Slučaj Galileo - mitovi i zablude

Većina ljudi smatra da je suđenje Galileu ključan primjer sukobljavanja vjerske zatucanosti sa napretkom znanosti, primjer "srednjovjekovnog" neznanja i praznovjerja kojeg nadvladava razum i znanost. Zapravo, cijela poprilično kompleksna afera nema veze sa popularnom bajkom o sukobu "znanosti i vjere", a uloge Galilea i različitih crkvenjaka su bile kompleksne i raznolike. Popularno shvaćanje afere Galileo obilježno je sa brojnim mitovima;

1. " Galileo je dokazao da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obrnuto"

Zapravo, nije. Kopernik je predložio heliocentrični model 32 godine prije nego što se Galileo rodio, učenjaci i astronomi su razmatrali taj i slične modele još od kad su objavljeni detalji Kopernikove teorije 1539. godine. Kopernikov model je bio jedan od više modela o kojima se raspravljalo u Galileovo vrijeme; neki od njih su bili geocentrični, dok su drugi bili heliocentrični. Galileo je doprinjeo toj raspravi svojim teleskopskim promatranjima, posebno svojim radom o tome kako faze Venere podržavaju heliocentrizam, ali on uopće nije dokazao heliocentrizam.

Nije dokazao jer je, kao što su Galileo i svi drugi astronomi tog vremena znali, postojalo nekoliko ozbiljnih prigovora helicentrizmu koje je, tada, bilo teško potpuno odbaciti. Primjerice jedan je bio nedostatak uočavanja zvjezdane paralakse, drugi su bili vezani uz inerciju koju uzrokuje zemlja koja se okreće. Zbog te dvije zamjerke su i stari Grci odbacili heliocentrizam, i nijedan od njih nije riješen još dugo nakon Galileove smrti.

Iako je Galileo snažno zagovarao Kopernikanski model, on nije "dokazao" heliocentrični model. Također je bio u krivu vezano uz nekoliko važnih stvari – osobito obliku planetarnih orbita (odbacivao je Keplerovu teoriju eliptičnih orbita i držao se kružnice) i njegove ideje kako su plima i oseka uzrokovane zemljinom rotacijom. Ideja kako je Galileo dokazao heliocentrizam je mit.

2. "Crkva je odbacila znanost, osudila heliocentrizam i nije poznavala znanost iza Kopernikove teorije."

Ovo je također mit. Zapravo su mnogi od Galileovih najvećih zaštitnika i branitelja bili svećenici, a mnogi od napadača su bili kolege znanstvenici. Stoljećima prije Galilea Katolička Crkva je odbacila ideju da je nešto pogrešno u racionalnoj analizi fizičkog svijeta, prihvaćajući razmišljanje; kako je Bog racionalan, njegova kreacija je racionalna tako da je možemo shvatiti racionalnim istraživanjem. Time su utrli put prihvaćanju racionalne analize svijeta antičkih filozofa Platona, Aristotela, Arhimeda i mnogih drugih mislioca čiji je rad uklopljen u srednjovjekovnu misao, utemeljivši "prirodnu filozofiju"(ono što mi zovemo "znanošću") na sveučilištima Srednjovjekovne Europe i postavivši temelje za uspon moderne znanosti kakvu danas poznajemo.

Crkva je također bila poprilično otvorena idejama Kopernika. Sam Kopernik je bio svjestan kako postoje snažni prigovori njegovom modelu, kao što sam napomenuo ranije, tako da je oklijevao objaviti svoj rad, ali snažno ga je ohrabrivao biskup Giese(iz Kulma) pa je u početku kružio sažetak njegovih ideja 1530. godine. Time je pridobio veliku pozornost pa je 1533. godine papa Klement VII zatražio Johanna Widmanstadta da održi privatno predavanje o Kopernikovim teorijama u Vatikanskim Vrtovima. Papu je predavanje zaintigriralo i oduševilo tako da je Widmanstadt nagrađen vrijednim rukopisom.

Sam Galileo je bio hvaljen i cijenjen zbog učenosti tako da ga je Isusovački Red smatrao svojim (s obzirom da su ga oni obrazovali). Početni prigovori njegovim promatranjima su odbačena nakon što su isusovački astronomi sa Collegium Romanuma izradili svoje teleskope i ponovili rezultate.

Kao što je spomenuto, do 1616. godine postojalo je više konkurentnih modela o kojima se raspravljalo u znanstvenim krugovima, a neki od vodećih učenjaka tog vremena - klerici su bili u srži tih rasprava. Niti jedan od tih modela nije bio bez mana ili ozbiljnih prigovora, ali znanost tog vremena je išla u prilog geocentrizma. Galileov stav je zapravo bio manjinski među znanstvenicima tog vremena i to su dobro razumjeli znanstveno obrazovani klerici. U toj fazi, heliocentrizam još nije osuđen i bio je u potpunosti valjana alternativna ideja, misao vrijedna proučavanja. Nije (još) bila osuđena, potisnuta ili proglašena heretičnom.

3. "Crkva je osudila heliocentrizam jer je vjerovala da Bibliju treba tumačiti doslovno."

Katolička Crkva nije (niti to danas radi) tvrdila kako Bibliju treba tumačiti doslovno. Zapravo, ideja doslovnog tumačenja Biblije je dosta moderna – nastala je u SAD-u u 19. stoljeću i radi se o isključivo fundamentalističkoj protestantskoj ideji. Katolička Crkva je tada (i sada) naučavala kako određeni Biblijski stih ili poglavlje možemo tumačiti na četiri razine egzegeze – doslovno, alegorijski/simbolički, moralno i eshatološki. Od nabrojanih, doslovno značenje je općenito smatrano najmanje bitnim. To je također značilo da stih Svetog Pisma možemo protumačiti na jedan ili više načina tako da potencijalno niti nema doslovnog značenja i može biti čisto metaforičko ili simboličko.

Zato Crkva nije imala problema sa spoznajom da neki odlomak kojeg su tumačili doslovno više ne mogu tako tumačiti jer je došlo do boljeg razumijevanja svijeta. Vrlo rani kršćani su tumačili neke odlomke tako da pokazuju da je zemlja ravna, ali kako se kršćanstvo raširilo među obrazovanije obraćenike postalo je jasno kako je takvo tumačenje suprotno spoznaji kako je zemlja zapravo sfera pa su ti odlomci protumačeni čisto simbolički.

Sve to znači da je Crkva bila u stanju promijeniti tumačenje Pisma za kojeg se činilo da kaže kako je zemlja "fiksirana"(i slično) ukoliko bi netko pokazao da to nije točno. No, to jednostavno neće učiniti dok netko uvjerljivo ne pokaže – a Galileo to nije učinio. Kao što je kardinal Bellarmine zapisao 1616. godine u odluci o Galileovim spisima:

Ako bi postojala točna demonstracija da je sunce u središtu svijeta i da je zemlja u trećem nebu, da sunce ne kruži oko zemlje nego da zemlja kruži oko sunca, onda bi morali pažljivo pristupiti pojašnjavanju Pisma koje se čini govori suprotno, i radije reći da ne razumijemo nego da je ono što je demonstrirano pogrešno. No, to nije stvar koju treba učiniti u žurbi, što se tiče mene samog neću povjerovati da postoji takav dokaz dok mi ga netko ne pokaže.

Bellarmine nije bio znanstveni neznalica, bio je sveučilišni predavač prirodne filozofije u Flandriji tako da je bio dobro upoznat sa stanjem u kozmološkim raspravama. Znao je, baš kao što je znao i Galileo, da većina znanstvenika tog vremena još uvijek smatra da je geocentrizam točan, a heliocentrizam je daleko od dokazanog. Kada je heliocentrizam napokon dokazan, Crkva je razmotrila i reinterpretirala Pismo, upravo onako kako je Bellarmine predložio.

4. "Galileo je bio okovan lancima, mučen i prijetili su mu spaljivanjem na lomači."

U studenome 2009. godine komičar i glumac Stephen Fry zajedno sa pokojnim Christopherom Hitchensom je raspravljao na televiziji sa dvoje katolika o tome je li Katolička Crkva "sila dobra u svijetu." Fry i Hitchens su uvjerljivo pobijedili u debati, ali Fry je strastveno zagovarao jednu stvar; "činjenicu da je Galileo bio mučen" od strane Inkvizicije. U svojoj knjizi, The End of Faith, Sam Harris se pokušava referirati na Galilea kada priča o Crkvi koja muči učenjake do ludosti jer su raspravljali o prirodi zvijezda. Voltaire je slavno zapisao kako je Galileo provodio dane stenjajući u tamnicama Inkvizicije; ideja kako je Galileo odustao od teorije zbog svog (razumljivog) straha od lomače je jedna od glavnih bajka o aferi Galileo. Sve te ideje su besmislene.

Zapravo, daleko od stenjanja u bilo kakvim tamnicama, Galileo je proveo cijelo suđenje 1633. godine kao počasni gost raznih viših klerika u nekoliko raskošnih palača i apartmana u Rimu. Unatoč Fryevim strastvenim tvrdnjama, nikada ga nisu mučili niti je ikada bio u stvarnoj opasnosti da ga muče, i zbog svojih godina i zbog činjenica da je dobrovoljno čak i entuzijastično surađivao sa istragom (njegovo prijateljstvo sa mnogim visokim dužnosnicima u Crkvi bi mu sigurno pomoglo da se stvarno nalazio u ikakvoj stvarnoj opasnosti). Zapisi o njegovom suđenju ne pokazuju da je u bilo kojoj fazi ikada postojala opasnost smrtne kazne – kazne koja je bila namijenjena samo najgorim oblicima nepokajničke i opetovane hereze. Svoje dane nije provodio u nikakvim "tamnicama". Njegova konačna kazna je bila zapravo stroža nego što su on i mnogi drugi očekivali, a smješten je u kućni pritvor u vili( u Firenci) tijekom preostalih 9 godina života, tada je završio nekoliko svojih najvažnijih djela.

Naravno, ideja da se nekome sudi, presudi i da ga se smjesti u kućni pritvor (čak i u vrlo udobnu vilu u Toskani) nije primjerena našem suvremenom senzibilitetu. No, ostaje činjenica da su ideje - kako je mučen, kako je bio u opasnosti da ga spale na lomači, da je bio zatvoren ili da je svoje posljednje dane proveo u nekakvoj tamnici – sve mitovi.

5. "Galileo je bio osuđen samo zato što je koristio znanost da preispita Crkveni nauk, a to je Crkva zabranila."

Kao što je već spomenuto, Crkva nije osuđivala znanstveno istraživanje – zapravo, većina ljudi tog vremena koje bi mogli nazivati "znanstvenicima"(termin koji je prvi put upotrijebljen 1833. godine) su istodobno bili klerici. Nije čak ni bio problem da netko pokaže kako tradicionalno tumačenje Svetog Pisma ili nauka Crkve treba drugačije protumačiti jer je došlo do novog razumijevanja fizikalnog svijeta. Crkva je naučavala kako božanska objava i objava razumom dolazi iz istog izvora tako da ukoliko se čini da postoji konflikt, znači da je naše razumijevanje problem. Kao što sam citirao, kardinal Bellarmine je napomenuo da ukoliko se objektivno demonstrira da je heliocentrizam točan onda bi Pismo koje (izgleda da) podržava geocentrizam trebalo preispitati. Iako je dodao da to ne treba raditi u žurbi. Problem je bio što Galileo i manjina učenjaka koji su prihvatili heliocentrizam u tadašnje vrijeme nisu objektivno dokazali heliocentrizam jer je još uvijek postojalo nekoliko prigovora na koja nisu odgovorili i na koje smo pronašli odgovor dugo nakon Galileove smrti (problem zvjezdane paralakse nije riješen sve to 1838. godine).

Nakon Bellarminove presude 1616. godine Galileo se morao složiti sa time da nije dokazao heliocentrizam. Pristao je da neće predstavljati Kopernikanski model kao objektivnu činjenicu jer je nije mogao niti dokazati kao takvu. Pristao je da će je istraživati i podučavati kao matematički model za astronomske svrhe. Papa je zatražio 1632. godine od Galilea da napiše knjigu u kojoj će predstaviti Kopernikanski i Ptolemejski model, sa pripadnim argumentima koji pokazuju snage i slabosti oba modela. Galileo je napisao "Dialogo sopra i due massimi sistemi del mondo", ali ga je napisao na takav način da je jasno kako smatra da je kopernikanski model superioran. Također je neke od argumenata koje je Papa dao po tom pitanju stavio u usta jednog lika u njegovom djelu, lik se zvao "Simplicimo" - što na talijanskom znači "budala".

Razljućen, Papa je povukao svoju potporu Galileu i dopustio da mu sude pred Inkvizicijom jer je prekršio svoj dogovor iz 1616. godine zbog načina na koji je argumentirao u svom radu. Inkvizicija je presudila da je stvarno prekršio dogovor i zbog toga mu izrekla kaznu.

Crkva je već počela prihvaćati i razmišljati o implikacijama kopernikanske revolucije. Isusovački učenjaci u Collegium Romanumu su zadovoljno razvijali Galileove ideje i koristili teleskopska promatranja da podrže, kritiziraju ili prilagode Kopernikove ideje; oni i ostali katoličku učenjaci su zajedno sa astronomima diljem Europe, uključujući Keplera i Brahea raspravljali o različitim modelima koji su bili predloženi u to vrijeme.

Sitničava akademska ljubomora drugih znanstvenika odvela je Galilea i njegov rad pred Inkviziciju, osobnosti uključenih i politika tog vremena rezultirale su eskalacijom i osudom Galilea te osudom Kopernikanstva općenito. S vremenom je ta prekomjera reakcija poništena; ali to sve nikako ne pokazuje da se radi o neminovnoj reakciji Crkve na događanja u astronomiji tog vremena, stvari su se lagano mogle odigrati tako da Crkva prihvati heliocentrizam bez ikakve osude ili sukoba sa znanošću.

Zaključak

Afera Galileo je niz složenih događaja koji uključuju mnogo više od same znanosti i vjere. Sve se dogodilo u vremenu nakon Reformacije i Katolička Crkva je agresivno pokušavala ojačati i reafirmirati svoju vlast. Također je vezana sa uključenim ličnostima: znanstveni rivali koji su započeli sa tračevima o Galileu zbog profesionalne ljubomore, ambiciozni, ali znanstveno nepismeni propovjednici koji su pojačavali tenzije, osjetljivi Papa koji se osjetio poniženim zbog Galileove knjige i na kraju sam Galileo, arogantan i iritantan u toj mjeri da su njegovi prijatelji gubili svaku nadu.

Pažljivo proučavanje dokaza pokazuje kako moderna bajka koju si zamišljaju mnogi ljudi o toj aferi ima malo sličnosti sa povijesnim činjenicama. Bajke su lijepe, zgodne priče sa poantom na kraju; ali povijest nije takva i rijetko je možemo smatrati moralnom bajkom. Prave racionaliste zanima što se stvarno dogodilo i zašto, proučavaju što je objektivnije moguće, a ne oslanjaju se na slatke priče. Mnogi od mojih kolega ateista, posebno oni koji su najglasniji, bi trebali proučiti malo povijest kada se priča o slučaju Galileo, trebali bi biti pažljivi kada govore o ovoj temi.

Izvorni članak What is the most misunderstood historical event? Autor je Tim O'Neill, povjesničar amater, ateist i skeptik, inače uređuje blog Armarium Magnum i stranicu History vs The Da Vinci Code.

PS

Izvorni članak prati i diskusija koju možete pročitati na gornjem linku. (Netko je spomenuo Galileovu osudu, a u kojoj piše i "philosophically false" što zapravo znači znanstveno pogrešna - jer je prirodna filozofija ono što bi danas nazvali znanošću. Postojalo je više teorija o kretanju svemirskih tijela, jedan post o tome Galileo’s great bluff and part of the reason why Kuhn is wrong. Naravno spominje se i suprotnost biblijskom tekstu, ali kao što znamo iz, primjerice mita o ravnoj zemlji, to samo za sebe nije bio problem.) 

Slučaj Galileo je naravno složen, mogao je O'Neill dodati još mitova, primjerice onaj o "čisto teološkom razlogu" zašto smo mislili da je Zemlja u centru svemira, dva posta; The Galileo Affair - The Cosmic Promotion i We live in a geocentric world!. Svašta bi se još moglo napisati o Galileu, spominjao sam ga kroz više postova na ovom blogu, a dva su bila posvećena njemu; Galileo Galilei - suđenje, sve što ste ikada htjeli znati i O znanstvenim uspjesima Galileo Galileia.

Također u članku Patrističko razdoblje, Srednji Vijek i Kopernikanstvo - Preispitivanje povijesnog odnosa znanosti i kršćanstva(Numbers, Lindberg) možete pročitati o Galileu i kopernikanstvu.