Također postoji potreba priznavanja i
promoviranja prirodne strukture braka kao zajednice muškarca i žene
s obzirom na pokušaje pravnog izjednačavanja s radikalno drugačijim
vrstama zajednice: takvi pokušaji štete i destabiliziraju brak,
zamračujući njegovu specifičnu prirodu i nezamjenjivu ulogu u
društvu.
Ti principi nisu istine vjere, ne radi
se o rezultatu vjerske slobode. Oni su upisani u samu ljudsku
prirodu, moguće ih je svatiti razumom što znači da su zajednički
svom čovječanstvu. Dakle Crkvino promoviranje istih nije vjerskog
karaktera nego je usmjereno svim ljudima, neovisno o njihovoj vjeri.
Takva nastojanja su to potrebnija što se više te principe negira i
pogrešno shvaća jer se radi o napadu na istinu o ljudskoj osobi,
ozbiljnoj šteti pravdi i miru.
