Neke priče su neodoljive, čak i kada
su pogrešne ili barem nepotpune. Primjerice, navodni sukob znanosti
i religije. Je li znanost u suprotnosti religiji? Odgovor ovisi
uvelike o tome što mislite pod religija, ako je vaša "religija"
primjerice astrologija onda možemo reći da postoji sukob jer se
znanost astronomije sukobljava sa "religijom" astrologije.
Ipak, vjerojatno većina ljudi koja
govori o sukobu znanosti i religije ne misli na takvu religiju –
ako uopće i misle da je astrologije religija. Misle na kršćanstvo
ili možda judeo-kršćanstvo. Zamišljaju si Galilea i njegovu borbu
sa Inkvizicijom, ili nešto novije primjere gdje određeni kršćani
imaju problema sa teorijom evolucije. Ili možda imaju nejasnu ideju
kako sa napretkom znanosti religija doživljava sve više problema.
Prema takvom razmišljanju, religija je samo način na koji pričamo
o stvarima koje znanost još nije objasnila. Kada ih znanost objasni,
neće više biti mjesta za religiju koja će odumrijeti.
Takve ideje o znanosti i "religiji"
pretpostavljaju urođeni sukob između ta dva područja. Naravno,
sukob je puno privlačniji za novinarske naslovnice, ali ima li takvo
razmišljanje o stalnom sukobu temelja u stvarnosti? Jesu li znanost
i religija – posebno kršćanstvo – neizbježno u međusobnom
sukobu?
Ne, odgovara fizičar i katolik Stephen
Barr, autor knjige Modern Physics and Ancient Faith. Dr. Barr je profesor fizika na Bartol Research
Institute (University of Delaware). Unatoč svim objavljenim
znanstvenim radovima, čitatelji IgnatiusInsight.com ga vjerojatno
znaju zahvaljujući esejima i recenzijama za časopis First Things,
gdje piše o raznim temama poput evolucije i Inteligentnog dizajna i
naturalizma.
II: Koja je vaša veza sa znanošću,
a koja sa religijom?
Dr. Barr: Doktorirao sam
fiziku na Princetonu 1978, godine, od 1987 godine sam profesor fizike
na sveučilištu Delaware. Područje mog istraživanja je teorijska
fizika čestica, a najviše se bavim područjem "velikih
objedinjujućih teorija" i kozmologijom ranog svemira.
Katolik sam cijelog života.
II: Kontroverzno pitanje
Inteligentnog Dizajna uključuje osnovno pitanje: Što je znanost?
Kako bi vi definirali znanost, za razliku od filozofije i teologije?
Biste li "hipotezu dizajna" koju zagovara ID pokret nazvali
znanošću?
Dr. Barr: Znanost ponekad
dijelimo u "prirodne znanosti" (astronomija, fizika, kemija,
geologija, biologija) i "humanističke znanosti" (poput
antropologije i psihologije). Cilj "prirodnih znanosti" je
razumjeti "prirodni poredak" fizikalnog svemira. Naravno,
postoje stvarnosti van prirodnog poretka i van fizikalnog, ali to
nije područje prirodnih znanosti. Filozofija i teologija imaju puno
širi opseg.
Koliko sam shvatio "ID pokret",
oni tvrde kako određene biološke fenomene možemo objasniti samo
kao čuda. Ne koriste takve izraze, ali to je ono što govore. Čvrsto
vjerujem da se čuda događaju, ali čudo, s obzirom da je u
suprotnosti sa prirodnim poretkom, nije područje prirodne znanosti.
Mislim da možete koristiti znanstvene dokaze i argumente skako bi
ustvrdili da je nešto čudesno, ali to znači da se susrećete sa
granicama onoga što prirodne znanosti mogu objasniti, i kako se
pozivate na nešto van tih granica. Zbog toga ne mislim da su ideje
ID pokrete hipoteze UNUTAR prirodne znanosti.
Ili da to drugačije objasnim. Znanost
bi mogla pokazati da je osoba pretvorila vodu u vino, ali to bi bilo
čudo, a ne novi efekt u kemijskoj znanosti. Isto tako razdvajanje
Crvenog Mora nije novi efekt u hidrodinamici. Nisam siguran da je
"hipoteza dizajna" dio biološke znanosti. To sve ne znači
da je pogrešna.
II: Neki znanstvenici misle kako
znanost može odgovoriti na svako pitanje koje se može postaviti i
odgovoriti. Što mislite o tome?
Dr. Barr: Radi se o
apsurdnoj tvrdnji, pitam se vjeruju li stvarno netko u to.
Pretpostavljam da takvi ljudi zapravo imaju cijeli niz osobnih
uvjerenja koje ne bi mogli dokazati "znanstvenom"
demonstracijom.
Postoji puno važnih pitanja o kojima
prirodna znanost nema ništa za reći. Može li znanost reći je li
ubojstvo pogrešno? Ili imaju li ljudska bića slobodnu volju? Ili sa
kime bi se trebali vjenčati? Ili treba li neka nacija ući u rat?
Ili za što bi čovjek trebao živjeti i biti spreman umrijeti? Radi
se o pitanjima koja ne samo da mogu biti odgovorena nego i pitanjima
na koja moramo odgovoriti.
II: Prema vama, koje je
najznačajnije nerazumijevanje kada se govori o znanosti i religiji?
Dr. Barr: Puno ateista
vjeruje kako je religija zapravo pred-znanstveni pokušaj da
razumijemo prirodne fenomene putem mita ili pokušaj da steknemo
zemaljske pogodnosti kroz magiju, a s obzirom da smatraju kako je
znanost antiteza mitu i magiji ne mogu si pomoći da ne pomisle kako
je religija antiznanstvena. Naravno, takvi ljudi ljudi nemaju pojma
što religija uopće predstavlja.
II: Poznajete li znanstvenike koji
su također vjernici?
Dr. Barr: Da, zapravo
dosta. Imam grupu prijatelja iz mog područja koji su pobožni
katolici. Zapravo, jedan od istinskih genija u mom području (pri
rangiranju bi bio u samom vrhu) je prakticirajući katolik. Ipak,
prema mom iskustvo većina znanstvenika nisu religiozni. Međutim,
čini mi se da to ima više veza sa općim društvenim stavom nego sa
činjenicom da su znanstvenici.
II: Rasprave oko znanosti/religije
se vode na više razina. Jedna je i kozmička razina – postojanje
svemira. Što nam znanost može reći o porijeklu svemira? Postoje li
granice onome što nam znanost može reći? Koja je uloga filozofije
i teologije u pitanjima porijekla svemira?
Dr. Barr: Moramo
razlikovati pitanje početka svemira od pitanja zašto uopće postoji
svemir. Mislim da znanost neće nikada dati odgovor na drugo pitanje.
Kao što je Hawking primijetio, sve što teorijska fizika može dati
je skup pravila i jednadžbi koje točno opisuju svemir, ali ne mogu
nam reći zašto postoji svemir kojeg opisujemo tim jednadžbama.
Pitao je, "Što unosi vatru u jednadžbe tako da postoji svemir
kojeg one mogu opisati?"
Što se tiče početnih trenutaka
svemira, znanost će možda u konačnici moći opisati što se tada
dogodilo. Odnosno, kada ćemo potpuno znati fundamentalne zakone
fizike - što se nadam da ćemo jednog dana uspjeti – možda će
ispasti da su početi trenuci svemira bili u skladu sa tim zakonima.
U tom smislu, "početak" je mogao biti "prirodan".
Ipak, to ne bi objasnilo "porijeklo" svemira u dubljem
smislu kakvom mislimo pod "Stvaranjem".
Poslužit ću se analogijom. Prve
riječi drame – recimo Hamleta – mogu poštivati zakone
engleske gramatike. Također mogu se uklopiti u ostatak zapleta na
prirodan način. U tom smislu, netko bi mogao dati "interno
objašnjenje" tih početnih riječi. Međutim, to ne bi
objasnilo zašto uopće postoji drama. Drama postoji jer postoji
autor. Kada pitamo za "podrijetlo" drame, ne pitamo o prvim
riječima te drame, pitamo se tko ju je napisao i zašto. Podrijetlo
svemira je Svemogući Bog.
II: Što mislite o pokušajima da se
razvije "Teorija svega"?
Dr. Barr: Više volim
govoriti o "Teoriji svega fizikalnog". Cilj fundamentalne
fizike je pronaći konačne zakone koji reguliraju svu fizikalnu
stvarno. Većina fizičara, uključujući mene, uvjereni su kako
takvi zakoni postoji. Postoji razlozi zašto pretpostavljamo da bi
"teorija superstruna" – ili ono što sad zovemo
"M-teorija" – mogla biti ta konačna teorija. Međutim,
još smo jako daleko od mogućnosti da je testiramo. U svakom
slučaju, zvati neku fizikalnu teoriju "Teorijom svega" je
neopravdano – zapravo pogrešno – pretpostaviti da je sve
fizikalno.
II: Stephen Hawking, u knjizi Brief
History of Time, govori o Bogu i Božjem umu. Ipak, čini se da
preispituje postoji li stvarno podreba za Storiteljem kako bi
objasnili postojanje svemira. Što mislite o tome? Je li Bog "nužna
hipoteza"? Ima li znanost što reći o tome pitanju?
Dr. Barr: Hawking se
zapitao pravo pitanje kada je razmišljao o tome zašto uopće
postoji svemir, ali iz nekog razloga ne može prihvatiti odgovor.
Staro pitanje je, "Zašto postoji nešto, a ne ništa?"
Znanost ne može odgovoriti na to pitanje, kao što i Hawking
(ponekad) shvaća. Mislim da je njegov problem što ne vidi kako
Božja egzistencija daje odgovor na to pitanje. Dio razloga zašto je
tako puno znanstvenika ateista leži u tome što zapravo ne shvaćaju
što znači "Bog".
Svaka stvar čije je postojanje
kontigentno (odnosno ono što je moglo postojati ili ne postojati) ne
može biti objašnjenje svog vlastitog postojanje. Ne može, samog
sebe dovesti u postojanje. Kao što Sv. Augustin kaže u
Ispovijestima, sve stvorene stvari nam poručuju, "nismo same
sebe proizvele." Samo je Bog nestvoren, zato što je Bog nužno
biće. On ne može ne postojati. U njegovoj je naravi postojati.
Rekao je Mojsiju, "JA SAM KOJI JESAM... tako ćeš reći
sinovima Izraelovim: JA SAM me posla.
Mislim da bi znanstvenicima poput
Hawkinga pomoglo kada bi mogli zamisliti Boga kao beskonačni Um koji
razumije i zna sve stvari i Koji je, zapravo, "osmislio svijet".
Ako je sva stvarnost "razumljiva" (ideja koja je privlačna
znanstvenicima) onda iz toga slijedi da postoji Intelekt koji je u
stanju razumjeti je u potpunosti. Ukoliko takav Intelekt ne postoji
ili ne može postojati, u kojem smislu je stvarnost potpuno
razumljiva? Moramo oporaviti ideju Boga kao Logosa odnosno
Boga kao Razuma samog. Papa Benedikt je to napomenuo u svom
nedavnom govoru o znanosti u Regensburgu. Radi se o ideji Boga koju
ljudi koji posvećuju svoj život racionalnom istraživanju mogu
cijeniti.
II: Pisali ste o
kontroverzi oko stvaranja/evolucije/inteligentnog dizajna. Koje je
vaše mišljenje o glavnim pitanjima u toj raspravi?
Dr. Barr: Zapravo postoje
dvije različite rasprave. Jedna između tzv. "Kreacionizma"
i evolucije. Druga je između darwinizma i "pokreta
Inteligentnog Dizajna".
Kreacionisti negiraju da se evolucija
dogodila. Skaču sa intelektualne litice, postoje prevladavajući
dokazi iz različitih smjerova o evoluciji vrsta. Sramotno je da ta
borba "kreacionizma" i evolucije još uvijek traje. Srećom,
nikada se nije radilo o katoličkoj borbi. Katolička Crkva se nikada
nije protivila ideji evolucije vrsti biljaka i životinja. Što se
tiče evolucije čovjeka, Crkva je oduvijek tvrdila kako ljudska
duša, s obzirom da je duhovna, ne može biti objašnjena, i nije
proizvod običnih materijalnih procesa, bilo biološkom reprodukcijom
ili biološkom evolucijom. Duša svake osobe se izravno prenosi na
njega ili nju od strane Boga, kao što simbolički uči i Post
2,7. Međutim, Crkva nikada nije osudila ideju da je ljudsko
tijelo evoluiralo iz postojećih organizama. Prirodno podrijetlo
ljudskog tijela putem evolucije nije nikakva prijetnja ičemu što
katolici vjeruju, baš kao što nije prijetnja niti činjenica da
svaki čovjek ima podrijetlo putem spolne reprodukcije.
Evolucija je biološka teorija koja
nije nikada smetala Crkvi, iako je uvijek odlučno odbacivala
radikalne filozofske ideje koje joj se pripisuju.
Rasprava između "Inteligentnog
Dizajna" i darwinizma treba shvatiti nešto ozbiljnije.
Samozvani pokret ID-a poručuje da; iako se evolucija možda
dogodila, darwinovski mehanizmi prirodne selekcije ili nasumičnih
genetičkih mutacija nisu dovoljni da bi je objasnili. Konkretno, ID
zagovornici spominju veliku složenost života, posebno na staničnoj
razini. Ako su u pravu, bilo bi to nešto jako zanimljivo, jer bi nas
zamalo natjeralo da se pozovemo na čudesnu Božju intervenciju kako
bi objasnili mnoge biološke činjenice. Bio bi to siguran dokaz
Božje egzistencije. Osobno bih bio jako sretan zbog toga.
Ali jesu li oni u pravu kada govore
kako darwinovski mehanizmi nisu dovoljni da objasne biološku
složenost? Većina biologa, uključujući većinu onih koji su
pobožni kršćani, sumnjaju u njihove tvrdnje. Čak i ako su ID
zagovornici u pravu, bilo bi gotovo nemoguće dokazati da su u pravu.
Govore kako nijedno objašnjenje određenih složenih struktura neće
nikada biti dostatno. Pa, možda ne postoji neko objašnjenje
trenutno, ali možda ga uskoro otkrijemo. Dakle, ne vidim kako će
taj pokret dokazati čudesno uplitanje u evoluciju.
Iskreno, ne vidim koji je ulog
katolika, kao katolika, u toj raspravi. Tradicionalni argumenti za
Božju egzistenciju su puno dublji i pouzdaniji od onih koje ID
pokret pokušava dati. Katolička Crkva nema svoj stav o toj
kontroverzi. Dokument iz 2004. godine (International Theological
Commission, Communion and Stewardship), izdan sa odobrenjem tada
kardinala Ratzingera poručuje kako se radi o interesantnom sporu
kojeg treba ostaviti znanstvenicima, s obzirom da ga nije moguće
riješiti teološkim argumentima.
II: Kritičari
evolucije se pozivaju na neke izjave evolucionista kako je život
nastao putem "nasumičnih mutacija" ili samog slučaja i
prirodne selekcije. "Nasumičnost" navodno potkopava
tvrdnju kako je život na Zemlji rezultat stvaralačkog Božjeg čina.
Koji je vaš stav o tome?
Dr. Barr: Ideja da je
slučaj imao ulogu u tim događajima nije u suprotnosti sa katoličkom
doktrinom. Sv. Augustin u Božjoj Državi kaže kako nitko u
ovom životu "ne može izbjeći događaje zbog slučajnosti i
nezgoda." Sv. Toma je posvetio cijelo poglavlje u svojoj
Summa Contra Gentiles (Knjiga 3 poglavlje 74) kako bi obranio
pretpostavku da "Božanska Providinost ne isključuje slučaj
i nezgodu". Sama Biblija govori o šansama: "jer
vrijeme i kob sve ih dostiže" (Prop
9,11).
Iz određenog gledišta stvari su
pitanje šanse. Iz Božjeg gledišta sve je poznato od vječnosti.
Kao što piše u Izr 16,33 , "U
krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka."
U svakodnevnom životu govorimo o
vjerojatnostima da se nešto dogodio, govorimo o događajima kojima
upravlja šansa, a takav govor ne podrazumijeva poricati kako je Bog
odgovoran za sve i kako sve zna. Znanstvenici koriste koncept slučaja,
vjerojatnosti i nasumičnosti na sličan način. U relativno dobro
definiranom matematičkom smislu, kretanje molekula zraka u
prostoriji je "nasumično". Ne postoji ništa nužno
ateistički u toj izjavi.
II: Projekt SETI
pretpostavlja postojanje vanzemaljskog života. Imamo li znanstvenog
temelja da to mislimo? Bi li postojanje takvog života predstavljalo
neki problem za kršćanstvo?
Dr. Barr: Postoji previše
stvari koje ne poznajemo kako bi mogli reći da vanzemaljski život
"vjerojatno postoje " ili "vjerojatno ne postoji":
Primjerice, ne znamo koliko je svemir velik. Na temelju onoga što
znamo, nije nevjerojatno da je beskonačno velik. (Primijetio sam
da puno ljudi imaju pogrešnu zamisao kako teorija Velikog Praska
podrazumijeva svemir konačne veličine. Zaravo, prema standardu
teorije Velikog Praska svemir može biti ili konačan u volumeni ili
beskončan ovisno o vrijednosti određenih parametara, nazvanog
omega, i ovisno o tome je li manji ili veći od 1. Trenutna teorija
prepostavlja kako je omega blizu 1 i bit će vrlo teško, vjerojatno
nemoguće, odrediti promatranjem je li veća ili manja od 1.) Čak
i ako je svemir konačne veličine, vjerojatno je eksponencijalno
veći od onog dijela kojeg promatramo teleskopom. Ukratko, ne možemo
trenutno odrediti neku granicu koliko zvijezdi i planeta postoji.
Moglo bi biti 10 na 20 ili 10 na milijuntnu, ili beskonačno. Radi se
o bitnim stvarima kada se pitamo kolike su šanse da postoji
razvijeni život izvan Zemlje.
Međutim, ako postoji život negdje
drugdje, postoje snažni razlozi da pretpostavimo kako su toliko
daleki da nikada nećemo stupiti u kontakt sa njima. Planet mora
zadovoljiti toliko uvjeta kako bi uopće bio pogodan za to, tako da
se čini vjerojatnim kako smo jedini stanovnici naše galaksije.
Ne vidim zašto bi vanzemaljski život
predstavljao problem za katoličku teologiju. Bog je mogao stvoriti
slobodna i racionalna bića u drugim dijelovima svemira. Ako je tako,
imali bi besmrtne duše.(...) Međutim, ovo pitanje je čisto
spekulativno, jer je izrazito mala šansa da ćemo ikada znati
postoje li druga racionalan bića u ovome svemiru.
II: Pisali ste o problemu umjetne
inteligencije. Mnogi znanstvenici i tehničari misle kako je samo
stvar vremena kad ćemo imati istinsku umjetnu inteligenciju,
sposobnu da se uključi u intelektualne aktivnosti za kakve su
ljudska bića stvorena. Koji je vaš stav?
Dr. Barr: Mislim
da nisu u pravu. Ne vjerujem da se ljudski um i volja mogu svesti na
operacije stroja. Postoje filozofski argumenti sve do Platona i
Aristotela za nematerijalnost ljudskog intelekta. Mislim da postoje
izrazito sugestivne indikacije i iz moderne fizike i matematike koji
su u skladu sa tim filozofskim argumentima. Konkretno tu mislim na
kvantnu teoriju u tradicionalnoj formulaciji i Goedelov teorem u
matematici. Postoje neki veliki znanstvenici (poput Sira Rudolfa
Peierlsa i Eugenea Wignera) koji su na temelju kvantne teorije
tvrdili da se ljudski um ne možete objasniti čistom fizikom.
Postoji i nekoliko cijenjenih filozofa i matematičara koji vjeruju
kako Goedelov teorem pokazuje da ljudski um ne možete objasniti kao
obično računalo. Objašnjavam te argumente u svojoj knjizi.
II: Što mislite o ne-reduktivnom
fizikalizmu o kojem se govori u zadnje vrijeme?
Dr. Barr: Nisam pratio
rasprave, ali znam da postoje ljudi koji tvrdi kako je "duh"
svojstvo koje "nastaje" od materije. Poprijeko gledam na
takve teorije. Što se mene tiče, reći kako je duhovno "fizikalno"
je reduktivno. "Ne-reduktivni fizikalizam" za mene zvuči
kao kontradikcija. Iako se duhovno može utjeloviti u materiji, ono
ne može proizaći iz nje. Prema meni, duhovne sposobnosti čovjeka,
odnosno njegov um i volja, se ne mogu objasniti kao nešto što
nastaje iz prirodnog potencijala materije. Kao što tvrdim u svojoj
knjizi, materija ne može shvaćati, a obična fizikalija ne
može imati slobodu. Mislim da je pokojni papa govorio istoj tvari
kada je rekao da je između nižih životinje i čovjeka "ontološki
diskontinuitet". Mislim da je i Papa Pio XII govorio o istoj
stvari kada je tvrdio da ljudska duhovna duša ne može evoluirati
materijalnim procesima. Mislim da Knjiga Postanka 2,7 govori o istoj
stvari kada je Bog "udahnuo" dušu u Adama.
Danas postoji puno ljudi kojima je
neugodna ideja ljudske "duhovne duše". Ja nisam jedan od
njih. Sretan sam kada se sjetim da mi govorimo na misi "i s
DUHOM tvojim" i Domine non sum dignus "samo reci
riječi i ozdravit će DUŠA moja." Bilo je previše stida oko
ideje duše.
II: Puno znanstvenika otvoreno
govore o društvenim pitanjima. Pruža li znanost objektivne
vrijednosti i etički kodeks koji je univerzalan? Ili znanstvenici
svoje etičke principe temelje na drugim stvarima, poput nas ostalih?
Dr. Barr: Čak i Dawkins
priznaje kako znam znanost ne može odgovoriti na moralna pitanja.
Iskreno, ne vidim kako materijalizam može postaviti ikakvu
objektivnu moralnost. Zapravo, mislim da materijalizam logički vodi
do negiranja slobodne volje; a ako nema slobodne volje onda je svaki
razgovor o moralnost besmislen.
II: Očito je
kako takve stvari ne možemo točno predvidjeti, ali mislite li da je
izgledna nova kopernikanska revolucija koja će utjecati na naš
svjetonazor? U kojem području znanosti bi se takvo što moglo
dogoditi?
Dr. Barr: Prije nego što
vam na to odgovorim, moram reći nešto o revolucijama u znanstvenoj
misli. Mogli bi tvrditi kako je kopernikanska ili newtonovska
revolucija dovela do svjetonazora koji je doveo do određenih tenzija
sa tradicionalnom židovskom i kršćanskom teologijom. Međutim,
mislim kako nas je nekoliko znanstvenih "revolucija" u 20.
stoljeću zapravo pomaknulo prema stavu o svemiru, ljudskim bićima,
i našem položaju u svemiru koji je dosljedniji tradicionalnim
kršćanskim idejama nego što je to materijalizam i ateizam.
Zapravo, moja knjiga Modern Physics and Ancient Faith je
upravo o tome.
Ukoliko dođe do nekih revolucija misli
u području znanosti, ne bi trebali pretpostaviti kako će nas
udaljiti od tradicionalne teološke pozicije. Očekujem da nas
približe njima.
U fizici, najizglednija revolucija bi
bila, prema meni, vezana uz naše razumijevanje prostora i vremena.
Ne mislim kako će to imati ikakav značajan učinak na teologiju,
osim na naivne teologije koje već sad nisu u skladu sa poznatim
spoznajama o vremenu i prostoru (poput "teologije procesa").
Najveće nepoznanice u znanosti vezane su uz biologiju i
razumijevanje uma. Ne mislim kako ćemo potpuno riješiti te probleme
s obzirom da je malo vjerojatno kako je čovjek u stanju potpuno
razumjeti samog sebe.
PS
Stephen M. Barr (wiki, web) profesor je fizike na sveučilištu Delaware, često piše o temama koje se tiču odnosa znanosti i vjere, autor je knjige Modern Physics and Ancient Faith. Piše i članke za magazin firstthing.com. Jedno sudjelovanje u emisiji EWTN Bookmark: Modern Physics and Ancient Faith.
