjerskog pogleda. Povijesni – da su vjernici i
institucije oduvijek bili protiv znanosti.
6:30 - Promoviraju ideju da je znanost
opovrgnula vjerska uvjerenja o svijetu. Kopernik, Newton, moderna
astronomija, Darwin, neuroznanost, umjetna inteligencija, moderna
kozmologija... Barr tvrdi da znanost ne samo da nije opovrgnula
fundamentalna vjerovanja o svemiru i čovjeku nego ih je podržala.
8:30 – Objašnjava naturalizam
znanosti i "supernaturalizam" Biblijske religije.
Judeokršćanstvo nikada nije bilo utemeljeno na "supernaturalizmu"
ukoliko pod time mislimo na odbacivanje ideje naravnog poretka.
Knjiga postanka je zapravo polemika protiv poganskog praznovjerja i
"supernaturalizma". Kada Knjiga Postanak govori da su
Mjesec i Sunce samo svijetla koja je stvorio Bog, tada napada pogane
koji su tvrdili da su Mjesec i Sunce bogovi. Napada pogane koji
su štovali životinje, bogove mora, božice plodnosti itd.
Judeokršćani štuju Stvoritelja prirode, "desakralizirali"
su prirodu, omogućili su kasniji nastanak znanosti. [O tome sam
pisao više puta, najkonkretnije u postu Ernest Lucas – Knjiga Postanka i znanost]
10:30 – Govori o harmoniji i zakonima
u prirodi. Citira Sv. Klemena (97. god) koji govori o Arhitektu i
Gospodaru svemira. Citira Minuciusa Felixa (200. god) koji također
govori o poretku i zakonu. Dakle ne nadnaravno, nego naravno
ukazuje prema Stvoritelju. Antički argument je bio ako ima
zakona ima i Zakonodavca. (Kao što je dao zakone Izraelu, dao je i
samom svemiru.)
12:30 – Ideja racionalnog Zakondavca,
vrlo vjerojatno, je dovela do ideja da postoje zakoni prirode, što
su i pojedini ateisti spremni priznati. Citira biologa koji se pita
zašto druge civilizacije nisu proizvele svoje znanstvenike. [Pitanje
kojem je Stanley Jaki posvetio puno vremena i dao neke "kontroverzne" odgovore. Uskoro više o toj temi.] Citira fizičara Lindea, inače
ateista, koji također misli da su korijeni u monoteizmu.
14:30 – Katolička Crkva naravno uči
da postoji nadnaravno, ali ta riječ ne bi imala značenja kada ne
postojao naravni poredak. Koncept čuda pretpostavlja da postoji
naravni red koji ukazuje na to što je naravno. Ne postoji
kontradikcija čuda i uređenog svemira jer isti Zakonodavac koji je
postavio zakone, može ih suspendirati. Ateisti misle da
zatvaranjem "rupa" u poznavanju svijeta, više neće ostati
mjesta za Boga. Tradicionalni kršćanski stav je poprilično
različit, ako je Bog kao stvoritelj naravnog svijeta, postavio
zakone i dao stvarima naravne mogućnosti, onda je Njegova
egzistencija očita u samoj prirodi, i u uobičajenim procesima, čije
djelovanje reflekitra Božju snagu i mudrost.
[Moram priznati da mi je ovo promaklo
pri prvom slušanju. Sjajno je sažeo (15:10) jednu raširenu
zabludu, podjednako raširenu i među vjernicima i među skepticima.
Traže dokaze Boga samo u neobjašnjivome, umjesto u onome što je
poznato. Klasični dokazi za Božju egzistenciju ne kreću od nekih
vanrednih pretpostavki...]
16:30 - Citira Knjigu Mudrosti 13,1-5.
Dva načina djelovanja Boga; "nadnaravno" ili kroz
djelovanje naravnih uzroka – ono što je poznato kao "sekundarni
uzroci".
18:30 – Govori o važnosti te
distinkcije za nastanak znanosti. Citira i Buridana koji je govorio
da pri susretu s nepoznatim fenomenom moramo tražiti "prirodne"
uzroke. Zbog toga Crkva ne smatra da je nešto čudo ukoliko nisu
isključena prirodna objašnjenja.
20:30 – Spominje metaforu pisca.
(Govori o važnosti
razlikovanja "primarnih" i "sekundarnih" uzroka.
Ili kako ih on naziva "vertikalni" i "horizontalni".)
Je li kriv Shakespear - autor, ili Polonije-lik? Postoji li autor
djela ako ga nema u knjizi? Bog nije dio prirode i ne možete ga
promatrati kao što promatrate iglu kompasa. To ne znači da nije
uzrok; nije uzrok u prirodi nego je uzrok prirode.
22:30 – Okreće se povijesnoj kritici
religije i navodnom povijesnom konfliktu. Radi se o mitu kojeg
odbacuju svi suvremeni povjesničari znanosti. Znanstvena
revolucija nije se dogodila nasuprot objavljene religije, nabraja
poznate znanstvenike vjernike koji su govorili o utjecaju vjere na
svoj rad. Kepler, Descartes, Pascal, Galileo, Boyle, Newton...
24:30 – Svi oni su smatrali da njihov
rad pokazuje ljepotu Božje kreacije, a ne da podržava ateizam.
Slično razmišljanje je nastavljeno još dugo vremena, spominje
primjere dvojice najvećih fizičara 19. stoljeća Faradaya i
Maxwella, koji su bili duboko pobožni vjernici, čak i za standarde
svog vremena. Znanstvena revolucija se temelji na radovima i
sveučilištima iz srednjeg vijeka.
26:30 – Malo poznata činjenica koja
to ilustrira je popis katoličkih svećenika koji su imala bitna
znanstvena otkrića. Litanija važnih znanstvenika svećenika.
(26:43) [Objavio sam jedna post slične tematike Otac & Otac - povijest znanosti, Barr
spominje i neka druga imena.]
28:30 - Steno, Mersenne, Scheiner,
Riccioli, Grimaldi, Castelli...
30:30 - Cavalieri, Spallanzani, Hauy,
Piazzi, Secchi – imao je opservatorij na krovu crkve Sv. Ignacija.
32:30 – Bolzano, Mendel, Nieuwland,
Lemaitre – osmislio Teoriju Velikog Praska [Napokon sam saznao kako
se čita njegovo ime.] Komentira da postoje kršćani koji misle da
je Veliki Prasak ateistička stvar, a nisu ni svjesni da ju je
osmislio katolički svećenik.
34:40 – Na zidu svake katoličke
škole bi trebali biti posteri ovih važnih svećenika znanstvenika.
Citira (34:45) povjesničara znanosti koji kaže: "Katolička
Crkva je bila vjerojatno najveći i najdugovječniji sponzor znanosti
u povijesti." Komentira slučaj Galileo. Citira poznato
pismo u kojem Bellarmini tvrdi da bi prihvatio novu teoriju ukoliko
bi bilo dokaza za nju, odnosno da bi morali protumačiti Bibliju u
skladu s time. Galileo je ponudio neke pogrešne teorije, i neke koje
su utvrđene tek kasnije. [Spominjao sam ta pisma, primjerice u Slučaj Galileo - mitovi i zablude. Vidi općenito kategoriju Galileo Galilei.]
36:30 – Još uvijek o Galileu.
Spominje i važnost Boškovića [Uz savršen izgovor imena] koji se
založio za uklanjanje zabrane s Kopernikovih radova. Objašnjava
važnost turbulentnih vremena u kojem se dogodio slučaj Galileo.
Kardinal Nikola Kuzanski je dvjesto godina ranije raspravljao o puno
hrabrijim idejama pa to nikome nije zasmetalo. (Da se sva
tijela kreću, i Sunce i Zemlja, u beskonačnom svemiru koji nema
središte itd.) [O tome u postu - Bajke i Crtići - Kozmos i Bruno.]
38:30 – Povijesni odnos Katoličke
Crkve prema znanosti nije nešto čega bi se trebali sramiti nego je
zapravo nešto poprilično veličanstveno. [Kraj predavanja.]